U okviru ciklusa Zelena debata, tribina „Kneginje i kraljice – o Erosu Obrenovića i Karađorđevića“ održana je u ponedeljak 13. maja u klubu „Tribina mladih“ Kulturnog centra Novog Sada. Autor i moderator bio je Danilo Koprivica, politikolog.
Koprivica je predavanje počeo podsećanjem da je kralj Petar Drugi Karađorđević, koji je ustoličen posle 27. marta, odlučio u ratno vreme, u egzilu, da se oženi. To je i učinio 20. marta 1944. godine. NJegova izabranica bila je Aleksandra od Grčke.
Ovo venčanje se odigralo uprkos protivljenju svih političkih i vojnih struktura i kraljice-majke Marije. Par se venčao sa odobrenjem Vinstona Čerčila, koji je smatrao da ljudi pokazuju svoj eros (nasuprot tanatosu) i u ratu: venčavaju se, rađaju i daju signal novom životu.
Kao što je poslednji Obrenović, Aleksandar, bio opsednut svojom izabranicom kraljicom Dragom, koja je bila i starija i rastom viša od njega, tako je i poslednji Karađorđević, Petar Drugi, bio opčinjen svojom suprugom princezom Aleksandrom. Ona je bila dve godine starija od našeg poslednjeg kralja i viša za dva i po centimetra.
– Kralj Petar Drugi prerano je ubačen u političku i ratnu mašinu, nije uspeo da se nosi sa teškim nasleđem i teškom situacijom, a njegova bolest, odlazak u Ameriku, a potom i smrt, govore o tome koliko je teško taj mladi čovek, gotovo dečak, podnosio tu situaciju – rekao je Koprivica.
Govoreći o erosu Obrenovića i Karađorđevića, autor je podsetio na tragične sudbine predstavnika te dve dinastije: 1817. godine ubistvo vožda Karađorđa Petrovića organizovao je njegov kum knez Miloš Obrenović, u Majskom prevratu 1903. zverski su ubijeni kralj Aleksandar i kraljica Draga Obrenović, a 1934. u Marselju ubijen je kralj Aleksandar Karađorđević.
Ali, cela priča, smatra Koprivica, počinje ranije – bog Tanatos je prve žrtve uzimao još za vreme Karađorđa: naš vožd ubio je svog oca, svog rođenog brata i smrtno je ranio čoveka koji mu je prvi pritekao u pomoć kada je dizao ustanak. Očigledno su postojale mračne strasti i sile u toj prekoj naravi koja je bila spremna da se suprotstavi Turcima, ali ne i da obuzda sebe.
Kada je reč o Obrenovićima, najizrazitija je priča o kneginji LJubici i knezu Milošu. LJubica Vukomanović bila je naočita i lepa žena. Venčanje sa knezom održano je 1806. godine, a kum je bio Karađorđe. Bila je to Srbija kakvu je danas teško zamisliti, bio je to period otomanskog društvenog konzervativizma koji je vladao našim narodom, namećući nam svoje navike i običaje. Tako je kneginja LJubica ravnopravno za trpezu sa svojim mužem sela tek 1834. godine. Prethodnih 28 godina služila je svog „gospodara“ i njegove sinove i tek kada bi oni završili sa jelom, mogla je da sedne za trpezu. Miloš i LJubica imali su osmoro dece, a on je barem još toliko dece imao u vanbračnim vezama sa drugim ženama. Živeo je poluharemskim životom. Poslednjeg sina dobio je u svojoj 77. godini.
– Lični život vladara dveju dinastija ostao je prilično neosvetljen, jer se istorija, logično, više bavila državnim događajima, ratovima. Bilo je među njima i skladnih brakova, kakav su imali knez Pavle i kneginja Olga, koji su bili ugledan par, naklonjen kulturi – podsetio je na kraju Koprivica.
Ostavi komentar