Autor: msr Ognjen Karanović, istoričar
Posle odstupanja Užičke vojske i crnogorske ofanzivne grupe iz jugoistočne Bosne u oktobru, situacija se na glavnom srpskom vojištu (drinskom) izmenila. Austrougarske snage, pošto su iz Bosne odbacile srpske i crnogorske trupe, prebacile su se na srednju i donju Drinu radi produženja ofanzive. Rezultat te ofanzive bio je povlačenje srpskih snaga na vododelnicu reke Kolubare i Zapadne Morave, na kojoj je srpska vojska u početku decembra 1914. nanela neprijatelju težak poraz u Kolubarskoj bici. Za vreme izvođenja Kolubarske bitke glavne snage crnogorske vojske imale su zadatak da obezbede levi bok i pozadinu srpske vojske od upada austrougarskih trupa u Sandžak, a ostatak aktivnim dejstvom priveže što jače protivničke snage da bi se sprečilo njihovo upućivanje na sandžački pravac ili na srpski front. U okviru opšteg zadatka crnogorske vojske, njena glavna snaga (Sandžačka vojska i Drinski odred) imala je zadatak da sadejstvuje Užičkoj vojsci (docnije i trupama Nove oblasti) u zaštiti pravca koji od Višegrada izvodi u Sandžak (ka Priboju ili Novoj Varoši) i da protivniku spreči prodiranje u ovu oblast. Od austrougarskih snaga prema Crnoj Gori krajem oktobra 1914. (pored posada u Boki Kotorskoj, Trebinju, Bileći, Avtovcu i Kalinoviku, ukupno oko 36000 ljudi i 400 artiljerijskih oruđa) bila je na frontu od Višegrada do Foče i 17. brdska brigada (oko 5000 ljudi), ojačana s nekoliko landšturmskih bataljona. Ukupno prema Crnoj Gori najmanje oko 41.000 vojnika. Brojno stanje crnogorske vojske u ovom vremenu bilo je: Sandžačka vojska 13722, Drinski odred 10110, Hercegovački odred 7709, Lovćenski odred 7754 i Starosrbijanski odred 5165 ljudi, ukupno: 44460 vojnika, 46 mitraljeza i 120 artiljerijskih oruđa, 5174 konja, 385 volova i 1 kara. Prema tome odnos snaga je bio u pešadiji oko 1:1, a u artiljeriji oko 1:4 u korist austrougarskih trupa. Za odnos u mitraljezima nema podataka.
Posle povlačenja iz jugoistočne Bosne, Sandžačka vojska i Drinski odred poseli su za odbranu desnu obalu Drine, i to:
– Sandžačka vojska od Janjine do Oglečevskog Potoka,
– Drinski odred od Oglečevskog Potoka do Pliješa (k. 1717).
Odsek Drine od Lima do Janjine trebalo je da osmatra i brani Užička vojska. Ali, kako posle njenog povlačenja u pravcu Užica nije bilo taktičke veze između nje i sandžačke vojske, komandant sandžačke vojske je u cilju obezbeđenja svoga desnog krila i boka uputio deo snaga da posednu odsek Lim – Janjina. Po izvršenom posedanju položaja komandant Sandžačke vojske je 30. oktobra o rasporedu podneo sledeći izveštaj:
1) Na frontu od Hiljevca do Janjine rekrutski bat. Bjelopoljske brigade i 2. brdska nebrzom. topa.
2) Na frontu od Janjine do Kolijevke Vasojevićka brig. (bataljoni: Kraljski, Andrijevički i Uskočki), Donjavasojevićka brigada (3 bataljona), 2 brd. brzom. topa i 2 polj. brzom. topa.
Iza desnog krila ovog sektora kod Međurječja je Trepačko-šekularski bataljon.
3) Na frontu Samari (od Kolijevke do kolskog puta Čajniče – Goražde): Lovćenska brigada (5 batalj.) i Pljevaljska brig. (oko 900 boraca), 2 poljska brzomet. topa, 6 Debanžovih poljskih i 4 brdska topa i 2 polj. haub.
4) Na frontu Paljika od kolskog puta Čajniče – Goražde do blizu Ogleševskog Potoka Kolašinska brig., 2 brdska brzom. topa i 2 brd. krup. nebrzom. topa.
Pored čisto sektorskih rezervi raspolažem kao opštom rezervom sa četiri bataljona Kolašinske brig. pri Poljici i Trepačko-šekularskim bat. kod Međurječja.
