Rat „perom i rečju“: uticaj francuskih i srpskih intelektualaca na realizovanje ideje jugoslovenstva

30/11/2018

Tribina „Rat perom i rečju: uticaj francuskih i srpskih intelektualaca na realizovanje ideje jugoslovenstva“ održana je u petak, 30. novembra, u klubu „Tribina mladih“ Kulturnog centra Novog Sada. Autor i predavač bila je dr Aleksandra Kolaković.

Na početku, Kolaković je podsetila da je Veliki rat značajno izmenio domet uticaja obrazovanih ljudi u društvu, jer je mobilisao profesore, novinare i publiciste svih zaraćenih strana da svoje znanje, kontakte i veze uključe u odbranu nacije i države.

– Iza linija fronta, u velikim centrima Evrope, a posebno u Parizu, Londonu i Rimu, srpski intelektualci su vodili „rat perom i rečju“. Na početku Velikog rata očekivali su da Srbiju zaštiti pravoslavna i slovenska Rusija, a uporedo u sklopu ostvarivanja srpskih ratnih ciljeva pokazivali su sve veća očekivanja od Francuske, koja je tada postala glavna tačka njihovog oslonca nakon revolucije u Rusiji 1917. godine – kazala je Kolaković.

Kada su ratne 1914. godine proklamovani ratni ciljevi Srbije i kada je započelo slanje intelektualaca u specijalne misije u savezničke zemlje, u Francuskoj je već postojala neformalna grupa „srpskih prijatelja“. Činili su je: Alber Male, profesor srpskog kralja Aleksandra Obrenovića, Šarl Loazo, diplomata i publicista, Ogist Goven, urednik Le Journal des debats, i univerzitetski profesori Viktor Berar, Ernest Deni i Emil Oman. Oni su sarađivali sa Milenkom Vesnićem, Jovanom Žujovićem, Grgurom Jakšićem i Miletom Novakovićem, a glavni pokretač i koordinator srpske naučne propagande bio je Jovan M. Jovanović.

Saradnja između pomenutih francuskih i srpskih intelektualaca postojala je još od aneksije Bosne i Hercegovine (1908) i balkanskih ratova (1912–1913), a u periodu Velikog rata je korišćena u svrhu pridobijanja podrške saveznika srpskim nacionalnim ciljevima.

Rezultat njihovog zajedničkog rada bili su članci, knjige, javni govori i prikupljanje humanitarne pomoći Srbima. Svojim tekstovima, brošurama i knjigama, kao i društvenim vezama u visokom francuskom društvu, francuski naučnici aktivno su učestvovali u procesu jugoslovenskog ujedinjenja.

– Iako su podržali ujedinjenje i u realizaciji ideje jugoslovenstva zajedno sa srpskim intelektualcima imali značajnu ulogu, francuski intelektualci nisu verovali u dugotrajnost zajedničke države Južnih Slovena – objasnila je Kolaković.

Pariz je u toku Velikog rata postao centar srpske propagande zahvaljujući vezama intelektualaca koje su uspostavljene pre 1914. godine. Borba protiv zajedničkog neprijatelja spajala je francuske i srpske intelektualce, kao i njihov rad.

– Posmatrajući pomenutu saradnju sa distancom od sto godina u francusko-srpskim odnosima, 1916. godina bila je presudna kao godina pokretanja diskusija oko jugoslovenskog pitanja i ključna u građenju kulta „večitog prijateljstva“ Francuza i Srba – zaključila je Kolaković.

 

Ostavi komentar

Vaš komentar će biti proveren pre objavljivanja