Tribina „Radikalna stranka u Vojvodini od nastanka do 1918.“, održana je u četvrtak 30. novembra u Klubu „Tribina mladih“ Kulturnog centra Novog Sada. Autor i predavač bio je dr Miloš Savin, istoričar.
Savin je na početku kazao da su radikali u Vojvodini formirani prilično rano, ali radikalni pokreti i ideja postojali su daleko i pre toga u Francuskoj, a zalagali su se za opšte pravo glasa i za korenitu reformu koja bi odgovarala što širim slojevima društva.
– Sam termin „radikalan“ na latinskom znači „korenit“. Jovan Jovanović Zmaj, koji je u jednom periodu svog života postao radikal u Vojvodini, zalagao se 1892. godine da se naziv SNRS promeni u Srpska narodna korenita stranka, ali nije bilo sluha za tu njegovu ideju – objasnio je Savin.
Ujedinjena omladina srpska bila je organizacija koja se smatra jednim od ključnih temelja formiranja nacionalnog liberalizma u Vojvodini i u Srbiji iz kojeg je nikla i Miletićeva stranka. To je istovremeno bio i književni pokret u kojem su veliki pisci razmenjivali svoje poglede i ideje. Međutim, na Skupštini ujedinjene omladine srpske u Vršcu 1881. godine dolazi do izuzetno jakog sukoba i razdora između Vladislava Jovanovića, najviđenijeg člana Ujedinjene omladine i Svetozara Markovića, srpskog socijaliste.
Nova omladina pokušala je da 1880. godine napravi svoju Skupštinu i da usvoji svoj Statut sa namerama Jaše Tomića i Lazara Nančića da prerastu u političku stranku. Oni su smatrali da stranka Svetozara Miletića, koji je u to vreme bio na robiji, tone u oportunizam i umerenost. Bilo je to i vreme kada je mađarska vlada poslala poruku da će svako ko nastavi Miletićevim putem završiti kao Miletić koji je u zatvoru u teškim uslovima proveo tri i po godine, što je trajno ostavilo traga na njegovo mentalno zdravlje.
U Novom Sadu, dakle, 1880. godine, Nova omladina upriličila je svoju Skupštinu na kojoj je tražila da se ustroji kao socijalistička organizacija. NJima je oponirao na tom skupu Miša Dimitrijević koji je smatran jednim od najtalentovanijih srpskih političara toga vremena, pa Skupština nije dala rezultat koji su organizatori očekivali.
Naredne godine, Miletić je sazvao veliki zbor birača Srpske narodne slobodoumne stranke u Novom Sadu kako bi se, uoči predstojećih izbora, učvrstio prema notabilitetima u svojim redovima. Miletić izbacuje sa tog zbora Jašu Tomića i njegove socijaliste koji su potom napravili par brošura i kritikovali ga da je izgubio politički kompas.
Diferencijacija između radikala i liberala veoma je bila izražena 1885. godine kada su raspisani izbori za ugarski sabor, a Zmaj kao lični prijatelj Miše Dimitrijevića, ali istovremeno blizak sa radikalima, pokušavao je da bude most između dve grupe. Te godine napravili su u Somboru Veliki vidovdanski skup koji je okupio čak više od hiljadu ljudi. Govornici su bili Dimitrijević, Tomić i Zmaj, ispoljeno je jedinstvo, ali 1887. godine podele su ponovo produbljene.
Radikalna stranka 1912. godine učestvuje na sastancima srpskih stranaka u Vojvodini, a krajem 1918. godine ima značajan uticaj na događaje koji će dovesti do prisajedinjenja Vojvodine Srbiji. Posle ujedinjenja, kraj vojvođanskih radikala ubrzali su radikali iz Srbije koji su imali još radikalnije metode, pa je Nikola Pašić uspeo da ih nagovori da umesto sebe, u svojim izbornim jedinicama, kandiduju njegove poverenike.
– Ne može se reći da su radikali imali isključivo negativno dejstvo. Naprotiv, učestvovali su u opismenjavanju i u objedinjavanju naroda, ali su bili i u sukobu sa jednim od prvih srpskih kritičkih istoričara Dimitrijem Ruvarcem. Međutim, to je bio duh tog vremena i duh ovog prostora u tom vremenu – zaključio je na kraju predavanja Savin.
Ostavi komentar