Tribina istoričara dr Miloša Savina „Političke aktivnosti Srba u Vojvodini od Austrougarske nagodbe do Velikokikindske konferencije“, održana je u petak 31. marta u Klubu „Tribina mladih“ Kulturnog centra Novog Sada.
U uvodnom obraćanju publici, dr Savin je podsetio da je pre Austrougarske nagodbe 1865.godine, obnovljen ugarski parlamentarizam. U to vreme, među Srbima je postojao jedan izborni štab na čelu sa Svetozarom Miletićem (Mošorin, 1826–Vršac, 1901)u Novom Sadu oko kog se organizovalo srpsko liberalno građanstvo.
– Posle 1865. godine, srpski građanski liberali okupljeni oko Miletića, uspeli su da osvoje dvanaest mandata u ugarskom saboru, što je bio impozantan i nikad posle toga dostignut rezultat – naglasio je dr Savin.
Bečka aristokratija, oslabljena zbog rata sa Pruskom, popustila je pred mađarskim zahtevima za većom samostalnošću Ugarske, pa je umesto dotadašnjeg Austrijskog carstva, Austrougarskom nagodbom, 1867. godine stvorena federativna Austrougarska.
Ugarski sabor je 1868. godine doneo Zakon o narodnostima, koji je dozvolio Srbima da samostalno uređuju svoje crkvene, školske i fondovske poslove, ali je odbio njihove zahteve za teritorijalnom autonomijom. Ugarska vlada, međutim, neprekidno je kršila taj zakon,na štetu manjinskih zajednica.
– Usvajanjem Miletićeve Osnove programa za srpsku liberalno-opozicionu stranku, na konferenciji u Bečkereku, početkom 1869.godine, formirana je Srpska narodna slobodoumna stranka. Bečkerečki program, sa izmenama iz 1872. godine, postao je osnova vojvođanskog opozicionog delovanja u narednim decenijama – objasnio je dr Savin.
U takvom istorijskom kontekstu, Srpska narodna slobodoumna liberalna stranka na čelu sa Svetozarom Miletićem,postala je masovni i oduševljeni narodni pokret Srba koji su živeli u delovima današnje Vojvodine. Bečkerečki program je insistirao na ravnopravnosti svih naroda Ugarske sa mađarskim narodom i na većim građanskim i demokratskim slobodama.
-Po pitanju autonomije Srba, program je tražio pokretanje parlamentarne debate na državnom nivou s ciljem da Vojvodina bude teritorijalna autonomija sa sopstvenim organima. Bečkerečki program je propagirao panslavizam i specijalne odnose vojvođanskih Srba sa Srbijom – naveo je dr Savin.
Kao zaokret, Srpski klerikalci i konzervativci, koji su ranije optuživali Miletića za izdaju Austrije, ubrzo su našli saveznika upravo u mađarskoj vladi. Na samom početku delovanja Slobodoumne stranke, srpski klerik, arhimandrit German Anđelić je uz podršku Ugarskih vlasti pokušao da formira Srpsku umerenu stranku sa ciljem da bude opozicija Miletićevom pokretu.
Miletić i njegovi istomišljenici imali su ogromna očekivanja od Kneževine Srbije. Tražili su da Srbija aktivnom politikom izdejstvuje oslobođenje i ujedinjenje srpskog naroda koji se nalazio pod Turcima u Staroj Srbiji i Bosni i Hercegovini. Glavnu prepreku ovom zahtevu, Miletić je prepoznao upravo u sistemu vlasti u Kneževini Srbiji. Smatrao je da samo moderna, demokratska, liberalna Srbija, koja poštuje građanska prava, može da ispuni nacionalnu misiju. Miletić je posebno kritikovao stvaranje kulta dinastije na uštrb građanskih sloboda.
Srpski režim ,međutim, zabranio je Miletiću ulazak u Srbiju, kao i distribuciju lista „Zastava“ (1866).Vođa ugarskih Srba optuživan je za republikanstvo,a vlada je finansirala štampanje i podelu brošura, plakata i letaka čiji je cilj bio da se raznim izmišljotinama ocrni Miletićev lik. Posle ubistva kneza Mihaila Obrenovića 1868.godine, beogradski režim, ali i srpski klerikalci iz Vojvodine, optuživali su Miletića da je saučesnik i inspirator ovog ubistva.
– Cilj ove konstrukcije bio je da se od mađarskih vlasti, koje su svakako Miletića smatrale neprijateljem, izdejstvuje njegova eliminacija iz javnosti. Ugarska vlada je planirala hapšenje vođe vojvođanskih Srba, ali je u tome oklevala strahujući od oružane pobune Šajkaša i Banaćana, graničara – ocenio je Savin.
Posle ukidanja i potpunog razoružanja Granice 1873. godine, a u svetlu izbijanja istočne krize, predsednik ugarske vlade Kalman Tisa postigao je dogovor sa bečkim dvorom da uguši srpski liberalo-opozicioni pokret u Vojvodini, hapšenjem njegovog vođe. Zbog navodne veleizdaje, Miletić je uhapšen leta 1876. godine, a suđenje, na kome će njegov branilac Mihailo Polit Desančić pobiti sve navode optužbe, počelo je tek u septembru 1878. godine.
U ovom montiranom procesu, sud je uvažio izjave lažnih svedoka i osudio Miletića na najstrožiju robiju, koja je podrazumevala stalnu torturu i boravak u samici. Posle molbi i peticija, koje su mimo njegove volje podnošene, krajem 1879. godine,narodni tribun pušten je na slobodu u lošem fizičkom i psihičkom stanju.
Ostavi komentar