Autor: prof. dr Rastislav Stojsavljević
Regije Tanganjika i Zanzibar čine državu koja se zove Tanzanija. Tanganjika čini kopneni deo ove države, dok je Zanzibar naziv za grupu ostrva u Indijskom okeanu. Službeno ime Tanzanije jeste Savezna Republika Tanzanija. Tanzaniju odlikuje povoljan geografski položaj. Unutrašnji deo Tanzanije zahvata najveći deo Jezerske visoravni, dok duga obalska linija izlazi na Indijski okean. Teritorija Tanzanije predstavlja veoma važnu saobraćajnu sponu i tranzitnu teritoriju za nekoliko zemalja iz okruženja: Ruandu, Burundi i delimično Ugandu iz Istočne Afrike, istočni i jugoistočni deo DR Konga iz Srednje Afrike i Zambiju iz Južne Afrike.
Geomorfološka struktura Tanzanije je prilično jednostavna. Najveći deo Tanzanije leži na području Jezerske visoravni, a drugu reljefnu celinu predstavlja primorska nizija. Prosečna nadmorska visina Jezerske visoravni se kreće između 1000 i 1200 metara i izgrađena je od arhajskih i paleozojskih stena. Tokom tercijara desilo se snažno rasedanje i nastala su dva tektonska rova: Centralni (jezero Tanganjika) i Istočni (jezera Manjara i Natron). Proces rasedanja praćen je jakim vulkanskim aktivnostima o čemu svedoče veliki izlivi lave i brojni aktivni i ugašeni vulkani. Čitav prostor visoravni je blago zatalasan. Na istočnom obodu Istočnog, odnosno Velikog rova nalaze se dva najviša vrha Tanzanije, vulkanske kupe Kilimandžaro i Meru. Kilimandžaro je ujedno i najviši vrh afričkog kontinenta sa visinom od 5895 metara. Vulkanska kupa Meru ima visinu od 4552 metra.
U okviru Tanzanije se mogu izdvojiti tri velike regionalne celine: visoravanska, nizijska i ostrvska regija. Visoravanska regija (Visoka Tanganjika) prostire se na 4/5 državne teritorije. Prosečna visina ove regije kreće se između 1000 i 1200 metara. Ovu regiju prekrivaju nepregledne savane. Stanovništvo ove regije bavi se pretežno zemljoradnjom, odnosno proizvodnjom prehrambenih agrarnih kultura. Najveće gradsko naselje je Mvanza na obali Viktorijinog jezera.
Nizijska regija (Niska Tanganjika) zahvata vlažno i toplo ravničarsko primorje uz Indijski okean. Obala je zamočvarena i obrasla mangrovima. Ostrvska regija obuhvata ostrva Zanzibar i Pembu. Ostrva su koralnog porekla i veoma su niska, najviša tačka 120 metara na Zanzibaru i nalaze se na udaljenosti od 35 kilometara od kopna.
Klima krajnjih južnih i severnih delova Jezerske visoravni nema pravilnu zonalnost usled rada monsunskih vetrova koji se javljaju na ovom području. Tokom zimskog perioda, od oktobra do marta, monsuni duvaju iz severoistočnog pravca, dok tokom letnjeg perioda, od aprila do septembra, monsuni slični pasatima duvaju iz jugoistočnog pravca. Oko ekvatora u Istočnoj Africi kiše padaju kada dolazi do promene pravca duvanja monsuna, u aprilu i maju kao i oktobru i novembru. Južno od ekvatora postoji samo jedno kišno doba, a severno od ekvatora je veoma malo padavina.
Uticaj morskih struja na klimu Istočne Afrike je značajan. Uz istočne obale protiče topla Južna ekvatorijalna struja koja kreće iz sredine Indijskog okeana i teče paralelno sa ekvatorom i severno od Madagaskara se račva na dva dela. Uticaj ove struje se ogleda kroz povećanje temperature vazduha i vlažnosti na kopnu.