Drinski odred je 31. oktobra imao ovakav raspored:
1) na odseku od Ogleševskog do Jezerskog Potoka: 2 bataljona iz Zetske brigade;
2) na odseku od Jezerskog Potoka do Janjine: Durmitorska brigada (3 bataljona), 2 poljska brzometna gopa, 1 brdska Debanžova baterija (4 topa) i 2 mitraljeska odeljenja (4 mitraljeza);
3) na odseku od Janjine do Pliješa: Spuška brigada (6 bataljona), vod poljske i vod brzometne Škodine baterije (4 topa) i 2 mitraljeza;
4) Odredska rezerva: desna grupa – Zetska brigada (2 bataljona) sa 1 vodom brzometne artiljerije i 1 mitraljeskim odeljenjem u selu Careva Ravan, leva grupa – Dečanska brigada (3 bataljona) i 1 vod poljskih haubica kod Zlataja (k. 1216).
Posle povlačenja iz jugoistočne Bosne kod nekih jedinica Sandžačke vojske i Drinskog odreda pojavili su se znaci nediscipline. To je nastupilo kod neznatnog broja bataljona, a samo zato što ih njihove starešine nisu čvrsto držale u ruci. Preduzete su odmah energične mere, tako da to nije imalo štetnog uticaja na dalji taktički rad tih jedinica. Na frontu Sandžačke vojske i Drinskog odreda u prvoj polovini meseca novembra nije bilo značajnijih borbi. Sav se rad austrougarskih snaga na frontu Sandžačke vojske i Drinskog odreda svodio na izviđačku delatnost. Glavne srpske snage, posle dvomesečne bitke na Drini, bile su u povlačenju iz severozapadnog dela Srbije na desnu obalu Kolubare. Užička vojska je 15. novembra bila otpočela povlačenje iz rejona Višegrada radi posedanja novih položaja: V. Prisedo (k. 971) – Đakov Kamen (k. 1003) – Kadinjačka – Bulja – Ponikve (k. 899). Limski odred je upućen u Užice, kao rezerva Užičke vojske. Usled povlačenja užičke vojske komandant sandžačke vojske je za zaštitu svoga desnog boka 15. novembra uputio na desnu obalu Lima Trepačko-šekularski bataljon da posedne Bujak (k. 1221) i Goleš. Ovaj bataljon je sa 2 čete poseo Bujak, a sa ostatkom bataljona Vihru, i pristupio je njihovom utvrđivanju. Pošto je 17. brdska brigada ovog dana prešla Drinu u pravcu Bujaka, upućena je na desnu obalu Lima i Dečanska brigada, koja je 18. novembra stigla sa 2 bataljona na Vardu, a 1. bataljon je ostavila u Rudom. Delovi 17. brigade su 19. novembra preduzeli napad na položaj Vihra (k. 1101) – Varda, koji su branili regrutski i Trepačko-šekularski bataljon iz Dečanske brigade. Posle ogorčene borbe, vođene pod vrlo teškim atmosferskim prilikama, napadač je odbijen. Po uhvaćenom telefonskom razgovoru, jačina napadača na ovom otseku ocenjena je oko 1. brigade. To je bila 17. brdska brigada.
Radi jačeg osiguranja deenog boka i sprečavanja austrougarskih snaga da pravcem Višegrad – Priboj prodru desnom obalom Lima, komandant Sandžačke vojske je – u duhu naređenja Vrhovne komande formirao Limsku diviziju sastava: Dečanska brigada (4 bataljona), Donjovasojevićka brigada (3 bataljona) sa 4 brdska topa i 4 mitraljeza. Za komandanta divizije je određen dosadašnji komandant 1. sandžačke divizije, brigadir Milo Matanović.
