Zapis o Sajmu knjiga

28/10/2019

Autor: Đorđo Sladoje

 

Ima ih mnogo, a onaj frankfurtski je vjerovatno najpoznatiji. Sajmove knjiga priređuju i drugi veliki gradovi: Moskva, Pariz, London, Madrid, Istanbul, Peking, Kairo, Teheran, Atina… Sajam knjiga održava se  i u Novom Sadu, Nišu, Skoplju, Podgorici, Sarajevu, Banjaluci, čak i u Bijeljini… Onaj zagrebački zapamtio sam po rečenici nekog očajnog profesora: „Tko nije vodio djecu na velesajam, taj ne zna što je patnja.“

Na Beogradski sajam knjiga nikoga ne treba ni voditi ni tjerati – svako dolazi po svojoj volji i najčešće o svom trošku. A dolazi se masovno, evo više od šest decenija,svake godine  potkraj oktobra, kako ko zna i može – pojedinačno, grupno, organizovano, stihijski… Ljubitelji i poštovaoci knjige, strastveni i tzv. obični čitaoci, bibliofili i bibliotekari, profesori, studenti, đaci, službenici, pisci, izdavači, trgovci i menadžeri; mladi, srednjovječni i stari, stariji i od Sajma… Stižu iz velikih gradova, dalekih varošica i zabačenih sela, iz okruženja, susjedstva, regiona i inostranstva. Brojni inostrani izdavači čine  Sajam istinskim susretom različitih kultura i jezika i pridružuju ga najznačajnijim  evropskim manifestacijama ove vrste. Statistika bilježi da od svih sajamskih  manifestacija koje se u Beogradu održavaju skoro svakodnevno, najveću posjećenost ima upravo  Sajam knjiga, veću i od Sajma automobila, mode ili namještaja. Nisu, razumije se, svi posjetioci istovremeno i čitaoci, ali je Sajam dobro mjesto da to postanu. Važno je da ne zaziru od knjige i da ne preziru pisce.

Šta je to što tako neodoljivo privlači ljude upravo knjizi, i to u vrijeme kad katastrofičari sve glasnije bruje o  krizi knjige  i čitanja, pišući o tome debele knjige u nadi da će biti čitane. Da je po srijedi obična radoznalost ,već bi iščilila, da je moda, već bi se više puta promijenila, da se radi o navici, ona bi odavno prerasla u puku rutinu.

Magijska privlačnost knjige traje od drevnih vremena, sve tamo od prelaska iz svijeta usmenosti u sistem pisanih znakova. Otkriće pisma je jedan od izuma koji su mijenjali tokove civilizacije i po svojoj dalekosežnosti i tehnološkoj šokantnosti ravno je otkriću vatre, točka, parne mašine ili kompjutera. Od glinenih pločica, pergamenta i papirusa, kroz Gutembergove  štamparije do digitalnih čudesa, knjiga je prešla težak i dramatičan put. Uništavana je na stotinu načina, zabranjivana i spaljivana, a njeni autori progonjeni i često svirepo ubijani. Istorija knjige jeste možda najtačnija istorija ljudske civilizacije.

Naša kultura, kao i evropska uostalom, jeste prevashodno kultura knjige, ali su sve očiglednija nastojanja da se ta njena temeljna uloga podrije i promijeni i da se kulturni i duhovni prostor zatrpa surogatima zabavljačke industrije. Indolentan odnos vlasti prema knjizi i kulturi uopšte, nemilosrdna tržišna logika koja knjigu tretira kao običnu robu, a ne kao kulturnu vrijednost, te zastrašujući razvoj tehnologije koji prijeti da iz temelja promijeni postojeći poredak stvari, pa i samu antropološku osnovu čovjeka, samo su neki od faktora koji zbiljno ugrožavaju klasičnu knjigu i njen neprocjenjivi kulturni značaj. Ali što se više govori o krizi knjige, broj naslova svakodnevno raste. Pišu gotovo svi – bivši političari, penzionisani pukovnici, rashodovani policajci, sudije, robijaši, kontroverzni biznismeni, ocvale ljepotice, ambiciozne novinarke i voditeljke, sportisti, glumci, muzičari… Dok ne napišu knjigu, smatraju da ništa nisu uradili. Zahvaljujući već stečenoj slavi i javnom uticaju i agresivnoj medijskoj podršci, te knjige imaju zagarantovane visoke tiraže. Iako se pretežno radi o literarnim surogatima, zbog njih će i na ovom Sajmu čitoci čekati u dugim redovima, kao za besplatno sledovanje. Kao bivši bibliotekar mogu posvjedočiti da većina današnjih bestselera ne bi ušla u osnovni bibliotečki fond. Ali zato neprestano pune kućne biblioteke. I to je dio naše nevesele kulturne realnosti.

Kako u toj vavilonskoj zbrci pronaći pravu knjigu? Novinska kritika, kao nekakav orijentir, gotovo i ne postoji, a presahli su i drugi izvori, reklamiraju se uglavnom knjige sumnjivih vrijednosti, a ni nagrade nisu uvijek pouzdana preporuka, jer su mnoge od njih uveliko isompromitovane, tako da se, pored ostalog, može govoriti i o krizi vrednovanja. Kod nekih naših žirija ni najnoviji dobitnik Nobelove nagrade ne bi ušao ni u širi izbor. Ostaju, dakle, preporuke prijatelja, slučajnost ili čitalački instinkt, kao vodiči do dobre knjige.

 A dobra, vrijedna knjiga, bez obzira na žanr, jeste istinska dragocjenost.

Ona aktivira zatomljenu duhovnu energiju, autentični doživljaj i zakržljale emocije, simbolički osmišljava život i proširuje duhovne vidike, a kod čitaoca otkriva bolju i ljepšu stranu. Možda je ta čitalačka žudnja glavni pokretač dolaska, bar jednom godišnje, u čarobni svijet knjige. Beogradski sajam je odavno prerastao okvire obične manifestacije i postao jedna od najvećnih i najmoćnijih  naših kulturnih institucija. I više od toga – Sajam  je sedmodnevni praznik u slavu Knjige, narodni sabor onih koji se još nisu predali, koji vjeruju da zaslužuju više i bolje od onoga što im se svakodnevno nudi, prizemno i agresivno. To je ujedno i primjer blagotvornog dejstva žive kulturne tradicije, na čijim se talasima čitaoci slivaju u sajamske hale u potrazi za svojom knjigom,odnosno za smislom.

Iako su prateći sajamski programi i brojni i raznovrsni, očigledno je, ipak, da organizatori posljednjih godina sve više ugađaju trgovcima i menadžerima. U nastojanju da se priguši vašarska atmosfera, sajamski prostor je upadljivo predizajniran i ušoren.

Šteta je što su sa platoa uklonili roštiljdžije, jer knjigama, piscima, a naročito čitaocima ne bi škodilo ako bi ih povremeno okadio roštiljski dim. Vjerujem da ni Šekspir ne bi odbio dobru sremsku kobasicu, ni Gete zaječarsko pivo.

Bez obzira na svakojaka iskušenja, Beogradski sajam potvrđuje, i svečano i vašarski, kako stara dobra knjiga traje i opstaje. Ona, kao i uvijek, dijeli sudbinu sa svojim čitaocima – spasa joj nema, ali propasti neće.

Ostavi komentar

Vaš komentar će biti proveren pre objavljivanja