Tribina „Kralj Aleksandar Prvi Obrenović“ održana je u ponedeljak 22. jula u klubu „Tribina mladih“ Kulturnog centra Novog Sada. Autor i predavač bio je msr Ognjen Karanović, istoričar.
Kralj Aleksandar Obrenović (1876–1903) najzanimljivija je i najtragičnija ličnost u istoriji dinastije Obrenović, burnog istorijskog razdoblja na kraju 19. i početkom 20. veka.
– U istoriografskim delima, nastalim posle Majskog prevrata, o Aleksandru Obrenoviću postoji najnegativnije mišljenje. U tom pogledu situacija se promenila 20-ih i 30-ih godina kada su Stranjaković i Slobodan Jovanović pokušali na objektivniji način da prikažu istorijat vladavine Obrenovića i samog Aleksandra – kazao je Karanović na početku predavanja.
Potom je nastupilo komunističko doba i u skladu sa marksističkom ideologijom nije se o prethodnim vladarima razgovaralo. To je, naveo je u nastavku autor, bilo nepoželjno i nepotrebno, naročito kada su u pitanju srpski vladari. Posle uvođenja višestranačja u Srbiju 90-ih godina, istoričari su počeli da istražuju Obrenoviće, ali rezultati tog istraživanja nisu baš obimni.
Aleksandar Obrenović, sin kneza Milana Obrenovića Četvrtog i kneginje Natalije Keško, rođen je 14. avgusta 1876. godine u Beogradu. Srbija je proglašena kraljevinom 1882. godine, a posle abdikacije kralja Milana Obrenovića, Aleksandrovog oca, u državi je uspostavljeno Namesništvo, koje je preuzelo nadležnosti iz domena vršenja kraljevske vlasti. Takvo stanje trebalo je da ostane na snazi sve do punoletstva kralja Aleksandra.
Međutim, 1893. godine, u vreme velikih sukoba tri vodeće stranke: radikala, liberala i napredne stranke u tadašnjoj Srbiji, šesnaestogodišnji srpski kralj, uz podršku radikala i svojih roditelja, izveo je svoj prvi u nizu državnih udara, kada je preuzeo vlast od Namesništva koje je, zatim, ukinuo.
Ovaj potez izazvao je veliku popularnost mladog vladara u srpskoj javnosti, ali je označio i početak komplikovanih odnosa između kralja i ostalih organa državne vlasti. To će u dugoročnom smislu značajno uticati na potonje tragične događaje i pad dinastije Obrenović u Majskom prevratu 1903. godine, kada su kralj Aleksandar i kraljica Draga ubijeni i time dinastija Obrenović zbrisana sa političke scene Srbije.
– Ono što ostaje kao njihov legat jesu državnost, nezavisnost, teritorijalno proširenje Srbije, ali i, što je najvažnije, završetak izgradnje duhovnog i nacionalnog identiteta srpskog naroda. Srbija je u to vreme izašla iz perioda nacionalnog romantizma, zakoračila u realne političke okvire i počela svoju naciju da priprema za velika dela koja će uslediti desetak godina posle Aleksandrove smrti – zaključio je Karanović.
Ostavi komentar