Za osiguranje istog pravca je i srpska Vrhovna komanda uputila 5. kadrovski puk sa 2 topa, koji je 21. novembra stigao na liniju: Varda (k. 1235) – Vranovina – Paštan Brdo. Da bi se zaustavilo nadiranje ojačane 17. brdske brigade pravcem Višegrad – Priboj, komandant Užičke vojske tražio je da komandant Sandžačke vojske pojača 5 kadrovski puk sa jednom od najbližih brigada. Tek na iitervenciju crnogorske Vrhovne komande, komandant Sandžačke vojske naredio je komandantu Limske divizije da, u sporazumu s komandantom 5. kadrovskog puka, pruži energičan otpor neprijatelju, a u slučaju jačeg pritiska da odstupi u pravcu Priboja. U interesu jedinstva komandovanja 5. kadrovski puk je stavljen pod komandu komandanta Limske divizije. Od 23. do 27. novembra svakodnevno su, pod vrlo teškim atmosferskim prilikama (hladnoća, sneg i magla), vođene žestoke borbe na položaju Varda – Vihra. Nadmoćnost ojačane 17. brdske brigade bila je naročito u artiljeriji i mitraljezima. Blagodareći odlučnom držanju branioca, naročito regrutskih bataljona, svi su austrougarski napadi odbijeni. U ovim borbama napadač je imao oko 600 mrtvih i ranjenih. Pošto je 17. brdska brigada ponovo ojačana, 2. decembra je produžila energičan napad i, posle ogorčene borbe, uspela je da zauzme Vihru (k. 1101). Regrutski bataljoni, koji su branili Vihru, povukli su se na liniju Gaočići – Sokolovići; Vasojevićka brigada na Vardu i Ravno Vrdo, a 5. kadrovski puk na Crni Vrh s prednjim delovima kod Pigle. U odbrani Vihre su regrutski bataljoni imali 120 izbačenih iz stroja. U toku borbi Limske divizije, Užička vojska je nastavila dalje povlačenje na istok radi posedanja položaja za odbranu ulaza u Ovčarsko-kablarsku klisuru.
Dečanska brigada je, i pored izričitog naređenja komandanta Limske divizije da uporno brani posednuti položaj, noću 2/3. decembra napustila položaj i otstupila u Rudo. Zbog napuštanja položaja smenjen je komandant brigade, komandir Labović, i stavljen pod vojni sud. Usled povlačenja Dečanske brigade i Vasojevićka brigada se povukla na levu obalu Uvca, ostavljajući svoje zaštitne delove na desnoj obali. Zbog važnosti pravca ka Priboju i potrebe da se isti što bolje obezbedi, na zahtev srpske Vrhovne komande je Limska divizija, ojačana Ostroškom brigadom (bataljon Župski i Lukovski sa 2 topa i 2 mitraljeza), stavljena pod komandu komandanta trupa Nove oblasti. Ove su trupe imale zadatak da posle povlačenja Užičke vojske za Ovčarsko-kablarsku Klisuru brane pravac Priboj – Novi Pazar i pravac koji od Užica izvodi u Sandžak. U toku borbi Limske divizije od 23. novembra do 2. decembra na ostalom delu fronta Sandžačke vojske i Drinskog odreda nije bilo značajnijih događaja. U tom vremenu je od jedinica Sandžačke vojske i Drinskog odreda formiran novi Drinski odred. Preformiranje je izvršeno zbog novostvorene situacije na frontu Hercegovačkog odreda, na koji je, prema pribavljenim podacima, neprijatelj pripremao napad. U tom cilju je Vrhovna komanda izdala naređenje:
– da se iz sastava Sandžačke vojske i Drinskog odreda formira novi Drinski odred (jačine 10 bataljona, 7 topova i 4 mitraljeza) i, po izvršenom formiranju, uputi u Nikšić;
– da jedinice Drinskog odreda, koje nisu ušle u sastav novog Drinskog odreda, uđu u sastav Sandžačke vojske, i
– da Sandžačka vojska primi odbranu fronta Drinskog odreda.
