Tribina „Turska na (geo)političkom raskršću“ održana je u sredu 19. juna u klubu „Tribina mladih“ Kulturnog centra Novog Sada. Autor i predavač bio je Nemanja Starović, istoričar.
Predstavljajući Tursku, najvažniju državu Bliskog istoka koja se nalazi na razmeđi tri važna geopolitička regiona i po svojoj prirodi pripada Bliskom istoku, Kavkazu ali i Balkanu, Starović je ukazao na netipičnu geopolitičku situaciju u kojoj se ta zemlja danas nalazi.
– Turska, jedna od najvažnijih država NATO-a, zemlja sa drugom najmnogoljudnijom armijom u tom savezu, u poslednjih šest ili sedam godina, prolazi kroz fazu krupnih i pomalo oštrih promena u svojoj spoljnoj politici – rekao je Starović u uvodu predavanja.
Posledice turskog samopouzdanja baziraju se na periodu snažnog ekonomskog rasta početkom 21. veka kada na vlast dolazi Partija pravde i razvoja (AK partija) na čelu sa Redžepom Tajipom Erdoganom, sadašnjim predsednikom Turske.
Ekonomsko osnaženje dovelo je ovu državu u dilemu u kojoj se trenutno nalazi. Izbor se svodi na to da li će najmodernije naoružanje nabavljati od tradicionalnog saveznika SAD ili će se odlučiti za vojnotehničku saradnju sa Ruskom federacijom. Mada bez namere da u potpunosti promeni geopolitički tabor, Ankara je suočena sa binarnom postavkom Vašingtona, što je dovodi u tešku poziciju izbora ili – ili.
– U konkretnom slučaju, reč je o nabavci protivraketnog sistema S 400 iz Rusije. Ugovor koji je zaključen pre više od godinu i po dana, sada je došao u fazu realizacije i po svemu sudeći taj raketni sistem biće Turskoj isporučen tokom jula. Administracija SAD se odlučila da upotrebi sve mehanizme kako bi sprečila da do toga dođe i zapretila je Turskoj isključenjem iz programa razvoja najmodernijeg aviona „F 35“ – objasnio je Starović.
Reč je o lovcu-bombarderu pete generacije, najmodernijem borbenom avionu trenutno u svetu u serijskoj proizvodnji. Kao članica NATO-a, Turska je učestvovala u programu perifernih razvoja tehnologija za taj avion.
Na taj način je ona i ulagala u tu proizvodnju, što se meri milijardama evra, a neke komponente tog aviona se čak i proizvode u Turskoj koja je planirala da kupi više od sto primeraka te letelice. Dva primerka tog aviona su formalno predata Turskoj, ali su ostala u SAD, a nekoliko desetina turskih pilota otišlo je u Ameriku na obuku.
Stav SAD je da nije moguće da bilo koja država u isto vreme koristi protivraketni sistem ruske proizvodnje i najmoderniji američki avion. Turska najavljuje da neće odustati od nabavke ruskog sistema S 400, a kao kompromis nudi mogućnost da taj sistem rasporedi u nekoj od susednih prijateljskih zemalja (Severni Kipar ili Azerbejdžan).
Poziciju Erdogana u situaciji kada treba da se opredeli u vezi sa ruskim i američkim naoružanjem, dodatno otežava najava njegovog bivšeg premijera Ahmeta Davutoglua (smenjen 2016. godine) da će osnovati sopstvenu partiju koja bi bila nova politička snaga, znatno naklonjenija čvrstoj saradnji Turske sa svojim tradicionalnim saveznikom Amerikom.
Ostavi komentar