Autor: Predrag Rajić, politički analitičar
Nakon potpunog ovladavanja Izvršnim odborom Svečečenskog narodnog sabora, Dudajev je kroz junske i novembarske odluke Sabora o suverenitetu i nezavisnosti kreirao klimu koja je pogodovala učvršćivanju njegove vlasti.
Iz Odbora je uklanjao sve koji su predstavljali opasnost po njegovu vlast, ali i „lojalne kolebljivce”, koji su se pribojavali otvorenog oružanog sukoba sa centralnim silama.
Istovremeno, koristio je tešku društvenu i ekonomsku situaciju u Rusiji kako bi korumpirajući ruske oficire i vojnike došao do ozbiljnije svote naoružanja za snage novostvorene, samoproglašene države. Zanimljiv je i traktat iz ruskih medijskih krugova koji slikovito govori o tom vremenu.
Kako bi došli do većih svota novca, Dudajev i njegovi saradnici su potražili pomoć na Baltiku. Ubrzo su u Viljnusu pronašli potencijalne saveznike. Kako je Litvanija promptno isključila sovjetsku rublju iz opticaja, a ona ostala platežno sredstvo u Rusiji, državne strukture Litvanije (ali i Letonije, Estonije), predale su Dudajevu velike količine novca u papirnatom obliku, koji su u procesu konverzije građani donosili u finansijske institucije.
Pojedini, trgovini skloni subjekti bliski vlastima ovih baltičkih država, čak su navodno ovaj novac i prodavali Čečenima – kao papir – mereći ga u kilogramima. Dudajev je uživao veliko poštovanje u sve tri baltičke države, ali i popularnost, baš kao i u Poljskoj i Ukrajini.
U prilog ovoj tvrdnji govore i spomenici, ulice, trgovi, ne samo u Estoniji, nego i u drugim državama nastalim na bivšem zapadnom sovjetskom krilu i na prostoru nekadašnjeg istočnog bloka. Tako je prva memorijalna tabla sa Dudajevljevim imenom otkrivena u Tartu, (Estonija) na kući u kojoj živeo tokom svog službovanja u Sovjetskoj armiji, nakon njegove smrti.
U susednoj Letoniji, u glavnom gradu Rigi, Dudajev je posthumno dobio svoju ulicu, a u litvanskom Viljnusu trg. Trg mu je posvećen i u Poljskoj odlukom tadašnjeg gradonačelnika, a potom predsednika Leha Kačinjskog (pokojnog brata današnjeg predsednika vladajuće partije Pravo i pravda Jaroslava Kačinjskog).
U Turskoj, koju naseljava više desetina hiljada političkih izbeglica i „dudajevaca”, nakon sloma Čečenske Republike Ičkerije, dobio je park i ulicu u gradovima u unutrašnjosti.
Ipak, Ukrajina je apsolutni rekorder po simbolima sećanja na Dudajeva. U Poltavi je slično Tartu postavljena memorijalna tabla na zgradu u kojoj je živeo tokom svog službovanja, dok Lviv (Lavov), Ivano-Frankovsk i Hmeljnicki imaju ulice koje nose njegovo ime. Odlukom gradskih vlasti i u glavnom gradu Ukrajine Kijevu, jedna ulica je nazvana po Dudajevu. Ova pojava nije zaobišla ni Balkan. Tako je jedna od ulica u Goraždu (Bosna i Hercegovina), godinama bila nazivana po vođi čečenskih separatista.
Septembra meseca 1991. godine, pristalice Sabora su napale Vrhovni savet Čečensko-inguške Autonomne Sovjetske Socijalističke Republike.
Tom prilikom, naoružane pristalice sabora koje su i u Čečeniji i u ostatku Rusije ubrzo prozvane „dudajevci”, preuzele su sve ključne institucije u Groznom. Dana 6. septembra se okupio Vrhovni savet čije je rukovodstvo uglavnom bilo lojalno Moskvi i nesklono sukobima. Reč je o komunistima koji nisu umeli da se postave u nadolazećoj krizi i koji su pokušali da kroz vanrednu sednicu, a uz pomoć istaknutih Čečena, šefova klanova, duhovnih vođa, dođu do rešenja. Ipak, DŽohar Dudajev je imao drugačije planove.
Uz pomoć Jaragija Mamadaeva, predstavnika najbrojnijih klanova, pojedine verske lidere, radikalne nacionaliste sa jedne i islamiste sa druge strane, Dudajev se ustremio u popodnevnim časovima na administrativna sedišta, Skupštinu, upravna zdanja. Predstavnici dotadašnje čečenske vlasti su ubrzo napustili grad, na čelu sa Alambekom Aslahanovim koji je bio poslat iz Moskve sa ciljem da posreduje i umiri nezadovoljne građane.
Ostavi komentar