Hidrografska mreža Tanzanije nije gusta. Reke koje otiču u Indijski okean su Pangani, Vami, Ruvuma i Rufidža. Severozapadni deo zemlje odvodnjava reka Kagera u Viktorijino jezero, a zapadni deo reka Malagarasi u jezero Tanganjika. Tanzaniji pripada južni deo jezera Viktorija, istočna polovina jezera Tanganjika i severni deo jezera NJasa. Pored ovih, značajna su i manja jezera Natron, Ejasi, Manjara, Rukva, itd. U planinskoj zoni postoji nekoliko manjih kraterskih jezera; sva jezera u Tanzaniji su tektonskog porekla. Jezero Viktorija je izvor pijaće vode za oko 30 milina ljudi. U Tanzaniji na obali jezera nalaze se veći gradski centri kao što su Mvanza i Bukoba. Ovi gradovi nemaju kanalizacione sisteme, već se otpadna voda prazni direktno u jezero što je pogodno za razvoj mikrobioloških zagađenja koja dovode do pojave i širenja kolere i dizenterije.
U Tanzaniji je životinjski svet veoma bogat i raznovrstan. Ovo je uslovilo postojanje velikog broja nacionalnih parkova i rezervata prirode. Najposećeniji nacionalni park u Tanzaniji jeste Serengeti. Najveća migracija životinja u svetu upravo se odvija u savanama Serengetija.
Tanzanija može da se pohvali veoma burnom i zanimljivom istorijom. Domorodačko bušmansko stanovništvo početkom 8. veka potisnula su bantu plemena. U isto vreme, obalsku liniju i ostrva naseljavaju Arapi iz Omana i Persijanci iz Širaza. Od 1503. do 1698. godine, na ovom području vladaju Portugalci, konkretno na ostrvu Zanzibar, gde imaju nekoliko utvrđenja. Portugalce su proterali omanski Arapi. Od tog perioda počinje jačanje Zanzibarskog sultanta i njegovo širenje na kopnu. Ovo ostrvo je bilo glavni centar izvoza robova na obali Istočne Afrike. U narednom vremenu, Arapi sa Zanzibara i Omana su osvajali primorske delove kopna Tanganjike, Kenije i Somalije. Godine 1828. omanski sultan je preneo svoju prestonicu u Zanzibar. U ovom periodu, u unutrašnjosti današnje Tanzanije, razvijale su se različite plemenske države: Bena, Hehea, Čaga, NJamvez. Ova plemena su zaustavila dalje prodiranje Arapa u unutrašnjost kontinenta, dok su slabost Zanzibara iskoristile evropske kolonijalne sile.
Nemačka je 1888. godine uspela da iznudi od sultana koncesiju za Istočnoafričku kompaniju u primorju Tanganjike, što je bio prvi korak u osvajanju ovih predela od strane evropskih sila. Godine 1891. godine od Tanganjike, Ruande i Burundija nastala je kolonija Nemačka Istočna Afrika. Zanzibar je godinu dana ranije (1890) morao da prihvati britanski protektorat.
Nakon Prvog svetskog rata, Velika Britanija je od Lige naroda dobila mandat za upravljanje teritorijom Tanganjike. Englezi su organizovali vlast na teritoriji Tanganjike tako što nisu pokušavali da razbiju plemensku strukturu, već su je prilagođavali vlastitoj kolonijalnoj strukturi. Plemenske vođe su bivale postavljene za najviše organe izvršne vlasti. Ovakav položaj održao se do 1961. godine, kada je Tanganjika uspela da izbori nezavisnost od Velike Britanije.
Zanzibar je kao sultanat stekao nezavisnost 1963. godine. Crnačko stanovništvo, većinsko na ovom području, nije bilo zadovoljno dominacijom Arapa, pa je 1964. godine podignut ustanak u kojem je sultan zbačen sa prestola i formirana je crnačka vlada. Nakon ovog ustanka, izvršeno je ujedinjenje Tanganjike i Zanzibara i nastala je Ujedinjena Republika Tanzanija. Od 1964. godine u zemlji je uveden socijalistički, ekonomski i politički sistem. Tanzanija se tada oslanjala na podršku Kine. Višepartijski sistem i tržišna privreda ponovo se uspostavlja od 1991. godine. Prvi višepartijski izbori su održani 1995. godine. Tanzanija je danas relativno politički stabilna zemlja.
