U okviru ciklusa Razgovori o geopolitici, tribina „Nova dvopolarnost“ održana je u sredu 20. februara u klubu „Tribina mladih“ Kulturnog centra Novog Sada. Autor i predavač bio je Milorad Vukašinović, novinar i publicista.
Na tribini je bilo reči o „novoj dvopolarnosti“ kao geopolitičkoj paradigmi koja odslikava karakter međunarodnih odnosa krajem druge decenije 21. veka, i koja je, kao što je naglasio Vukašinović, značajna ne samo za nas Srbe nego i za ostatak sveta, posebno za Evropu koja je izgubila geopolitički identitet i subjektivitet.
– Kada analizirate moderne geopolitičke teorije, počevši od čuvene Mekinderove „Geografske osovine istorije“ iz 1904. godine, a kasnije kroz ceo 20. vek, pa do danas, uočićete konstantu dvopolarnosti, jednu vrstu geopolitičkog dualizma koju je Mekinder definisao kao dualizam „kopno – more“, objasnio je Vukašinović u uvodnom delu predavanja.
To, međutim, nije samo puki teritorijalni položaj jednog naroda ili države, niti različit pristup (pomorski ili kopneni) određenoj teritoriji, nego nešto što čuveni ruski geopolitičar Aleksandar Dugin naziva „kulturno-civilizacijskim tipom“.
Govoreći o preoblikovanju svetskog poretka, Vukašinović je podsetio na dve škole mišljenja. Jednu je artikulisao teoretičar Fukujama u svom znamenitom ogledu „O kraju istorije i poslednjem čoveku“. On je smatrao da se hegelijanski shvaćena istorija sa porazom SSSR-a u Hladnom ratu završava, nastupa sveopšti trijumf liberalizma i nastaje univerzalni svet.
Drugi pol mišljenja na pobedničkom Zapadu bio je daleko realističniji. Hantington je smatrao da je egzistencijalni interes Zapada u jačanju svoje civilizacije (katoličko–protestantske) i u pripremi za neku vrstu sudara sa drugim civilizacijama, prvenstveno kineskom i pravoslavnom.
Za nas, na ovim prostorima, posebna tema je geopolitički položaj Balkana, a naše egzistencijalno pitanje je položaj Srbije i srpskih zemalja, što je izraz koji je osmislio Jovan Cvijić.
Podsetivši da ćemo narednog meseca obeležiti 20 godina od NATO agresije na Srbiju, odnosno tadašnju SRJ, kada je 26 najmoćnijih zemalja napalo jednu malu zemlju, autor je kazao da je zapravo reč o geopolitičkom projektu koji je realizovao NATO, a koji je nagovestio Hantington 1996. godine, dakle tri godine pre NATO agresije. On je tada rekao da se Evropa završava tamo gde počinju pravoslavlje i islam.
– Ideja je bila da se na silu uspostavi linija razgraničenja između zapadne i pravoslavne civilizacije. Dakle, ta agresija je imala duboki antievropski karakter. I sve što se dešavalo posle nje, uključujući i priznanje tzv. nezavisnosti KiM, imalo je dubok antievropski i samim tim antisrpski karakter – zaključio je Vukašinović.
Ostavi komentar