Tribina „Depresija – bolest ili stanje u savremenim društvima?” održana je u četvrtak 9. avgusta u Klubu „Tribina mladih” Kulturnog centra Novog Sada. O ovoj temi govorili su Željko Injac, glavni urednik sajta Vidovdan, Predrag Filipović, medijski inženjer, i Filip Đorđević, psihološki savetnik.
Tribinu je otvorio Predrag Filipović objašnjenjem da pojam depresija zapravo znači „utiskivanje”. Depresivni ljudi se često povlače u sebe, nemajući hrabrosti da svoj problem priznaju sebi, pa ni da ga podele s nekim.
U nastavku, Injac je naveo primer nedavnog tragičnog događaja – samoubistva devojke u Novom Sadu.
– Prateći komentare na društvenim mrežama o ovom događaju, ljudi su u početku verovali da je posredi loša materijalna situacija, ali se ispostavilo da devojka nije imala egzistencijalne probleme. Ne može se uzrok svake depresije tražiti u materijalnim razlozima – naglasio je Injac.
Danas mnogi ljudi imaju psihičke probleme, ali u našoj tradiciji je da se takvi problemi shvataju kao slabost, te se depresivni ljudi ne obraćaju blagovremeno za pomoć.
– Problem imamo na kolektivnom nivou, jer se decenijama unatrag doživljavamo kao gubitnici. Ta projekcija se odrazila i na kolektivnu psihu. Puno naših ljudi razmišlja o tome kako da pobegne iz države, ali to nije racionalno razmišljanje. Da, naravno, negde drugde se može zaraditi više, ali da li ćemo biti tamo srećni, to je drugo pitanje – kazao je Injac uz podatak da je najveći broj samoubistava zabeležen u zemljama Skandinavije, uprkos činjenici da je u tom delu sveta životni standard veoma visok.
Psihološki savetnik Filip Đorđević kazao je da ljudi koji dođu na terapiju najpre moraju da se reše sekundarnog emocionalnog problema, a to je krivica zbog toga što su zapali u depresiju.
– Više od 80 odsto ljudi zapadne civilizacije, pre ili kasnije, zapalo je u depresivno stanje. Da bi se osoba mogla odrediti kao depresivna, njeno stanje mora imati tri karakteristike – negativno mišljenje o sebi, o drugim ljudima i o budućnosti – kazao je Đorđević.
Mi sebe, rekao je psiholog u nastavku, vrednujemo preko unutrašnjeg i spoljašnjeg signala, ali značajan uticaj ima i to kako su nas roditelji vrednovali. „Lek” za depresiju ne predstavljaju brojni svakodnevni „lajkovi” na našim profilima, jer ta virtuelna slava je, jednostavno rečeno, prevara.
– Čoveku ne treba lajk nego stisak ruke, zagrljaj i bliska duša. To je iskonska potreba, a tehnološke novotarije su samo „flasteri” koji dugoročno ne donose sreću – zaključak je ove zanimljive i poučne tribine.
Ostavi komentar