Autor: dr Rastislav Stojsavljević, profesor geopolitike
Klima Arktika je veoma specifična i važna za razumevanje globalnih klimatskih promena. Arktik se nalazi na samom severu Zemlje i obuhvata Arktički okean, kao i delove Severne Amerike, Evrope i Azije. Klima ovog regiona je hladna i kontinentalna, ali sa značajnim sezonskim i regionalnim varijacijama. Klimatske karakteristike Arktika imaju dubok uticaj na globalnu klimu, uključujući temperature, vremenske uzorke i morske struje.
Arktik se nalazi uglavnom u severnom polarnom regionu i ima izrazito hladnu klimu. Srednje temperature u Arktiku su najniže na svetu, a zima je duga i izuzetno hladna, sa temperaturama koje mogu pasti i do -40°C i niže. Leto je kratko, ali u nekim regionima može biti relativno toplo, sa temperaturama koje se kreću od -10°C do 10°C.
U periodu od maja do avgusta Arktik je pod sunčevom svetlošću 24 sata dnevno. Ova pojava se javlja unutar arktičkog kruga, gde sunce ne zalazi za vreme leta. Tokom zime, od novembra do februara, Arktik je bez sunca, što znači da su dan i noć potpuno crni u tim mesecima. Ovo se dešava zbog naklona Zemlje i njene orbite.
Temperature variraju u zavisnosti od geografske širine i udaljenosti od mora. Na primer, severna i istočna Arktika imaju oštre zime sa dugim periodima ekstremnih hladnoća, dok zapadni i južni delovi Arktika imaju umereniju klimu. U blizini obale more reguliše temperaturu i čini klimu nešto toplijom u odnosu na centralne delove.
Tokom zime, temperature u Arktiku mogu da padnu ispod -40°C, ali u nekim oblastima, kao što je obala Aljaske ili Špicbergen, temperature su nešto blaže. Međutim, centralni Arktik, gde nema značajnih toplotnih efekata iz okeana, može da doživi ekstremne temperature. Zimi su padavine vrlo retke, ali sneg i led su stalni. U ovom periodu sneg pokriva gotovo sve kopnene površine, dok led na moru postaje veoma debeo.
Letnji meseci su kratki, ali mogu doneti temperature od 0°C do 10°C. U nekim delovima, kao što je severni obala Kanade ili Špicbergen, temperature mogu premašiti 10°C, što omogućava rani početak rasta biljaka. Letnje padavine su više nego zimske, ali i dalje su relativno niske. Leto u Arktiku karakteriše suva klima, uz povremene kišne i maglovite dane.
Velike oblasti okeana pokrivaju ledeni pokrivač koji se proširuje i sužava u zavisnosti od godišnjih doba. Letnje otopljavanje i zimsko smrzavanje mora značajno utiču na klimu regiona. Obalne oblasti Arktika mogu biti toplije nego unutrašnji delovi zbog uticaja morskog toplotnog efekta. Led na moru i kontinentalni ledovi se tope mnogo brže nego što se ranije smatralo, što uzrokuje podizanje nivoa mora i ugrožava lokacije koje se nalaze na obali. Povećana temperatura dovodi do promena u biljnim i životinjskim vrstama koje nastanjuju Arktik. Mnoge vrste kao što su polarni medvedi i kitovi zavise od leda, što se sve više ugrožava.
Arktički region je pod uticajem nekih od najjačih vetrova na Zemlji. Zimi su ovi vetrovi najjači, a temperatura i brzina vetra mogu stvoriti osećaj da je mnogo hladnije od stvarne temperature. Vetrovi mogu izazvati velike snežne bure i iznenadne promene u vremenskim uslovima. Arktik ima veoma nepredvidivo vreme. Temperature mogu značajno da se razlikuju od dana do dana, a pojave kao što su snežne oluje i magle su česte. Ovi ekstremni vremenski uslovi čine život i rad u Arktiku izuzetno teškim.
Geopolitička situacija na Arktiku postala je sve važnija u poslednjim decenijama, s obzirom na rastući interes za prirodne resurse, kao i strateški značaj ovog regiona. Arktik je region koji obuhvata Severni pol i delove zemalja kao što su SAD (Aljaska), Kanada, Rusija, Norveška i Danska (Grenland), a sve veći broj aktera, uključujući nove zemlje i međunarodne organizacije, pokazuje interes za ovaj deo sveta. Za ovaj region su karakteristični ne samo prirodni resursi i njegova geografska pozicija, već i promene u klimatskim uslovima, koje otvaraju nove morske puteve i povećavaju pristupnost ranije nedostupnih područja.