Gotovo polovina gradskog stanovništva živi u Dar es Salamu koji je najveći trgovački, industrijski i prosvetni centar zemlje. Dar es Salam je osnovan 1862. godine od strane zanzibarskog sultana na mestu sela Mzizma. Bio je mala luka dok Nemačka istočnoafrička kompanija na tom mestu nije osnovala svoju stanicu. Dar es Salam je bio glavni grad Nemačke Istočne Afrike od 1891. do 1916. godine, Tanganjike od 1961. do 1964. i Tanzanije do 1974. godine. Građevine u Dar es Salamu prikazuju kolonijalni stil i kombinacije različitih američkih stilova uključujući svahili, britansku, nemačku i azijsku arhitekturu. Nakon Drugog svetskog rata dolazi do modernizacije arhitekture i tada nastaje zgrada višeg suda, bolnički kompleks i tehnološki institut. Univerzitet u Dar es Salamu je osnovan 1961. godine. Objekti od edukativnog značaja su takođe i nekolicina biblioteka, istraživačkih instituta, kao i Narodni muzej. Dar es Salam je grad sa najbrojnijom populacijom stanovništva koje govori svahili jezikom. Dodoma je glavni grad Tanzanije od 1974. godine.
Na teritoriji Tanzanije ima 16 nacionalnih parkova koji zauzimaju 38% ukupne teritorije zemlje, što je jedan od najviših procenata u svetu kada se poredi ukupna površina zemlje. Svaki od nacionalnih parkova koji će biti predstavljeni u ovom poglavlju karakterišu specifična obeležja zbog kojih su svetski priznati i proglašeni prirodnim dobrom.
Nacionalni park Serengeti je najveći nacionalni park u Tanzaniji, kao i jedan od najvećih nacionalnih parkova u svetu. Za nacionalni park proglašen je 1951. godine. Serengeti je reč koja potiče iz jezika masai i znači „beskrajna stepa”. Park se nalazi na visoravni između Ngorongoroa i kenijsko-tanzanijske granice i proteže se skoro do jezera Viktorija. Zauzima površinu od 14.763 km2. Nacionalni park Serengeti je širom sveta poznati rezervat biosfere i mesto bogate prirodne baštine. Na ovom prostoru se nalazi veliki broj atrakcija, veći nego u bilo kom drugom nacionalnom parku u Africi. Najpoznatiji fenomen jeste velika migracija životinja, jedinstvena petorka, ugrožene životinje, veliki broj vrsta ptica – samo su neke od karakteristika ovog područja. Velika migracija životinja podrazumeva kontinuirani proces kretanja životinja nepreglednim savanama Serengetija u stalnoj potrazi za vodom i hranom. Ovaj fenomen pruža turistima mogućnost da prate životni ciklus divljih životinja u akciji. Pored bogatstva prirode, posebnu pažnju privlači narod Masai koji je svoj način života uklopio sa svetom divljine. Masai su nomadski narod koji živi u kolibama prekrivenim slamnatim krovom i oblepljeni trskom. Bave se primitivnom poljoprivredom. Plemenska religija im nalaže da se hrane isključivo goveđim i ovčjim mesom. LJudi iz Masai naroda su nilo-hamitskog porekla i poprilično su visoki. U današnje vreme Masai plemena su potisnuta u nacionalne parkove gde se javlja problem prilikom usklađivanja njihovog načina života i očuvanja životne sredine.
