ULOGA MEDIJA ZA RAZVOJ DRUŠTVA

19/03/2019

ULOGA MEDIJA ZA RAZVOJ DRUŠTVA

 

Autor: Nedeljka Borojević

 

„Ne postoji ništa što dobra novinarska obrada ne može da uradi. Ništa nije ispod ili iznad njenog domena. Štampa može da pretvori loše principe u dobre i dobre u loše; može da uništi svako načelo i kasnije da ga ponovo stvori; može da spusti anđela na nivo čoveka i uzdigne ljude do anđela. A to može da ostvari sa bilo kim za samo jednu godinu, čak i za šest meseci “  –  Mark Tven, U pogledu patriotizma.

Živimo u svetu u kojem mediji, više nego ikada ranije, utiču na oblikovanje i preoblikovanje društvene stvarnosti. Zbog svoje informativne, komunikativne i simboličke funkcije oni su ključni posrednici u prenošenju vrednosnih sistema. Mediji su forum javne reči, kanal preko koga se prenose poruke i, kao takvi, ključni su akteri političke socijalizacije i interkulturalnog dijaloga  – otvorene razmene mišljenja između pojedinaca i društvenih grupa različite nacionalnosti, društvenog porekla, verskog i političkog ubeđenja, životnog stila. Zahvaljujući svom uticaju u formiranju javnog mnjenja mediji su u mogućnosti da doprinesu izgradnji otvorenog i tolerantnog društva, razvijanju kulture ljudskih prava, jednakosti, mira i nenasilja, ali su isto tako moćno oruđe za raspirivanje rasizma, ksenofobije, homofobije i drugih oblika mržnje, netrpeljivosti i netolerancije prema drugima i drugačijima. Upravo to je ključna tačka odgovornosti medija i medijskih poslenika.

Odgovornost! Čini se da je ova reč gotovo potpuno iščezla sa medijske scene Srbije. Novinarska profesija u Srbiji spustila se na najniže lestvice, a odgovornost za tekstove i svoj rad danas malo ko snosi. Živimo u vremenu kada svako sebe naziva novinarom, iako većina, složićete se, nije edukovana i senzibilisana za obavljanje takvog posla. Uz to, nezavidan položaj i mizerna primanja samo su dodatno ubrzale proces degradiranja profesije jer se u svakodnevnoj borbi za opstanak gubi elan za rad i guši kreativnost. Komercijalizacija medija dovela je do tabloidizacije političke scene, ali i svih ozbiljnih tema. Javna debata i argumentovano sukobljavanje mišljenja skoro da ne postoji. Danas je  senzacionalizam postao merilo, a banalizovanje stvari princip rada novinara.

Iako su još Minhenskom Deklaracijom o pravima i dužnostima novinara 1971. godine propisane profesionalne norme novinara i uprkos tome što dve trećine medija u Srbiji ima kodeks izveštavanja o ugroženim grupama i što je u praksi u redakcijama najčešće na snazi Kodeks novinara Srbije koji su zajednički usvojili Udruženje novinara Srbije (UNS) i Nezavisno udruženje novinara Srbije (NUNS) 2006. godine,  njegovo kršenje u mnogim medijima je evidentno.

To je važno iz nekoliko razloga, a pre svega se odnosi na to da je, uprkos činjenici da su društvene mreže postale dominantan izvor informacija, uticaj tradicionalnih medija i dalje veoma značajan. U društvu u kome je dve trećine stanovništva funkcionalno nepismeno i ne zna u potpunosti šta je javni interes, jedini izvor informacija i dalje čine štampani mediji i televizije sa nacionalnom frekvencijom, te je zbog toga veoma važno govoriti na koji način izveštavaju i kakve poruke šalju. U trci za profitom, mediji podilaze najnižim ukusima ljudi, umesto da rade na edukaciji stanovništva. U srpskim tabloidima postoji „glad za senzacijama“, pa urednici šokantnim naslovima pokušavaju da privuku što više publike.

Kada govorimo o situaciji u medijima i načinu njihovog izveštavanja neophodno je dotaći se i javnih medijskih servisa – Radiotelevizije Srbije i Radiotelevizije Vojvodine.

RTS je zakonom definisan kao republički javni medijski servis i samostalan pravni subjekt koji, obavljanjem svoje osnovne delatnosti, omogućava ostvarivanje javnog interesa u oblasti javnog informisanja i pruža opšte i sveobuhvatne medijske usluge koje podrazumevaju informativne, obrazovne, kulturne i zabavne sadržaje namenjene svim delovima društva.

Gotovo identično, uz čisto formalne izmene koje se tiču Pokrajine,  glasi i zakonska regulativa Pokrajinskog javnog servisa koja je detaljnije definisana u njegovom Statutu.