Novoformirani Drinski odred, pod komandom divizijara Mitra Martinovića, upućen je 29. novembra iz Čajniča za Nikšić. Po dolasku u Nikšić, Drobnjački i Šarano-jezerski bataljoni upućeni su u sastav Xercegovačkog odreda, a od ostalih jedinica formirana je Drinska divizija, sastava 2 brigade (Spuška i Zetska). Za komandanta divizije postavljen je brigadir Milutip Vučinić. Divizija je obrazovala rezervu Vrhovne komande. Odlaskom Drinskog odreda Sandžačka vojska je dobila još širi front za odbranu, za koji nije imala dovoljno snage. Povlačenjem Limske divizije ka Priboju njen desni bok i pozadina bili su još izloženiji. U takvoj situaciji je komandant Sandžačke vojske odlučio da Drinu na najverovatnijim mestima za prelaz brani slabijim snagama, a glavninu da grupiše na Metaljci. U cilju da olakša odbranu Limske divizije (ona je bila pod srpskom komandom), crnogorska Vrhovna komanda je komandantu Sandžačke vojske naredila da delom snaga preduzme dejstvo u pravcu Rudog, s tim da se spreči dalje prodiranje austrougarskih snaga desnom obalom Lima ka Priboju. U tom cilju, po naređenju komandanta Sandžačke vojske, formirana je 2 XII Leteća brigada, pod komandom komandira Šćepana Mijuškovića, od Uskočkog, Prenćanskog i jednog regrutskog bataljona, brdske baterije i mitraljeskog odeljenja. Brigada je dobila zadatak da izbije na položaj Mokronozi – Mioče – Ustibar – Severin, zatvori pravac kod Rudog i dejstvuje u desni bok i pozadinu austrougarskih snaga (oko dve združene brigade) na levoj obali Lima, ako produže dejstvo u pravcu Priboja. Leteća brigada je 4. decembra stigla pa određeni položaj i posela ga za odbranu. Napadač je 6. decembra preduzeo prelaz preko Lima kod Rudog, ali je odbijen. Isto tako ukazala se potreba da se Limska divizija, na desnoj obali Lima, ojača radi sigurnog obezbeđenja pravca ka Priboju. Radi toga u pojačanje ovoj diviziji upućena je Ostroška brigada – bataljon Župski i Lukovski sa 2 mitraljeza i 2 topa. Kako je tih dana srpska vojska prešla u protivofanzivu (Kolubarska bitka), to je u vezi s ovim, po naređenju srpske Vrhovne komande, Limska divizija 9. decembra prešla u napad sa zadatkom da odbaci austrougarske trupe preko Drine. Divizija je izvršila napad u tri kolone:
– desna (Ostroška brigada) u pravcu Bijelog Brda, istočno od puta Uvac – Dobrun;
– srednja (Donjovasojevićka brigada) u pravcu planine Varde, a
– leva (Dečanska brigada) u pravcu Paštan Brda.
Radi sadejstva u napadu Limske divizije, komandant Sandžačke vojske je naredio komandantu Leteće brigade da sa brigadom i dalje zatvara pravac kod Rudog, a jedan kombinovani bataljon da uputi levom obalom Lima, s tim da pređe Lim kod Strmice i dejstvuje u desni bok i pozadinu austrougarskih snaga na desnoj obali Lima. U cilju izvršenja prednjeg naređenja, komandant Leteće brigade naredio je da se formira bataljon od tri čete (po jedna četa iz regrutskog, Pješivačkog i Uskočkog bataljona) i mitraljesko odeljenje. Kombinovani bataljon je brzo stigao kod Strmice, ali nadošli Lim nije mogao preći gazom, pa je pristupljeno izradi splava od priručnih sredstava. U tome se zakasnilo oko dva i po časa. Taj splav se prilikom prelaza Lima razbio. 3atim se pristupilo izradi drugog boljeg, kojim je regrutska četa po delovima prevezena na desnu obalu Lima. Kada je regrutska četa prešla preko Lima, neprijatelj je već bio odstupio. Zato ovaj bataljon, pošto nije imao nikakvih sredstava za brzi prelaz preko Lima, 9. decembra nije mogao sadejstvovati levoj koloni (Dečanskoj brigadi) Limske divizije. Štab Sandžačke vojske je Leteću brigadu trebalo da stavi pod komandu komandanta Limske divizije, pošto je ova brigada sadejstvovala Limskoj diviziji. S obzirom da to nije urađeno, trebalo je narediti Letećoj brigadi da jedan bataljon ostavi kod Rudog, a sa brigadom da blagovremeno stigne kod Strmice i na vreme pripremi priručna sredstva za prelaz preko Lima 9. decembra. Da je tako postupljeno, svakako bi dejstvo ove brigade toga dana više doprinelo uspehu Limske divizije u njenom napadu i gonjenju neprijatelja u dolini Lima, jer bi se našla u pozadini austrougarskih snaga koje su odstupale u pravcu Višegrada. Uspešne borbe Limske divizije produžene su i sledećeg dana. NJena Ostroška brigada je 11. decembra zauzela Dobrun, Donjovasojevićka Suhu Goru, a Dečanska je preko Drinskog izbila na Drinu.
