Održana tribina „Hrišćani na Bliskom istoku“
Tribina „Hrišćani na Bliskom istoku“ autora i predavača Nemanje Starovića, istoričara, održana je u utorak 25. jula u Klubu „Tribina mladih“ Kulturnog centra Novog Sada. Gost tribine bio je novinar Zoran Surla, koji je govorio o Mandejcima (hrišćani Svetog Jovana), narodu semitskog jezičkog roda, naseljenom u Iranu.
Na tribini je bilo reči o nastanku i razvoju hrišćanskih zajednica na prostoru Bliskog istoka, uticaju istorijskih procesa na Hrišćane Bliskog istoka, sa posebnim akcentom na savremenu istoriju 20. veka, trenutnoj brojnosti i stanju hrišćanskih zajednica u pojedinim državama Bliskog istoka, unutrašnjoj organizaciji hrišćanskih crkava na Bliskom istoku.
Na početku tribine, Starović je izneo podatak da među drevnim istočnim crkvama koje prihvataju samo jednu prirodu Hristovu, a ne dvojnu kao ostatak hrišćanstva, najbrojnija je Koptska pravoslavna crkva sa sedištem u Aleksandriji. Ona samo u Egiptu broji preko oko 20 miliona vernika, a ima ih još u Sudanu i u Libiji.
Autor je dodao da postoji i Sirijska crkva koja najveći broj vernika ima, naravno, u samoj Siriji, ali veliki broj hrišćana živi i u susednim državama. Interesantno je da više miliona hrišćana u Indiji takođe pripada Sirijskoj ili Sirijačkoj crkvi. Takođe, veoma drevna i ugledna je i Jermenska crkva, mada Jermenija ne pripada području Bliskog istoka, jer se nalazi na raskrsnici puteva između jugozapadne Azije i istočne Evrope. Jermeni žive u svim većim bliskoistočnim gradovima.
– Druge po zastupljenosti na Bliskom istoku su pravoslavne crkve: Antiohijska, Aleksandrijska i Jerusalimska. Značajno je napomenuti da najviše pozicije u hijerarhiji ovih crkava zauzima grčko sveštenstvo, mada većina vernika pripadaju uglavnom arapskom narodu. Arapsko sveštenstvo se, pri tom, nalazi na nižim pozicijama i to je jedan od uzroka nestabilnosti unutar ovih crkava – objasnio je Starović.
Na Bliskom istoku postoje i istočne katoličke crkve koje su u jedinstvu sa rimokatoličkim crkvenim učenjem. Među njima je najbrojnija Maronitska crkva koja čini osnovu modernog Libana. Ovu državu formirali su Francuzi. U njoj većinu čine Maroniti. Oni danas nisu većina, ali i dalje predstavljaju veoma značajnu zajednicu u Libanu.
– Potom imamo Melkijsku crkvu, koja je u prošlosti bila pravoslavna na području Sirije, ali je u jednom trenutku prihvatila uniju sa Rimom. Slična situacija je i sa Haldejskom crkvom, čiji vernici su najviše zastupljeni u Iraku i koja je danas, takođe, u uniji sa Rimom – objasnio je autor tribine.
Osvrnuvši se na istorijske prilike, Starović je podsetio da je u drugoj polovini 20. veka na području Bliskog istoka vodeća ideologija bio arapski socijalizam koji je trajao sve do 80-ih godina. Najistaknutije ličnosti te ideologije bili su egipatski predsednik Gamal Abdel Naser, irački lider Sadam Husein, libijski vođa Moamer el Gadafi, zatim Hafiz el Asad i njegov sin, sadašnji predsednik Sirije, Bašar el Asad.
Treba naglasiti da je arapski socijalizam podrazumevao mnogo toga, kao što je arapski nacionalizam, ali i sekularizam – striktno odvajanje religije kao lične stvari pojedinca i porodice od sistema državne uprave. To je pogodovalo manjincima, pa i hrišćanima koji su imali imaju sve uslove za svoj društveni razvoj. Tako je hrišćanin Mišel Afljak bio osnivač Arapske socijalističke partije (BAAS) koja je bila na vlasti u Iraku za vreme Sadama Huseina, a i danas je u Siriji.
– Danas možemo reći da ove hrišćanske zajednice na određenim delovima Bliskog istoka trpe veliki progon. To je u novijem periodu posledica Arapskog proleća i ratova koji još uvek traju poput rata u Siriji. Čini se da su hrišćani u Iraku danas najgore prošli. S druge stane, u nekim drugim državama, poput Jordana, hrišćani predstavljaju onaj deo populacije koji i ekonomski bolje stoji u odnosu na prosek te države – zaključio je istoričar i autor tribine Nemanja Starović.
Ostavi komentar