U Puli počelo snimanje dokumentarnog filma „Do poslednjeg atoma“ o povijesti i sadašnjosti Atomskog skloništa, po ideji saradnika Dražena Papića dugogodišmjeg menadzera na pop i rok sceni i producenta Sunčice Marković, pomoćnice direktora KCNS
Izvor :ISTRA
Ta neprekinuta ljubav s Novosađanima traje preko generacija i generacija, i to me također jako podsjeća na moju mladost i djetinjstvo kada su mnogi iz Novog Sada ljetovali na Stoji u Puli. Družili smo se onda s prekrasnim Novosađankama, bili smo klinci i zajedno smo gledali kako padaju zvijezde, prisjetio se Bruno Langer * „Ovo je vrijeme paklenih vozača“, to nas je u to vrijeme vodilo i osjećam potrebu da opet dotaknem to neko djetinjstvo, a u Novom Sadu je i ta neka energija i želja da se opet čuje takva glazba. I baš iz tog razloga došli smo ovdje napraviti taj film o Atomskom skloništu, koji će ostaviti trag u povijesti o jednom glazbenom čudu koje se je dogodilo i koje je napravilo atomsku energiju, ali i sklonište za mnoge ljude i mnoge istine, veli Dušan Stojanović, redatelj filma
FOTO: Dean Mladenović
Pala je i prva filmska klapa dokumentarnog filma o Atomskom skloništu pod radnim nazivom „Do poslednjeg atoma“ u produkciji Kulturnog centra Novi Sad i Srpskog kulturnog centra iz Pule.
Na današnjem filmskom setu ispred Hotela Pula okupili su se Dušan Stojanović i Lazar Stanivuk, redatelji i scenaristi, koproducent Milan Rašula iz Srpskog kulturnog centra Pula, te frontmen Atomskog skloništa Bruno Langer.
Dušan Stojanović redatelj i scenarist dokumentarca kaže kako je motiv i ideja za ovaj projekt potekla nakon dolaska prošlog proljeća u Pulu na promociju filma o Miki Antiću, kada su upoznali Bruna Langera, te se stvorila misao o realizaciji filma koja je došla kao „grom iz vedrog neba“.
– Kao što vidite počeli smo raditi na filmu koji je svojevrsna povijest umjetnosti glazbe. Odlučili smo prenijeti na filmsko platno nešto za što mislim da je Atomsko sklonište odavno zaslužilo, a mene je u ovaj projekt intimno vodilo i moje poznanstvo s glumcem Nebojšom Glogovcem i ljubav koju sam dijelio s mojim bratom prema glazbi Atomaca. Odrastali smo na njihovom zvuku i sjećam se dok smo još radili u omladinskim zadrugama kako smo slušali baš taj zvuk, a to je na primjer bila pjesma „Ovo je vrijeme paklenih vozača„, to nas je u to vrijeme vodilo i osjećam potrebu da opet dotaknem to neko djetinjstvo, a u Novom Sadu je i ta neka energija i želja da se opet čuje takva glazba. I baš iz tog razloga došli smo ovdje napraviti taj film o Atomskom skloništu, koji će ostaviti trag u povijesti o jednom glazbenom čudu koje se je dogodilo i koje je napravilo atomsku energiju, ali i sklonište za mnoge ljude i mnoge istine, veli nam Stojanović.
Koscenarist i koredatelj filma Lazar Stanivuk kaže kako je jedna od niti vodilja u realizaciji projekta popratiti povijest Atomskog skloništa, te saznati gdje su i što rade stari članovi grupe.
– Ideja je okupiti Atomsko sklonište kako bi odsvirali još po neki koncert što je moguće više u starom sastavu, a sam nastanak ideje o snimanju dokumentarca o Atomcima potekla je baš ovdje u Puli. Film u suradnji snimaju Kulturni centar Novi Sad i Srpsko kulturno društvo iz Pule. Dokumentarac će se u Puli snimati sedam do osam dana, a dio snimanja će se obaviti u Novom Sadu, a vjerojatno i u Beogradu, te je također predviđeno da se jedan od koncerata Atomaca održi u Novom Sadu, poručio je Stanivuk.
Milan Rašula i Srpski kulturni centar u dokumentarnom filmu o Atomskom skloništu pojavljuju se kao koproducenti. Rašula napominje da je Atomsko sklonište još uvijek jako slušano u Srbiji, te da je jedna od ideja za stvaranje dokumentarca i skorašnjih 50 godina Atomaca.
– Zahvaljujući sjajnim momcima Dušanu Stojanoviću i Lazaru Stanivuku koji su scenaristi i pojavljuju se u varijanti same produkcije, režije i snimateljskih radova, te rješavanja ovih ambijentalnih stvari, dogovorili smo da to krene sada tijekom jeseni. Upravo je to ovo vrijeme kada smo prve sekvence pripremili i kada ćemo ih snimiti. Oni će nastupe Langera i grupe Atomsko sklonište pratiti i kroz narednih 6 do 7 mjeseci i po Beogradu i po regiji. Tako da sam siguran da će to biti jedan sjajan film i ono što me posebno veseli, Atomsko sklonište i Bruno Langer zaslužuju da se jedan takav film dokumentira, snimi i sačuva jednu kolektivnu memoriju na postojanje Sergia Blažića Đosera i grupe Atomsko sklonište na ovim prostorima.
O lokacijama na kojima će se snimati dokumentarac Bruno Langer govori sa sjetom, spominje prve probe na Valovinama, štalicu od Sergiove none Foške u kojoj su održavali probe, pa sve do diska Uljanik u kojemu su svi ondašnji bendovi održavali svirke.
– Veliko mi je zadovoljstvo raditi s Dušanom i Lazarom, te vjerujem kako je Atomsko sklonište zaslužilo film. Postojimo već 47 godina i idemo prema pedesetoj. Posebno mi je drago što je došla ekipa iz Novog Sada gdje godišnje održimo barem dva koncerta, a to je i grad u kojemu smo imali prvi javni nastup na Bum festivalu 1978. godine. Ta neprekinuta ljubav s Novosađanima traje preko generacija i generacija, i to me također jako podsjeća na moju mladost i djetinjstvo kada su mnogi iz Novog Sada ljetovali na Stoji u Puli. Družili smo se onda s prekrasnim Novosađankama, bili smo klinci i zajedno smo gledali kako padaju zvijezde, prisjetio se Langer.
Остави коментар