Nacionalni park Kilimandžaro nalazi se na istoimenoj planini. Predstavlja najviši vrh Afrike od 5895 metara nadmorske visine. Vrhovi Kilimandžara pokriveni su snegom. Sastoji se od dva vulkanska vrha, Kibo 5895 i Mavenzi 5149 metara. Nalazi se u severoistočnom delu zemlje, na granici sa Kenijom, 500 kilometara severozapadno od Dar es Salama. Naselje Moši na južnom podnožju planine je polazno mesto za uspon na Kilimandžaro koji je prvi put osvojen 1889. godine. Osnivanje nacionalnog parka Kilimandžaro desilo se 1973. godine. Zvanične posete turista vezuju se za 1977. godinu. Našao se na Uneskovoj listi svetske prirodne baštine 1987. godine i proglašen je za afričko čudo prirode 2013. godine.
Rezervat prirode Ngorongoro predstavlja najveću kalderu na svetu. Područje je zaštićeno 1959. godine i nalazi se na listi svetske prirodne baštine Uneska. Prostor zaštićenog prirodnog dobra obuhvata prostrane planinske ravnice, savane i šumska područja. Ovde živi narod Masai koji je svoj život prilagodio uslovima prirode i živi polunomadskim načinom života. Važnost zaštite ovog predela je u raznovrsnosti biodiverziteta, prisustva velikog broja ugroženih životinjskih vrsta i velike godišnje migracije gnuova, zebri, gazela i drugih životinja u severne ravnice. Ngorongoro obuhvata prostor od 809.440 hektara. Kao deo zaštićenog područja, pored kaldere nalazi se i kanjon Olduvaj koji se proteže dužinom od 14 kilometara.
Na teritoriji Tanzanije se nalazi Veliki istočnoafrički rov koji se od Etiopske visoravni spušta do jezera Turkana. Odatle se razdvaja u dva kraja, od kojih jedan zaobilazi Hezersku visoravan gde se nalazi Viktorijino jezero. Prema jugu nailazi se na Albertovo, Edvardovo, Kivu, Tanganjika i jezero Malavi.
Viktorijino jezero nalazi se na tromeđi Tanzanije, Ugande i Kenije. Površina jezera iznosi 68.800 km2 i najveće je jezero u Africi, a treće u svetu. Leži u plitkoj depresiji između Zapadnog i Istočnog afričkog rova i sastoji se od nekoliko arhipelaga. Atraktivnosti basena ovog jezera vezuju se za ostrvo Rubondo, na kojem se nalazi istoimeni nacionalni park koji predstavlja najveći ostrvski park u Africi, kao i ostrvo Sese koje čini 84 ostrva koja se nalaze u severozapadnom delu ostrva. U jezeru Viktorija zabeleženo je više od 500 vrsta riba što čini jezero izuzetno atraktivnim za ljubitelje ribolova. Obala jezera Viktorija zahvata površinu od 5180 km2. Obala je veoma razuđena i postoje velike visinske razlike, u rasponu od 90 metara visokih litica i gustih močvara delti reke Kagere, do ravnih neplodnih obala oko zaliva Kavirondo. Basen jezera je veoma plitak i zapremina vode je znatno manja u odnosu na ostala afrička jezera bez obzira na njihovu znatno manju površinu. Čak 85% vode koja ispunjava jezero je atmosferska voda, a oko 15% vode se gubi isparavanjem. Izvorišni krak reke Nil izvire iz Viktorijinog jezera.
Ostrvo Zanzibar zauzima površinu od 2461 km2 i na ostrvu živi oko 1,3 miliona stanovnika. Ostrvo se nalazilo na raskršću između trgovačkog puta Persije, Arabije i Istočne Afrike. U srednjem veku se razvilo kao luka iz koje se izvozila slonovača, začini i zlato, a kasnije je predstavljalo luku robova. Pripadalo je Omanskom sultanatu, zatim je ostrvo bilo okupirano od strane Portugalaca i Britanaca. Osim kupaličnog turizma, na ostrvu se mogu videti različite kulturno-istorijske vrednosti.
Tanzanija je zemlja izuzetnih prirodnih i kulturnih vrednosti. Velika raznovrsnost biljnog i životinjskog sveta, kontrasti u reljefnom smislu, specifični klimatski uslovi, ali i veoma šarenolik etnos jesu glavne prednosti Tanzanije kao destinacije safari turizma.
Ostavi komentar