Tribina „Osnivanje i smisao Žičke (Pećke) arhiepiskopije“ održana je u četvrtak 29. avgusta u klubu „Tribina mladih“ Kulturnog centra Novog Sada. Autor i predavač bio je Milovan Balaban, istoričar.
Prvo predavanje o Žičkoj (Pećkoj) arhiepiskopiji, Balaban je posvetio smislu i značaju crkve od samih apostolskih početaka, istorijskim prilikama i strateškim vizijama država Balkana početkom 13. veka, u vreme delatnosti Svetog Save, osnivača i utemeljivača srpske crkvene samostalnosti.
Autor je na početku predavanja ukazao na značaj srpske crkvene samostalnosti koja je ostvarena uz potpuno duhovno vezivanje za dogmate i zajednicu sa univerzalnom, vaseljenskom, istočno-pravoslavnom crkvom i koja se ogledala u više nivoa.
Beseda Svetog Save u Žiči 1220/21. godine, rekao je u nastavku autor, najbolje govori o smislu osnivanja Žičke arhiepiskopije, odnosno, srpske autokefalne crkve. Prvi i najbitniji je duhovni aspekt gde Sveti Sava kroz crkvenu samostalnost obezbeđuje bolje uslove da Srbi i drugi narodi i etničke grupacije na ovim prostorima budu svrstani u „Novo duhovno izabranje, koje čini Hristova Crkva“. Time on želi da privede svoj narod onom blagodatnom poznanju istine otkrivene u samom Hristu blagodaću Duha Svetog.
Drugi nivo, smatra Balaban, je istorijski, strateški i državni i ogleda se u značaju borbe za crkvenu samostalnost, kao i rad Svetog Save kao diplomate i državnika, ali i njegovog brata Stefana Nemanjića na zaokruživanju državnosti.
Srpska arhiepiskopija, koja je ujedinila i uspela da zaokruži državnost Srbije, bila je moćni faktor koji je u tom trenutku mogao da podrži nikejskog cara i patrijarha, a s druge strane da postane snažna vera koju je Sveti Sava propovedao od 1205/6. godine odlazeći u narod, propovedajući, otvarajući škole i bolnice. Takva episkopija je bila brana latinskom i zapadnom uticaju.
Kada je srpska crkva dobila punu autokefalnost, napravljeno je jedinstvo u kojem su crkva i narod – jedno. I danas, zaključio je autor na kraju prvog dela ove tribine, kada se vraćamo daleko u našu istoriju, uvek se vraćamo na nemanjićku Srbiju.
Ostavi komentar