Tribina „Ukrajina na kraju 20. veka“ održana je u ponedeljak 25. novembra u klubu „Tribina mladih“ Kulturnog centra Novog Sada. Autor i predavač bio je Predrag Rajić, pravnik.
Na početku predavanja, Rajić je podsetio da je Ukrajina kao država imala poseban status u okviru SSSR-a. U vreme Lenjina i nedugo posle njega, dvadesetih godina 20. veka, u Ukrajini je sprovođena politika korenizacije.
To se svodilo na poništavanja dugotrajnog procesa koji se vodio u okviru carske imperije, a koji je za cilj imao stvaranje jedinstvenog nacionalnog identiteta svih građana tog prostora koji su slovenskog porekla. Tridesetih godina ta politika je zaokrenuta – Staljin je imao za cilj stvaranje što je moguće čvršće kohezije unutar SSSR-a. Taj period bio je ozloglašen i karakterisale su ga surove Staljinove čistke (holodomor) u kojima je stradalo nekoliko miliona Ukrajinaca.
U Drugom svetskom ratu poginulo je između šest i osam miliona Ukrajinaca, a većina njih borila se u okviru Crvene armije. Posle rata i uspostavljanja Ujedinjenih nacija, Ukrajina je postala jedan od subjekata –osnivača UN. Na taj način Staljin i Moskva priznali su određeni subjektivitet Ukrajini koja je u posleratnom položaju bila povlašćena u odnosu na druge sovjetske republike (razvijala se poljoprivreda, industrija i namenska industrija).
Ukrajinci, uprkos postojanju za izdvajanjem iz SSSR-a, nisu se prvi osamostalili 90-ih godina. Prvi predsednik samostalne Ukrajine bio je Leonid Kravčuk koji je došao na vlast decembra 1991. godine, pošto je 24. avgusta 1991. godine proglašena samostalna i nezavisna država Ukrajina koja se izdvojila iz SSSR-a.
Kravčuk (1934), ubeđeni komunista, godinama je radio kao politički komesar KP. Na predsedničkim izborima 1991. godine kandidovao se sa pozicije predsednika ukrajinske skupštine i ostvario ubedljivu pobedu. NJegov mandat je bio skraćen, trajao je do leta 1994. kada je morao pod pritiskom opozicije i širih građanskih slojeva da pristane na prevremene izbore.
Za vreme njegovog mandata, zabeležena je opadajuća infrastruktura, beda i glad koja se pojavljivala u nekim delovima zemlje, a sve je to dovodilo do političke nestabilnosti. Na vanrednim izborima 1994. godine, pokušavajući da dođe do novog mandata, Kravčuk gubi od svog protivkandidata i lidera opozicije, Leonida Kučme.
NJegov prvi mandat bio je obeležen borbom za zauzdavanje narastajuće inflacije. Najviše uspeha imao je u postavljanju temelja fiskalizaciji Ukrajine i zaokruživanju državnog suvereniteta. Godine 1996. konačno je donet Ustav.
Za vreme drugog mandata (1999 – 2004) Kučma je vodio otvoreniju politiku kada je reč o korenizaciji Ukrajine – vraćanje ukrajinskom jeziku i tradiciji. Na spoljno-političkom planu, radio je na zbližavanju sa Zapadom. Zanimljivo je da je Kučma bio na čelu Ukrajine u periodu kada je ona imala prvi, skoro pa oružani, sukob sa Rusijom.
Ostavi komentar