U okviru ciklusa Zelena debata, tribina „Kultura u doba protesta“ održana je u utorak, 29. januara, u klubu „Tribina mladih“ Kulturnog centra Novog Sada. Autor programa i moderator bio je Danilo Koprivica, politikolog.
– Protesti su izraz građanskog nezadovoljstva. Orijentišu se i određuju prema nekoj politici, pojedincima iz te politike, strankama i događajima. Nasuprot protestima, demonstracije predstavljaju izraz građanskog nezadovoljstva, ali i podrške određenom pojedincu, stranci ili organizaciji – objasnio je Koprivica uz podsećanje na istorijski najvažnija i najmasovnija „buđenja naroda“ u našoj zemlji.
Prvi događaj te vrste datira iz 1891. godine, kada je narod branio suprugu Milana Obrenovića kraljicu Nataliju, koja je po ocu bila Ruskinja, a po majci moldavska princeza. Za razliku od svog supruga kralja Milana, koji je bio naklonjen porocima i Austrougarskoj, Natalija je bila racionalna, uporna i izrazito proruski orijentisana.
Posle razvoda 1878. godine, kralj je prepustio presto sinu Aleksandru. Kraljica Natalija je 1891. proterana iz Srbije, što je bio prvi slučaj u Evropi da jedan narod proteruje svoju kraljicu. Kada su žandarmi u kočije smestili kraljicu i krenuli ka brodu kojim je ona trebalo da napusti Srbiju, okupila se masa ljudi. Oni su kamenicama rasterali žandarme, ispregli konje i sami vukli kočije s kraljicom natrag, ne dozvoljavajući njeno proterivanje. Evropska štampa pisala je da srpski narod ne da svoju kraljicu.
Naredni događaj bio je aprilski studentski štrajk iz 1936. godine. Studenti su u početku tražili veću autonomiju univerziteta i manje školarine, ali je sve glasniji bio bunt protiv političke diktature i fašizacije zemlje. Generalni studentski štrajk izbio je 3. aprila, a sutradan je u neredima stradao Žarko Marinović. Povodom pogibije ovog mladića 4. april se i danas obeležava kao Dan studenata.
„Krvava litija“ (Konkordatska versko-politička kriza u Kraljevini Jugoslaviji) zbila se 1937. godine. Povod za sukobe bila je namera vlade Milana Stojadinovića da, bez saglasnosti Srpske pravoslavne crkve, potpiše sa Vatikanom Konkordatski sporazum, koji bi Rimokatoličkoj crkvi obezbedio specijalan status.
Vojni puč 27. marta 1941. godine izvela je zaverenička grupa visokih oficira Jugoslovenske vojske na čelu sa brigadnim generalom vojnog vazduhoplovstva Borivojem Mirkovićem. Oni su zbacili s vlasti tročlano kraljevsko namesništvo kneza Pavla Karađorđevića i vladu Dragiše Cvetkovića i Vlatka Mačeka, koja je dva dana ranije, 25. marta 1941. godine, potpisala protokol u Beču o pristupanju Kraljevine Jugoslavije Trojnom paktu.
U nastavku debate, predavač je podsetio na studentske proteste iz 1968. godine, kao zanimljivu društvenu pojavu koja se desila u našoj zemlji, ali i u celoj Evropi. Uz kratak osvrt na 9. mart 1991. godine i 5. oktobar 2000. godine, Koprivica je na kraju debate istakao da se jasno prepoznaje uloga stranog faktora u onim vremenima u kojima je naša zemlja donosila važne odluke na spoljno-političkom planu.
Ostavi komentar