Ostroška brigada je 12. decembra ušla u Višegrad. U nastupanju je zarobila 1 oficira i 50 vojnika, a Dečanska brigada je zarobila 2 čete vojnika. Ovoga dana (12. HII) je Limska divizija na celom frontu odbacila austrougarske trupe na levu obalu Drine i posela otsek od Starog Broda do ušća Lima, gde se zadržala. Austrougarske trupe su porušile most na Drini kod Višegrada, i pod zaštitom jake artiljerijske vatre preduzele su utvrđivanje duž leve obale Drine. Sandžačka vojska je, posle odlaska Drinskog odreda, za odbranu desne obale Drine (od ušća Lima do Šćepan Polja) raspoređena na „zaštitnička odeljenja“ i rezervu. Zaštitnička odeljenja bila su pod komandom brigadira Mašana Božovića, sa štabom u Čajniču. Ova odeljenja su posela sledeće odseke:
– od ušća Lima do ušća Janjine: Bjelopoljska brigada, 3 čete regrutskog bataljona i brdski Krupov nebrzometni vod;
– od ušća Janjine do sela Vlahovići: izviđačko odeljenje, mitraljesko odeljenje i brdski Krupov brzometni vod;
– od Vlahovića do ušća Oglečevskog Pogoka: Pljevaljska brigada, dve čete LJeškopoljskog i četa Čevsko-bjeličkog bataljona, 2 voda Kolašinske brigade, mitraljesko odeljenje, poljska Debanžova baterija, poljski Krupov brzometni i brdski Debanžov vod;
– od Oglečevskog do Jošaničkog potoka: Kolašinski i Donjomorački bataljon, 2 mitraljeska odeljenja i brdski Debanžov vod;
– od Jošaničkog potoka do Šćepan Polja: Planino-pivski, Župo-pivski i Komansko-zagarački bataljon, 1 regrutska četa, mitraljesko odeljenje i Škodina baterija.
Rezerva:
– u Međurečju: Vasojevićka brigada (Kraljski i Andrijevički bataljon i mitraljesko odeljenje);
– u Gornjem Poblaću: Lovćenska brigada (Čevsko-bjelički, LJešanski i Peštersko-bistrički bataljon), mitraljesko odeljenje i municijska kolona;
– na Kozari: Leteća brigada (Pješivački i Uskočki bataljon), mitraljesko odeljenje, brdski Krupov brzometni vod i brdski nebrzometni vod;
– na putu Kovač planina – Ifsar: Kolašinska brigada (Rovački, Morački, Lipovski i Poljski bataljon), izviđačka četa, mitraljesko odeljenje i brdski Debanžov vod;
– na Gotovuši: poljski brzometni i poljski haubički vod;
– u Čajniču: poljski haubički vod, i
– u Rudinama: regrutska četa.
Radi boljeg sadejstva Užičkoj vojsci, a s obzirom na njen novi zadatak (odbranu Drine), Limska divizija je 19. decembra stavljena pod komandu komandanta Užičke vojske. Ona je sa Dečanskom i Donjovasojevićkom brigadom držala front od potoka Banje do ušća Lima. U rezervi Limske divizije se nalazila Ostroška brigada u selu Repoševići. To što su jake austrougarske snage zadržane u Sandžaku za vreme Kolubarske bitke zasluga je crnogorske Limske divizije i srpskog 5. kadrovskog puka. Za brzo proterivanje ojačane 17. brdske brigade preko Drine vidno je doprineo poraz austrougarske vojske u Kolubarskoj bici. Posle poraza austrougarske vojske u Kolubarskoj bici i proterivanja austrougarskih snaga preko Drine, na srpskom i crnogorskom frontu je sve do oktobra 191 godine vladalo zatišje.
LITERATURA
Mikavica, Dejan; Vasin, Goran; Ninković, Nenad (2017). Srbi u Crnoj Gori 1496–1918. Nikšić: Institut za srpsku kulturu.
Puzović, Predrag (2015). „Stradanje sveštenika tokom Prvog svetskog rata na područiju Cetinjske, Pećske i Nikšićke eparhije” (PDF). Bogoslovlje: Časopis Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta u Beogradu. 74 (2): 211—220.
Rakočević, Novica (1960). „Prilozi istoriji austro-ugarske okupacije Crne Gore 1916–1918”. Istorijski zapisi. 13 (17/3): 611–641.
Ostavi komentar