Zanimljiva tribina sa aktuelnom tematikom „Zašto se posle velikih praznika osećamo prazno, potišteno i depresivno?“ održana je u utorak, 15. januara, u klubu „Tribina mladih“ Kulturnog centra Novog Sada. O ovoj temi govorili su: Željko Injac – glavni urednik sajta Vidovdan, Predrag Filipović – medijski inženjer, i Filip Đorđević – psihološki savetnik.
Mnogobrojna istraživanja pokazuju pad raspoloženja ljudi neposredno posle velikih praznika. Psihoterapijska praksa prepoznaje tu tendenciju i kod nas. LJudi pred velike praznike sumiraju prethodni period i najčešće ga negativno ocenjuju, donose nove, megalomanske i perfekcionističke odluke i potpadnu pod euforiju praznika.
Na samom početku predavanja, Injac je rekao da su u dalekoj istoriji praznici bili vezani za religiozne kultove i imali su mnogo jače utemeljenje.
– Razlika između dočekivanja i ispraćanja praznika u religioznim kultovima u odnosu na današnje sekularno društvo je prilično velika. LJudi koji dočekuju Božić i Uskrs pripremaju se za te praznike postovima. Oni ulažu nešto da bi dočekali te praznike promenjeni. Mi koji čekamo Novu godinu ili rođendan, posle tih praznika osećamo se najčešće depresivno zbog neostvarenih planova koje smo pred sebe bili postavili – rekao je Injac.
Komercijalizovane praznike prate i kolektivna euforija i razmena emocija. Primetno je pojačavanje te euforije, ljudi se u tom momentu zbližavaju, ona ih ponese. Međutim, kada prođe praznik, jenjavaju čestitanja i kontakti, javlja se osećaj praznine.
Po mišljenju psihološkog savetnika Filipa Đorđevića, pokazatelj da postpraznična praznina i teskoba zaista postoje jeste da se „ljudima koji se bave psihoterapijom u ovom periodu usijaju telefoni“.
U ljudskoj prirodi je da ima podjednake uslove života i da se oni ne menjaju naglo, jer čovek mora da se adaptira na svaku promenu, makar to bila i samo promena vremenske zone. Postpraznično stanje je pošast zapadnog sveta. Istraživanja pokazuju da postoji povezanost između osećaja usamljenosti tokom godine i postpraznične depresije.
LJudima koji se osećaju usamljeno tokom godine praznici dođu kao kompenzacija, kao jedinstvena prilika da budu prepoznati – neprestano im stižu čestitke, obasuti su pažnjom. Ali, problem je što ti praznici prestanu.
Predrag Filipović, medijski inženjer, osvrnuo se na činjenicu da se tokom praznika unosi mnogo veća količina hrane i tada dolazi do povećanog lučenja endorfina (hormona sreće) koji čini da se osećamo euforičnije nego inače.
Učesnici tribine savetuju da se sumiranje ostvarenih rezultata u godini koja ističe i planovi za narednu godinu prave „hladne glave“. Praznici služe za to da ne postavljamo ciljeve, da se malo odmorimo, da budemo „deca“, gledamo filmove koji nas vraćaju u prošlost, jedemo omiljenu hranu…
Ako pak to ne uradimo, nego sebi zacrtamo da od 1. januara „okrećemo novi list“, eto postpraznične depresije već od 15. januara.
Ostavi komentar