Predavanje istoričara msr Ognjena Karanovića „ZLOČIN NA PETROVAČKOJ CESTI 1995. GODINE – ‘OLUJA’ NAD SRPSKOM DECOM“ (23. 8. 2022) možete pogledati na našem Jutjub kanalu.
Tokom nekoliko proteklih nedelja bili smo u prilici da svedočimo, kako Ognjen Karanović navodi, histeriji hrvatskih medija koji su skočili u odbranu umirovljenih hrvatskih generala, „okorelih ratnih zločinaca“ optuženih za ratne zločine u „Oluji“, odnosno, za ubistva civila na Petrovačkoj i Prijedorskoj cesti. Karanović postavlja pitanje o nesposobnosi jedne nacionalne i političke elite da produkuje barem emociju empatije i sažaljenja nad postradalim nevinim žrtvama, među kojima je bilo i dece. On svojevrsno objašnjenje takvog ponašanja prepoznaje u činjenici da od sredine 19. veka naovamo hrvatske nacionalne elite svoje političko telo drže u „getu čije su zidine sačinjene od fašizma i ustašstva“, a svoju javnost u neznanju, budući da su teme poput zločina na Petrovačkoj cesti zabranjene, a pitanje „domovinskog“ rata ne sme biti postavljeno ni u jednu ravan osim one koju je pripisao državni vrh. „Da su Srbi tiši od trave“ – narativ je koji je poželjan i kao takav je u Hrvatskoj opstao do današnjih dana, čemu je u velikoj meri doprinela činjenica da je Evropska unija nad stravičnim zločinima ostala nema.
Karanović podseća na izjavu Franje Tuđmana s kraja jula 1995, koja je ostala sačuvana kao tonski zapis i koja je najveći dokaz genocidne namere da se Srbi uklone iz Hrvatske: „…Zadajmo im takve udarce, da Srbi sa ovih prostora praktično nestanu… zatvoriti im preostala troja vrata, ali im ne daš nigdje izlaza, da se izvuku, da pobjegnu, nego ih prisiljavaš da se bore do kraja…“. Narod je osetio šta se priprema, i uz prve granate spontano se samoorganizovao za povlačenje iz Republike Srpske Krajine. Opšti metež nastao je na putevima, infrastruktura je bila zakrčena i „u svega nekoliko dana i sati nakon više vekova Srba u Krajini više nije bilo“. Sedmog avgusta u 12.10 sa splitskog aerodroma poleteo je avion koji je dvadesetak minuta kasnije preleteo Petrovačko polje i u brišućem letu, vraćajući se, na kolonu civila ispustio četiri rakete. Samo deset minuta nakon granatiranja, nastali su prvi snimci razorenih vozila, mrtvih tela i unesrećenih porodica. Zločin koji je ovom prilikom izvršen dugo je negiran, da bi 2012. godine došlo do priznanja da je dejstvovanje izvršeno s namerom da se gađaju vojni ciljevi kojih na tom mestu – fotografije i snimci dokazuju – nije bilo. Karanović smatra da je u akciji trajnog uklanjanja Srba s ovog područja, bombardovanje kolone bila pretnja izbeglicama šta će im se dogoditi ako i pomisle na povratak u svoje domove.
Ostavi komentar