Tribina „Mihajlo Pupin – velikan starog i novog sveta”, održana je u četvrtak, 26. aprila u Klubu „Tribina mladih” Kulturnog centra Novog Sada. Autor i predavač bio je Milovan Balaban, istoričar.
Započinjući priču o Mihajlu Pupinu (1858–1935), jednom od najvećih sinova srpskog naroda, Balaban je kazao da je ovaj naučnik rođen u banatskom mestu Idvor, u porodici Krajišnika koji su ovamo stigli u seobama koje je predvodio patrijarh Čarnojević 1690. godine.
U njegovoj porodici očuvano je pravoslavno vaspitanje u duhu srpske tradicije. Posle školovanja u Pančevu, Pupin je otišao u Prag, a 1874. godine ukrcao se na prekookeanski brod i otišao u Ameriku, u „Novi svet”, gde je mogao da ponudi samo svoj potencijal.
Tada su u „Novom svetu” takvi ljudi bivali prepoznati, što je Pupinu, uz njegov talenat, marljivost i upornost, donelo neponovljiv uspeh. Pupin se upisao na Univerzitet Kolumbija 1879. godine, kada je već bio dvadesetpetogodišnjak. Bio je jedan od najboljih studenata i kasnije je poslat na doktorske studije u Berlin.
NJegovu naučnu karijeru obeležilo je 30 patenata. Među njima su i Pupinovi kalemovi koji su obezbedili prenos telefonske struje na daljinu i zahvaljujući njima su povezane Amerika i Evropa.
Balaban je istakao fenomen da je Pupin istovremeno uspeo da bude i Amerikanac i Srbin, što je specifičnost i privilegija samo retkih, voljom snažnih i duhom velikih ljudi. Učestvujući u najsloženijim i najpoverljivijim naučnim projektima američke države, naročito tokom Prvog svetskog rata, Pupin je sa istom, ili još snažnijom angažovanošću bio zauzet pomaganjem svojoj naciji u svakom pogledu.
Srpska udruženja koja su bila temelj očuvanja srpskog identiteta uglavnom su njegovo delo i plod njegovog angažovanja.
– Pomoć Srbima u otadžbini bila je njegova konstantna, strateška i planska delatnost, a pomoć novostvorenoj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca tokom Versajske konferencije realnost, izuzetno značajna za rešavanje spornih pitanja i realizovanja interesa jugoslovenske delegacije u Versaju – dodao je Balaban.
U nastavku tribine, Balaban je istakao Pupinov jak uticaj u najelitnijim strukturama američkog društva, uključujući i predsednika Vudroa Vilsona.
Taj uticaj Pupin je koristio da pomogne svom narodu koji nije zaboravljao ni u trenucima najveće svetske slave, što je sve posledica zavetne, pravoslavne osnove vaspitanja koju je dobio kao dete u Idvoru. Na kraju svog životnog veka, svoje imanje ostavio je Srbiji.
– Reč je o jedinstvenom čoveku koji je zbog svoje psihološke i duhovne stabilnosti crpeo samo dobro iz svog specifičnog položaja, kako za svoju novu otadžbinu tako i za svoj vekovima stradalni narod – zaključio je Balaban i na kraju postavio pitanje na koje nikada nećemo znati pouzdan odgovor: Kako bi se Pupin postavio 1999. kada je Amerika bombardovala Srbiju?
Balaban je izneo uverenje da bi Pupin učinio sve da to spreči, ali da nije sigurno da bi u tome uspeo, jer su se Amerika i njeni interesi promenili u odnosu na vreme kada je on u toj zemlji živeo.
Ostavi komentar