Izložba slika pod nazivom „Savremeni ikonopis“ na Tribini mladih 28.10 sa početkom u 19 časova.
Publici će svoja dela predstaviti 12 umetnika: Anastasija Protić, Biljana Jovanović, Goran Jović, Ivana Petrović, Katarina Fajgelj, LJiljana Rivić, Mijalko Đunišiljević, Nataša Ilić, Nikola Sarić, Svetlana Sedlan, Višnja Devrnja i Neda Kovinić.
Dobro Došli!
Težište izložbe „Savremeni ikonopis u Srbiji“ je na stilskoj grupi takvih modernih ikona, koje donose originalnost i nove likovne vrednosti u kontrastu s radovima koji suštinski ostaju u domenu replike. Takođe doprinose težnji da savremenom ikonopisu bude priznat potencijal da (ponovo) bude umetnost, a ne samo kopija ili suvenir.
Ovde se vizantijski uzori doživljavaju više kao jasno prepoznatljiv element crkvenog kontinuiteta, nego kao cilj ili pak jedinstveni izvor nadahnuća. Odatle se autori, po pitanju stila, manje ili više, razlikuju među sobom, a konkretna autorska rešenja najčešće nastaju kroz mešavinu većeg broja raznorodnih stil(izacij)skih ishodišta iz okvira celokupne istorije vizantijske umetnosti, sa onim elementima savremene umetnosti koje su autori propustili kroz prizmu sopstvenog crkvenog iskustva.
Ovakva nova likovna rešenja ne utiču negativno na pravoslavnost bogoslovske poruke koju te ikone prenose. Naprotiv, čine je savremenom, dinamičnom i autentičnom jer sami umetnici, pored akademskog likovnog obrazovanja, opitno poznaju i liturgijsko-evharistijski život, suštinski element pravoslavne duhovnosti.
Ova izložba je prilika da se na jednom mestu okupe i prezentuju svoje radove akademski slikari iz cele Srbije koji se više godina bave temom ikonopisa, i spajajući tradicionalno i moderno čine da ikonopis ne samo traje nego i napreduje. Autori čije će ikone biti predstavljene imaju diplome umetničkih akademija i dolaze iz urbanih sredina.
Uzevši sredstva savremene komunikacije u ruke, ova generacija umetnika pohitala je da po sveže otvorenoj vaseljeni kulturne istorije prikuplja one plodove koji su joj po autorskoj proceni (u estetskom i bogoslovskom smislu) pripadali. Zaista je teško ustvrditi da srednjovekovni majstor ne bi uradio to isto, ukoliko bi mu bilo ponuđeno, ali je fakat da autor iz trećeg milenijuma – bi.
Na taj način svedoče da je odnos tradicije i savremene kulture u živopisu moguće osmisliti iznova, na neograničeno mnogo kreativnih načina, upravo na onoliko načina koliko je i autora.
Ostavi komentar