Samostalna izložba „Kroz vodu“ autorke Ivane Živić, sa instalacijom u prostoru, biće otvorena u sredu 12. aprila sa početkom u 19 časova u dvorcu Eđšeg, Antona Čehova 4, Novi Sad. Izložba traje do 26. aprila.
Izložba „Kroz vodu“ je druga u nizu izložbi u okviru projekta Kulturno nasleđe i savremena umetnost u dvorcu Eđšeg, Novi Sad. Prethodila joj je izložba „Savremeni narativ u skulpturi“, realizovana u okviru manifestacije NOA2016. Idejnu osnovu navedenog projekta predstavlja odnos savremene umetnosti i kulturne baštine sa fokusom na reakciji umetnika na zadati prostor. Način na koji umetnik po pozivu kustosa, svojom intervencijom uobličava prostornu atmosferu i daje specifično značenje trenutku u savremenoj umetnosti, daje proizvod Site specific umetnosti nastao kao jedinstvena relacija kustosa, umetnika i prostora.
Ivana Živić je svojim dosadašnjim likovnim stvaralaštvom uobličila prepoznatljivu likovnu poetiku, surealističku, proisteklu iz nedifinisanog vremena, između starog i novog, objedinjujući imaginativno vreme i prostor, u koje smešta osobe, svedoke i nosioce osobina savremne realnosti koji se prepuštaju postignutoj atmosferi. Upravo je taj specifičan izbor tema i motiva bio razlog Ivanine umetničke intervencije u dvorcu Ešđeg sa instalacijom i prenošenjem komunikacije sa slika na prostor i posmatrača. Ivaninu izložbu „Kroz vodu“ teorijski je razradila istaknuta istoričarka umetnosti, Zorica Atić, čiji tekst sledi.
Kustos izložbe „Kroz vodu“ i
projekta „Kulturno nasleđe i savremena umetnost“
Biljana Jotić, istoričar umetnosti
Ivana Živić
KROZ VODU
Stvaralački rad Ivane Živić započinje u pojavnom, uočenim prizorom i izdvojenim detaljem, a završava bogatom i nadrealnom likovnom pričom. Besprekorno izvedena ulja na platnu u maniru realizma i starih majstora, suočavaju nas sa uvreženim predstavama o slici i umetnosti, zatim umetnosti i njenoj funkciji, kao i mestom umetnika u društvu i zajednici. Snoliki, nadahnuti i višeznačni, radovi iz ciklusa „Kroz vodu“ u fluidnom i preplavljenom svetu današnjice predstavljaju njenu ličnu i umetničku zrelost.
Ivana Živić serijalom „Kroz vodu“ i pratećom instalacijom „Bazeni“ u salonskom prostoru novosadskog dvorca Eđšeg čini likovno opipljivim i problematizuje iskustva zatvorenih prostora, imaginarnih i stvarnih, u kojima tražimo utočište i sigurnost, bilo da su javni ili privatni, prostori intime ili susretanja. Radovi su nastali po fotografijama plivača u bazenu čija su tela izmeštena i postavljena u enterijer potpuno drugačijeg značenja. Na slikama ih sagledavamo odozdo, sa dna bazena odnosno tla galerije, dok ih u okviru instalacije posmatramo odozgo, kroz vodu. Plivanje kao jedini vid kretanja prostorom slike nameće snažan doživljaj prostora sna, dok vodeni fluid i atmosferu podvodne realnosti stvaraju i šire iz sebe sami plivači. Lakoća i sloboda pokreta njihovih tela je u naglašenoj suprotnosti sa doživljajem zatočenosti i samoće u prostoru slike.
Scenografski interpretirani kao kulise velelepnih zdanja, slično dvorani u kojoj su izloženi, zidovi među kojima se krećemo postaju prostori želja i kontemplacije, ali i potrebe za kontrolom i racionalizacijom. Umetnica kombinovanjem tri motiva kojima gradi prostor slike – vode, raskošnog enterijera i usamljene figure, posmatrača sigurnom rukom vodi u likovnu naraciju koja polazi od vidljive realnosti. Služeći se realizmom i višeznačnošću, Ivana Živić postiže začaranu i poetsku atmosferu slike koju prisustvo vode naglašava svojim višestrukim simboličkim značenjima. Nestvarni ambijenti takođe su bogati simbolima, dok je odenuta figura u promišljenom i asocijativnom odnosu sa prostorom kojim se kreće bez zadržavanja.
Likovno putovanje završava se nadrealnim doživljajem pojedinca koji je bez suštinskog oslonca, vazduha i poverenja u budućnost. Apokaliptična dimenzija predstava ublažena je lakoćom i lelujavošću, neprekidnim kretanjem plivača koji, iz sobe u sobu, tragaju za izlazom iz sna u posmodernu stvarnost iz koje ih prati posmatrač.
Zorica Atić, istoričarka umetnosti
Ostavi komentar