Drugi dan „Prosefesta”, 19. april, ostaće zapamćen po punoj Tribini mladih Kulturnog centra Novog Sada. Publika koju su činili učenici, studenti, profesori, ostali učesnici „Prosefesta” i drugi gosti, imali su priliku da vide i čuju dve istaknute ličnosti iz sveta savremene književnosti – Luisu Valensuelu i Draga Kekanovića.
Luisa Valensuela je jedna od najvećih latinoameričkih književnica koja dolazi iz Argentine specijalno za „Prosefest”. Kako bi omogućila nesmetanu komunikaciju između publike i spisateljice, pored Luise našla se i Ana Marković. Ona je prisutnima takođe približila i pojasnila Luisinu književnu poetiku.
Na samom početku, Luisa je u originalu pročitala svoju pripovetku „Ključ” iz zbirke „Simetrije”. Ova pripovetka je od izuzetnog značaja za razumevanje celokupnog Luisinog opusa, kao i njene poetike. Luisa preispituje, problematizuje i raskrinkava društvene odnose moći koji su utkani u sam jezik i književne kanone. Motiv simetrije, koji se nalazi i u naslovu, odnosi se na simetriju između diskurzivnog nasilja koje postoji kako u književnoj tradiciji, tako i u retorici političkih režima, ali i na simetriju između diskurzivnog i fizičkog nasilja, budući da su za vreme vojne diktature u Argentini politički protivnici režima bili masovno mučeni u tajnim logorima.
Luisa Valensuela je danas jedno od najvećih imena latinoameričke književnosti. Imala je prilike da odrasta u društvu velikana svetske književnosti kao što su Borhes i Sabato. Teme koje se nalaze u osnovi njenog književnog rada jesu teme rodne prirode koje se tiču kulturnog i društvenog položaja žena, kao i nasilja nad ženama. Pisala je romane, pripovetke, eseje (od kojih je veliki broj autopoetičkih), kratke priče i putopise. U svom delu ona hvata atmosferu straha od političke represije u zlokobnom periodu argentinske istorije i bavi se psihološkim posledicama diktature. Pored autobiografskih elemenata, javlja se i erotizam, kao i poigravanje žanrovima, čime želi da ukaže na ideološke osnove jezičkih formi.
Valensuela je i danas vrlo aktivna književnica i dobitnica brojnih nagrada. U istoriji će ostati upamćena kao autorka postbuma koja konačno pokreće žensku književnost. Političkim temama ne pristupa didaktički, već se njima poigrava, biva ironična, služi se brojnim narativnim i jezičkim eksperimentima. Samim tim njena književnost nije tipično politička, ali njeno delo ima važnu političku dimenziju. NJena proza nije teorijska, već vesela, razigrana, a istovremeno mračna i duhovita; ona postavlja pitanja ne iznoseći teze, pomera ugao gledanja, preispituje ono što se čini univerzalno i prirodno.
„Postmodernizam je danas prešao iz književnosti u politiku i to je ono što me plaši i uznemirava”, izjavila je Luisa.
Učenice gimnazije Svetozar Marković imale su tu čast da razgovaraju sa Luisom, postavljajući joj pitanja u vezi sa pročitanim knjigama i stvaralaštvom uopšte.
Nakon povratka sa „Prosefesta” Valensuela odlazi u Buenos Ajres, gde će kao treća žena u istoriji otvoriti sajam knjiga.
Drugi gost večeri bio je Drago Kekanović, kojeg je predstavio Marko Nedić. Drago Kekanović je pisac koji je u književnost ušao sa grupom hrvatskih borhesovaca, mladih fantastičara tog vremena. Vremenom Drago Kekanović počinje sve više da se okreće srpskoj publici. Posebno se bavi Srbima koji žive u Hrvatskoj, koji su za njega inspirativni kako zbog istorijske tako i zbog političke sudbine. Inače, u svom stvaralaštvu nije sklon nacionalnom raslojavanju, za njega svi predstavljaju jedan narod.
„On ove osetljive teme obrađuje na profesionalan način, kako to čini pravi pisac”, istakao je Nedić.
Jezik Kekanovića odlikuju brojne sinkope, eliptike, metafore i asocijacije koje izazivaju osećanje čitalačkog zadovoljstva. On pronalazi izvanredne analogije između prošlosti i sadašnjosti. Ne robuje samo jednoj formi, obliku i temi. Nije se poigravao elementima postmodernističkog pisma i sa čitaocima komunicira taman toliko koliko treba.
„Iz ovoga što ste čuli, može se zaključiti da je on jedan decentan, oprezan pisac koji ne želi da ide u krajnosti, koji svemu želi da pruži moguću meru, i koji u tome uspeva.”, zaključuje Nedić.
Nakon Nedićevog osvrta na Kekanovićevo delo, učenici gimnazije „Isidora Sekulić” imali su priliku da postave pitanja samom autoru.
Ostavi komentar