U okviru ciklusa Zelena debata, tribina „Zelena prestonica Evrope“,održana je u utorak 24. oktobra u Klubu „Tribina mladih“ Kulturnog centra Novog Sada. Autor i moderator bio je Danilo Koprivica, a na tribini su, osim autora, govorili: Ivan Kalc – diplomirani inženjer arhitekture i Nikolina Blagojević – student četvrte godine arhitekture i demonstrator na Departmanu za arhitekturu i urbanizam.
Sedamnaesta po redu „Zelena debata“ je uvod u mini serijal koji će nas upoznati sa iskustvima najzelenijih evropskih gradova. Na pitanja koliko su ti gradovi ispred nas u smislu zelenih standarda i da li su njihovi koncepti primenjivi i u našim uslovima, odgovaraće arhitekte i urbanisti, ali i predstavnici drugih kompetentnih struka. „Zeleni vodiči“ kroz evropske prestonice biće zainteresovani studenti Departmana za arhitekturu i urbanizam sa novosadskog FTN-a.
Koprivica je, na početku tribine, naveo da je preporuka Evropske unije da gradovi treba da imaju 20 do 25 procenata zelene površine u odnosu na svoju ukupnu površinu.
– Ova preporuka ne znači i da je to dostignuti standard u samoj EU, jer postoje i tamo gradovi koji su mnogo bogatiji ili siromašniji zelenilom, često i skromniji od naših gradova. Novi Sad je nekada imao 40 odsto, danas u svom jezgru raspolaže sa pet procenata, a u pojedinim delovima i sa 15 odsto zelenih površina, jer grad je sve veći, ima sve više stanovnika i samim tim saobraćajna gužva je sve veća – naveo je Koprivica.
Ideja o Zelenoj prestonici Evrope začeta je 2006. godine. Prvu „zelenu titulu“ poneo je Stokholm 2010., a poslednji grad s tom titulom je Oslo. Novi Sad bi u perspektivi mogao da ponese „zelenu titulu“ pod uslovom da se neke navike promene.
Ivan Kalc, diplomirani inženjer arhitekture, koji je specijalizaciju stekao upravo u skandinavskim zemljama, naveo je primer Dunavskog parka u kojem je zabranjeno sedenje na travi i to je ključna razlika odnosa prema zelenilu kod nas i u Evropi.
– Održivi grad, a danas se taj pojam pretače i u termin „pametan grad“, praktično podrazumeva dostojanstvo života i zdravu sredinu, čist vazduh i manje buke na ulici. Da bi se sve to postiglo, moraju se promeniti neke navike koje podrazumevaju, pre svega, transport, jer ova gužva u novosadskom saobraćaju ne bi bila tolika u jednom Stokholmu ili Kopenhagenu gde su ljudi u velikoj meri prešli na vožnju biciklom, gradskim prevozom ili na pešačenje – objasnio je Kalc.
To se, ipak, nije dogodilo samo pukom željom građana, nego uvođenjem strategija koje otežavaju vožnju automobila gradom i olakšavaju sve druge vidove kretanja kao što je bicikl. Kalc je naveo primer Londona koji je primenio strategiju otežavanja kretanja automobila gradom: vrlo mali broj parking mesta i naplaćivanje ulaska u grad automobilom.
Koprivica je kao revolucionaran primer istakao Pariz koji se nekada gušio u smogu, imao par – nepar dane za automobile. Potom su iz grada udaljili dizelaše, a nedavno su doneli odluku o proterivanju benzinaca i do 2025. godine nameravaju da potpuno ukinu saobraćaj u gradu i da uvedu elektroautomobile.
U nastavku tribine, Nikolina Blagojević, student četvrte godine arhitekture i demonstrator na Departmanu za arhitekturu i urbanizam, objasnila je primer LJubljane koja je proglašena zelenom evropskom prestonicom i predstavlja pandan Novom Sadu po teritoriji i broju stanovnika. LJubljančani su počeli još 2004. godine da spremaju kandidaturu za tu titulu. U tom periodu uspeli su da čak tri četvrtine grada pretvore u zelenu površinu i sada imaju 75 procenata zelenih površina, što je trostruko više od standarda koje zahteva EU.
Na kraju debate, izveden je zaključak da za dostizanje kvaliteta života, kakav podrazumeva „zelena prestonica,“ nije dovoljan samo pritisak, politička odluka, komercijalni interes i naša želja da živimo lepše, nego da imamo svest o tome i da se tako svakodnevno ophodimo. Na kraju tribine i publika je uzela učešća u razgovoru.
Ostavi komentar