Tribina „Nacionalna ideja Ujedinjene omladine srpskeˮ autora prof. dr Saše Markovića održana je u petak 31. marta sa početkom u 18 časova u Klubu „Tribina mladih” Kulturnog centra Novog Sada.
Večerašnja tema bavi se istorijskom idejom koja je, kao snažni talas, zapljusnula srpsko promišljanje tj. srpsku društvenu elitu u drugoj polovini devetnaestog veka. Ova ideja imala je za cilj pronalaženje mesta među modernim evropskim narodima. Ujedinjena omladina srpska je pokret koji je obilovao gomilom ideja, prvenstveno nacionalnim ali i prosvetiteljskim, pozitivističkim, socijalnim i drugim… Sve ono što je nastalo na evropskom idejnom tlu pretočeno je u pokret mladih ljudi.
Srpski narod u to vreme ima baznu državu koja je imala konzervativni pristup nacionalnoj ideji, što je praktično značilo da je onemogućavala ideju parlamentarizma, razvoja ili slobodnog obrazovanja. Ovaj pristup nije nužno loš, ali je u to vreme bio dosta rigidan. Nakon Svetoandrejske skupštine 1858. godine dolazi talas novih političara koji će obeležiti društvenu i političku elitu srpskog naroda tog vremena. Među njima su najznačajniji mladi ljudi koji su se školovali u inostranstvu i koji su počeli da donose liberalne ideje Zapadne Evrope ali i refleksiju liberalnih ideja iz Rusije. Oni se vraćaju u Srbiju s ciljem da te ideje i sprovedu.
Godine 1860. na vlast dolazi knez Mihajlo koji je bio dosta energičan i ambiciozan vladar, ali i obrazovan, za razliku od njegovih prethodnika. Obrazuju se takozvani kružoci, među kojima je najpoznatiji bio pokret Zora. Tu se najbrže kristališu ideje o negovanju srpske kulture i umetnosti, ali se stvara i ideja ponovnog povratka prosvetiteljstvu za koje se zalagao Dositej Obradović. Odnos kneza Mihajla i omladine bio je koherentan do 1865. godine, što znači da su imali njegovu podršku.
„Zanos i ushićenje jedne organizacije nije isto što i državna politika”, naglasio je Marković i dodao: „Politika je kompleksna stvar sa brojim iskušenjima.ˮ
Iz svega ovoga vidi se da je ovakva ideja bila nacionalno-romantičarski orjentisana, ali se istovremeno insistira i na parlamentarizmu i na stvaranju nove nacije.
Godine 1866. u Novom Sadu osniva se Ujedinjena omladina srpska, koja oko sebe okuplja mlade intelektualce, među kojima su i: Vladimir Jovanović, Jevrem Grujić, Svetozar Miletić, Nikola Pašić, Nikola I Petrović, Laza Kostić, Marko Miljanov Popović, Miša Dimitrijević i drugi. Oni su zastupali nacionalne i revolucionarne promene, a nacionalno i demokratsko su posmatrali kao jedinstvo. NJihova temeljna odluka bila je jačanje obrazovanja na srpskom jeziku. Zastupali su i modernizaciju društva, tehnički i tehnološki napredak. Vladar je bio unutrašnji neprijatelj koji je težio samostalnoj vladavini. Formiranje Ujedinjene omladine bila je ”nacionalno ushićenje”, kako je to okarakterisao Jovan Skerlić. Jedan ovakav pokret, međuti, nije mogao da opstane na ushićenju i oduševljenju. Skerlić takođe ističe da su ideje Omladine izrastale iz zanosa koji je posledica burnih noći u kafani. Negativna strana Ujedinjene omladine ogledala se u prekomernom nacionalizmu srpskih nacionalnih ideja o kojima se govorilo u izrazito samoljubivom tonu. Takođe, ona nosi epitet nedovoljne odgovornosti i neizbalansiranog pristupa nacionalnoj ideji. Polako postaje marginalna tvorevina koja na vratu nosi mađarsku vlast. Mađarska ima za cilj da se rad Omladine svede na čistu književnu delatnost i time otupi njen nacionalni kontekst. Godine 1871. ideja Ujedinjene omladine polako klone ali ostaje prisutna, da bi se u Prvom svetskom ratu ovaplotila u jugoslovenskoj katarzi.
Do danas ovaj pokret ostaje neponovljeni i najznačajniji ideološki pokret obrazovanih mladih ljudi, koji je za cilj imao dobrobit društva.
Ostavi komentar