Predavanje „Srbija Nemanjića između Istoka i Zapada” održano je u utorak, 27. februara u Klubu „Tribina mladih” Kulturnog centra Novog Sada. Autor i predavač bio je docent dr Boris Stojkovski, istoričar.
Dinastija Nemanjića vladala je Srbijom više od dva stoleća. Doba vladavine ove dinastije jeste i period uspona Srbije i formiranja države koja je u periodu između 1166. i 1371. godine postala nezavisna kraljevina, a potom i carstvo sa autokefalnom crkvom.
Tokom tog perioda, kako je dalje objasnio Stojkovski, održavani su stalni politički kontakti i sa silama Zapada, dok je sa Vizantijom bilo stalnih vojnih sukoba, ali je njen uticaj bio presudan na kulturu i identitet srpske srednjovekovne države.
Govoreći o srednjovekovnom poimanju identiteta, dr Stojkovski je naglasio da je reč o periodu od druge polovine 12. veka pa do 70-ih godina 14. veka kada se nije moglo govoriti o nacijama i identitetu na način na koji to danas shvatamo i doživljavamo.
Međutim, i u takvom kontekstu, Srbija je imala najvećeg učitelja, nekog od koga je preuzela osnovu svog identiteta. Taj učitelj je istovremeno bio i njen najveći neprijatelj, a to je bilo Vizantijsko carstvo, od koga je Srbija preuzela dobar deo identiteta, postavila ga na svoju osnovu i nadogradila nečim tipično slovenskim i etnički srpskim.
Četvrti krstaški rat i pad Vizantije 1204. godine, ma koliko bili strašni, za Srbiju su bili ogroman dobitak. Stefan Prvovenčani uspešno je balansirao između Istoka i Zapada, i teritorijalno se Srbija širila na račun Vizantije. Mora se naglasiti da je Sveti Sava (Rastko Nemanjić), apsolutno najvažnija ličnost u istoriji Srba, postavio temelj svemu, a da Jelena Anžujska, supruga kralja Stefana Uroša Prvog Nemanjića, i Simonida, nevesta Stefana Uroša Drugog Milutina i kćerka vizantijskog cara Andronika Drugog Paleologa, najbolje ilustruju susret Istoka i Zapada u Srbiji.
Ostavi komentar