Tribina „Adamovići, ispisnici građanskog Novog Sada – portreti Šandora i Saše Adamovića“ biće održana u sredu 7. septembra sa početkom u 18 časova na „Tribini mladih“. Autor i predavač je istoričar Ognjen Karanović.
U danima kada građani Novog Sada sa nestrpljenjem i velikom, ali opravdanom nadom očekuju čuveni izbor za laskavu titulu „evropske prestonice kulture“ u kojoj bismo mogli da uživamo 2021. godine, nije na odmet da se prisetimo i vremena kada je naš Grad istinski predstavljao svojevrsnu metropolu južnopanonskog basena, a svakako i prestonicu lepote književnog izraza, dostignuća nauke, umetnosti, politike i uopšte kulture. Razvitak Novog Sada iz Racke varoši, odnosno šanca Petrovaradinske tvrđave, u prestonicu građanske kulture i načina života, otpočeo je već sa dobijanjem statusa Slobodnog kraljevskog grada 1748. godine. Narednih decenija, ekonomski osnažan sloj novosadskog „graždanstva“ omogućio je da Grad preuzme primat duhovno-kulturološkog i političko-administrativnog centra srpskog etnosa i drugih konfesionalnih i etničkih skupina na ovom prostoru. Međutim, često se zapitamo ko su bili ti „graždani“ kojima mi Novosađani XXI veka dugujemo makar i zahvalnost što su nam omogućili da se ponosimo dostignućima naše varoši i činjenice da smo danas uopšte u prilici da nas drugi prepoznaju kao novosadske građane. Sa druge strane, postavimo sebi pitanje, da li su to oni isti „oci“ i „preci Nova Sada“ i novosadisti pred čijim senima moramo i da se postidimo, jer često ne umemo ni da se prisetimo njihovih imena, koja ponekad žive samo u uspomenama pokojih prideva u nazivima gradskih palata, retkih spomen-obeležja i zvučnih toponimskih naziva poznatih gradskih kvartova ili dražesnih prigradskih naselja. Tvorci građanske kulture Novog Sada nisu pripadali samo akademskim krugovima i sloju nenadmašne inteligenicije u XVIII, XIX i XX stoleću, već i pojedincima i porodicama uglednih trgovaca, zanatlija, bankara, industrijalaca, pa čak i vinogradara. Jedna od tih porodica, „rasadnica“ najčuvenijih zatočnika afirmacije novosadske privrede, politike i kulture bila je i trgovačko-vinogradarska familija Adamović. Na predstojećoj tribini pokušaćemo nanovo da otkrijemo prošlost pomenute porodice, čija povesnica nas upućuje na razloge zbog kojih kažemo da su Adamovići kulturu vinogradarstva pretočili u umetnost dostojanstvenog života jednog grada. Možda ćemo date razloge najbolje prepoznati u nitima portreta dva Aleksandra, oca i sina, Šandora i Saše Adamovića, čija imena ne smemo da prepustimo nemilosti pamćenja ovdašnjih hetakombi uvek nezahvalne istorije.
Foto: Milica Stojanac
Ostavi komentar