Zakon o javnim medijskim servisima („SL. glasnik RS“, br. 83/2014) kao osnovnu delatnost javnog servisa podrazumeva proizvodnju, kupovinu, obradu i objavljivanje radio, televizijskih i multimedijalnih sadržaja, naročito informativnih, obrazovnih, kulturno-umetničkih, dečjih, zabavnih, sportskih, verskih i drugih koji su od javnog interesa za građane.  Rad javnog medijskog servisa zasniva se na sledećim načelima:

  1. istinito, nepristrasno, potpuno i blagovremeno informisanje;
  2. nezavisnost uređivačke politike;
  3. nezavisnost od izvora finansiranja;
  4. zabrana svakog oblika cenzure i nezakonitog uticaja na rad javnog medijskog servisa, redakcije i novinara;
  5. primena međunarodno priznatih normi i principa, a naročito poštovanje ljudskih prava i sloboda i demokratskih vrednosti;
  6. poštovanje profesionalnih standarda i kodeksa.

RTS je zakonom obavezan da u svom delovanju uvažava zahteve javnosti i za svoje delovanje odgovara javnosti. Odgovornost javnog medijskog servisa prema javnosti i uticaj javnosti na njegovo delovanje ostvaruje se posebno javnošću postupka imenovanja organa javnog medijskog servisa, učešću javnosti u unapređivanju radijskog i televizijskog programa, obavezom javnog medijskog servisa da pravovremeno i istinito obaveštava javnost o obavljanju svoje delatnosti objavljivanjem plana rada, finansijskog plana i izveštaja o radu i poslovanju, podnošenjem izveštaja o radu i polovanju javnog medijskog servisa Narodnoj skupštini i Savetu Regulatora i blagovremenim ispunjavanjem obaveza propisanim zakonom kojim se uređuje slobodan pristup informacijama od javnog načaja. Ovako zakonodavac vidi republički javni medijski servis. Stvarnost i RTS-a i RTV-a je, naravno, dosta udaljena od projektovane uloge i funkcije.

Poslednjih nekoliko decenija interpretativno novinarstvo postalo je dominantan način izražavanja u medijima, iako je ova vrsta novinarstva postojala od kada i samo novinarstvo. Interpretiranje u novinarstvu je posledica dvostruke potrebe. S jedne strane, publika je sve obrazovanija i znatiželjnija: osim što želi da zna ko, šta, gde, kada i kako, publika želi da zna i zašto se nešto zbilo. S druge strane angažovano, aktivno novinarstvo mora informaciju da smesti u koordinate njenog dubljeg smisla, da joj da tzv. treću dimenziju. Objašnjavanje uzroka određenih događaja i pojava, kao i davanje dubljeg smisla informacijama koje mediji prenose ponekad dovodi do toga da u interpretiranju događaja neki novinari preteraju, pa iskrivljuju realnost, vređaju, potcenjuju, umanjuju značaj ili su pak skloni preuveličavanju i senzacionalizmu  (Neda Todorović, Interpretativno novinarstvo).

Mediji su važno sredstvo informisanja i edukacije javnosti, kao i važan činilac u formiranju stavova i javnog mišljenja. Međutim, u svakodnevnom kontaktu sa štampom, televizijom, odnosno, sa medijima uopšte, zaključujemo da su predstavnici medija upoznati sa diskriminacijom, i da nisu dovoljno senzibilisani za razlikovanje bliskih pojmova poput predrasuda i stereotipa. U trci za pravovremenom i atraktivnom vešću ponegde se izgubio obrazovno-senzitivan novinarski jezik i stil (Poverenik za zaštitu ravnopravnosti, Mediji u Srbiji – od diskriminacije do ravnopravnosti, priručnik za novinare i novinarke; Beograd 2012, str. 9).

Sa sve većim uticajem i usavršavanjem medija, neminovno raste i njihova odgovornost. Uloga novinara jeste da kritikuje – ali ne da huška. Novinar treba da informiše –  ali ne sme koristiti govor mržnje. Istina je da se danas za čitanost, gledanost, slušanost poseže za raznim sredstvima. Komercijalizacija medija dovela je do vulgarizacije i upotrebe jezika diskriminacije, uprkos svim normama, načelima i kodeksu. Nikako ne treba zaboraviti i činjenicu da, osim toga što je profesija, novinarstvo je istovremeno i društvena institucija čija je svrha očuvanje javnog interesa. Nažalost, novinari u Srbiji daleko su od toga i potrebno je da se mnogo toga promeni kako bi ova sintagma u srpskim medijima imala težinu.

Ostavi komentar

Vaš komentar će biti proveren pre objavljivanja