Tribina „Jasenovac – zločin koji se ne sme zaboraviti“ biće održana u ponedeljak 29. avgusta u 19 časova na „Tribini mladih“. Autor je msr Srđan Graovac.
„Sigurno možemo da se složimo da je zaborav zločina i zločinstava jedna posebna kategorija „nadzločina“ i to ona najteža – duhovna. Međutim, postavlja se pitanje kako je uopšte moguće da svest i savest ljudskog roda dospeju u stanje potpune ili delimične indiferentnosti prema pomenutim najmračnijim platformama nesavršenstva čovečanske promisli. Možda se odgovor na ovu strahovitu dilemu krije u obrascima ponašanja ljudskih kolektiviteta, pa i nacija među njima, koje bismo mogli da okarakterišemo samo kao opšteprihvaćene „zavete prećutkivanja“, često bez logike, smisla, a posebno sa potpunim odsustvom svake humanosti. U istoriji srpskog etnosa, najbolju paradigmu „prećutkivanog sećanja na zločin“, pronalazimo u povesnici „otvorenog slučaja balkanskog Aušvica“, odnosno sistema koncentracionih logora, a zapravo fabrike smrti u Jasenovcu. Dok su Aušvic, Sobibor, Saksesnhauzen ili Dahau, odavno postali postulati fakticiteta o bestijalnosti antiljudske prirode nacističke i fašističke ideologije zločina i smrti, dotle istorijska nauka, razne sociološke studije, ali i svakodnevica javnih diskursa u politici, istinu o Jasenovcu još uvek determinišu kao „otvoreni krivični slučaj“ sa ponekad nedorečenim i nejasnim fragmentima pripovedanja o nečemu što odavno nije zaslužilo da nosi signaturu „slučaja“, već potvrđene povesne činjenice. Nijedna pozorišna predstava, nijedan umetnički film, nijedna sveobuhvatna monografija nije priređena o patnjama desetina ili stotina, a možda i miliona žrtava (evo, ni u to nismo sigurni!) najstrašnijeg zločina hrvatskih ustaša u Drugom svetskom ratu, a prošlo je 75 godina od formiranja tog najmonstruoznijeg žiga večitog srama na plećima onih koji su svoju sreću gradili na tuzi i nesreći nevinih. Ni tri genocida nad srpskim etničkim kolektivitetom u XX stoleću nisu bila dovoljan podsetnik za najpozvanije da na navedena pitanja daju verodostojne odgovore, a o razlozima zbog kojih ne smemo da dozvolimo da Kameni cvet u Jasenovcu jednoga dana ne osvane kao potpuna nepoznanica ili nejasno sećanje generacija potomaka žrtava i nekažnjenih zločinaca u ovoj parapsihološkoj drami „zločina i kazne“, pred kojom bi i sam Dostojevski ustuknuo, pokušaćemo da pružimo potrebne zaključke na predstojećoj tribini.“ Autor
Foto: Milica Stojanac
Ostavi komentar