Četvrti dan manifestacije “Antićevi dani”
PREDSTAVLJENA ZBIRKA POEZIJE ZORANA HR.RADISAVLJEVIĆA
Četvrtog dana manifestacija “Antićevi dani”, 16. marta, na Tribini mladih Kulturnog centra Novog Sada promovisana je knjiga pesama “Sveta trešnja“ Zorana Hr. Radisavljevića (izdavač Književna Opština Vršac).O ovoj zbirci poezije, osim autora, govorili su književni kritičari i publicisti Gordana Vlahović i Dr Draško Ređep.
Radisavljević je započeo promociju čitanjem pesme koja nosi naziv same zbirke, a potom je nastavio sa naslovima “Jagoda” , “Jeja”,”Bela leptirica”, “Mrtvac”, “Vino iz kostiju”…
Govoreći o autoru ove zbirke , Ređep je istakao da je njegov lirizam razgovorno spontan i bolno opervažen našom neosetljivom i rigidnom svakodnevicom, te da ima tajni oganj živopisnosti.
– Naizgled ležerno kolokvijalan, Radisavljević piše kao prvi i potonji čovek. Skrajnut, tiho romoreći i tužno se dosećajući onih kojih nema. Snažno obnavlja onu našz pesmu koja, kao kod Vislave Šimborske, traje na oko ispod glasa,a zapravo postaje autentična rapsodija podrazumevanja, zavere i sabornosti najzad – kazao je Ređep.
Gordana Vlahović, književna kritičarka,doživljava Radisavlje vića kao neobičnog i nesvakidašnjeg pisca..
– Moto ove knjige čine stihovi Branka Radičevića. Sama zbirka je sažeta , bez narativne razmahnutosti, krhkog stiha, estetski je doterana.Pesnik tvori četiri poetska kruga (Stare Tralje, Prijatelji, Antologija i Nove Tralje). Pesmom po kojoj knjiga nosi ime, ostvarena je potpuna harmonija pesnika i divlje trešnje. Asocijativno nas povezuje sa mitskom pričom o svetom drvetu koje se ne sme seći, koje se ne dira,ima kultnu magijsku i mitsku vrednost. “Sveta Trešnja” razgovara sa čitaocem – rekla je Vlahovićeva.
Završnica četvrtog dana manifestacije „Antićevi dani“ upriličena je u Čitaonici Gradske biblioteke. Brojni poštovaoci Mike Antića imali su jedinstvenu priliku da vide manje poznato „dramsko lice“ pesnika.
Povečerje „Koncert dramskog čitanja Miroslava Antića“ započelo je uvodnom rečju teatrologa Miroslava Radonjića koji je podsetio na pesnikovu rešenost da u jednom trenutku smogne snage, prekorači vlastitu senku svoje poezije i odluči da piše drame. I to do poslednjeg daha.
– Čini se gotovo neverovatnim da u vremenu između 1958. kada najverovatnije nastaju prve Antićeve dramske zabeleške i 1962. kada mu izlazi iz štampe jedino dramsko delo, objavljeno za života , on u potpunosti uobličava šest tekstova namenjenih sceni i uz to publikuje četiri zbirke pesama (Psovke nežnosti, Boje reči, Koncert za 1001 bubanj i Raspevana ravnica)- naveo je detaljno Radonjić uz konstataciju da takva stvaralačka eruptivnost, valjda, još jedino podseća na onu Milana Konjovića.
Antićeve scenske bajke, drame, radio-drame i komedije, napisane su ovim redom: Zvezdana reka, Parastos u belom, Rt Dobre Nade, Ženidba na oglas, Povečerje i Otužni marš (koji je preveden na francuski) i sve su, osim Rta Dobre Nade, kod nas prikazane ili izvede na radiju od juna 1959. do aprila 1962.
Praizvedba drame „Povečerje“ izvedena je 20.februara 1961. godine na sceni Narodnog pozorišta u Somboru, a glavne role tumačili su legendarni Ivan Hajtl i Dobrila Šokica. Radio premijeru „Povečerje“ je doživelo nepunih mesec dana kasnije u izvođenju ansambla Radio drame Novog Sada u režiji Ištvana Varge.
Vrhunac Povečerja u Gradskoj biblioteci bilo je dramsko čitanje jednog od tri čina predstave „Parastos u belom“ koji je publici priredio kvartet mladih i darovitih dramskih umetnika Pozorišta „Šmiranti“ : Mladen Vuković, Sonja Isailović, Boško Petrov i Sanja Popović.
Ostavi komentar