Tribina „O konzervativnoj ideologiji“ održana je u četvrtak 30. novembra u Klubu „Tribina mladih“ Kulturnog centra Novog Sada. Autor i predavač bio je Lazar Slepčev, politički analitičar i filozof.
Autor tribine najpre je objasnio da se pod tom terminologijom često podrazumevalo nešto što je retrogradno, nazadno, primitivno i zaostalo, nešto što nije moderno i napredno. Ključni problem kod poimanja samog imena „konzervativno“ je u tome što on istinski nosi potrebu da brani postojeće stanje.
– Da bi jedna država imala konzervativnu tradiciju, a ne govorim samo o političkom spektru, nego i o književnosti, drugim oblicima umetnosti, javnom diskursu i ličnim stavovima pojedinaca, ta država mora da ima sistem koji se duži niz decenija, a kod srećnih naroda i vekovima se nije menjao na rigidan, revolucionaran i prevratnički način – objasnio je Slepčev.
U daljem toku tribine, autor je kazao da konzervativizam izvire ne samo iz potrebe da sebe nametne kao čuvara postojećih sistema, nego da na iskustvima drugih predupredi neke loše strane promena u svom društvu i samim tim te promene što bezbolnije sprovede.
Slepčev je, zatim, naveo primer plaćanja poreza, koji, kako je rekao, najplastičnije pokazuje razliku u odnosu pojedinca prema uređenoj državi (kao što su države zapadnih demokratija koje nisu imale turbulentne periode) i pojedinca u Srbiji. U stabilnim, uređenim društvima, pojedinac je svestan da je porez nešto što je kultno, deo tradicije, a ujedno i uslov da ta njegova zajednica funkcioniše na najbolji mogući način.
– Taj pojedinac je uvek duboko svestan da, ako ne izmiri svoju obavezu prema državi, on automatski od države neće imati kvalitet u školovanju svoje dece, kao ni druge pogodnosti za život – rekao je Slepčev, navodeći da „kod Srba još uvek postoji neka hajdučka tradicija zaziranja od države i svest da treba koristiti svaku priliku da se ta država zakine.“
Kroz teoriju politike postoje razne podele, pa tako Endru Hejvud konzervativizam deli na: autoritarni, paternalistički i libertarijanski. Hantington ima podelu na aristokratski, autonomni i situacionistički, a mnogi drugi autori pridaju i neke životne karakterne osobine ovoj ideologiji, pa postoje pojmovi: konzervativizam temperamenta, politički i liberalni konzervativizam, itd.
– Ozbiljni teoretičari smatraju da je konzervativna ideja praktično prisutna odvajkada jer, kada smo svesni da je suština konzervativizma čuvanje (konzerviranje) postojećeg, ova ideja seže do stare Grčke koja je zagovarala ozbiljan, uređen sistem. S druge strane, imamo komediografa Aristofana, koga takođe teoretičari baštine vide kao jednog od preteča i utemeljivača kozervativne ideje – rekao je Slepčev.
Sve do Francuske građanske revolucije konzervativna ideja nije živela svoj život kao jasno određena ideologija. Francuska revolucija je legitimisala konzervativnu ideju.
Na kraju predavanja Slepčev je rekao da konzervativizam baštini i temelje tradicionalne porodice, te su teoretičari veoma zabrinuti što se u savremenom dobu ne poštuje stari, hrišćanski koncept braka i porodice.
Ostavi komentar