Prema procenama Arktik sadrži oko 13% naftnih rezervi i 30% prirodnog gasa. Veliki delovi područja koji su ranije bili nedostupni zbog leda i ekstremnih vremenskih uslova sada postaju pristupačniji zbog klimatskih promena, što otvara nove mogućnosti za eksploataciju. Pored nafte i gasa, Arktik ima značajne rezerve minerala kao što su zlato, dijamanti i retki metali koji su neophodni za moderne tehnologije. Arktički okean ima veliki ribolovni potencijal, naročito u kontekstu globalne potražnje za morskim plodovima.
Klimatske promene su značajno uticale na Arktik, čineći ga važnim strateškim regionom. Ledeni pokrivač na moru je u velikoj meri smanjen u poslednjih nekoliko decenija, što otvara nove mogućnosti za plovidbu. Ova ruta, koja prolazi duž obale Rusije i povezuje Evropu sa Azijom, sada postaje dostupna za plovidbu većim delom godine. To smanjuje vreme putovanja između Evrope i Azije i ima značajne ekonomske implikacije. Nove plovne rute takođe omogućavaju brže saobraćanje sa većim brodovima, što predstavlja konkurentsku prednost u globalnoj trgovini.
Geopolitički sporovi u Arktiku se često odnose na teritorijalna prava i kontrolu nad morskim i kopnenim resursima. Najvažniji akteri u ovim sporovima su Rusija, SAD, Kanada, Norveška i Danska, ali su uključene i druge zemlje.
Rusija je najveći geopolitički akter na Arktiku. Ona ima najveći deo arktičke teritorije i aktivno radi na njenom razvoju. Rusija je podnela zahteve Ujedinjenim nacijama za proširenje svojih kontinentalnih platoa u Arktiku, što bi omogućilo dodatno iskorišćavanje prirodnih resursa. Ruska armija je takođe povećala svoje prisustvo u ovom regionu, uspostavljajući vojne baze i povećavajući kapacitete za istraživanje i eksploataciju resursa. Rusija je obnovila i modernizovala svoju vojnu infrastrukturu u Arktiku, uključujući izgradnju novih baza i radarskih stanica, što ukazuje na vojnu strategiju koja uključuje kontrolu nad važnim pomorskim putevima i resursima.
Kanada ima svoje teritorijalne pretenzije u Arktiku, posebno u vezi sa Arktičkim arhipelagom i Severozapadnim termitorijama. SAD imaju svoje interese u Arktiku, posebno u kontekstu prirodnih resursa i bezbednosti, ali takođe i u svrhu konkurencije sa Rusijom.
Norveška je zainteresovana za kontrolu ribolovnih resursa u ovom regionu, kao i za istraživanje nafte i gasa. Kao članica NATO Norveška ima važnu ulogu u strateškim rasporedima u Arktiku, uključujući zajedničke vojne vežbe sa saveznicima.
Postoje razne međunarodne organizacije koje regulišu odnose i saradnju u Arktiku. Arktički savez je organizacija koja obuhvata osam zemalja (SAD, Kanadu, Rusiju, Norvešku, Švedsku, Finsku, Island i Dansku) i služi kao forum za saradnju u oblasti životne sredine, bezbednosti, i održivog razvoja.
Ujedinjene nacije su važan akter u regulisanju teritorijalnih sporova i uvođenju međunarodnih zakona koji se odnose na morska prava, uključujući Konvenciju o pravu mora (UNCLOS), koja omogućava državama da podnesu zahteve za proširenje svoje kontinentalne platforme.
Privatne kompanije i veliki energetski giganti takođe igraju važnu ulogu u geopolitičkim zbivanjima na Arktiku. Kompanije kao što su ExxonMobil, Royal Dutch Shell, Rosneft i Gazprom aktivno istražuju i eksploatišu resurse u Arktiku. Ove kompanije imaju značajan uticaj na politiku i ekonomiju regiona.
U svetlu geopolitičkih okolnosti moramo pomenuti značaj Špicbergskih ostrva (Svalbard). Arhipelag je deo Arktičkog regiona, koji postaje sve važniji zbog klimatskih promena koje dovode do topljenja leda i otkrivanja novih rute plovidbe i resursa. Otopljavanje Arktika otvara nove pomorske puteve koji mogu značajno skratiti vreme transportovanja između Evrope i Azije. Ostrva su strateška za nadzor i kontrolu ovih ruta. Sa rastućim interesovanjem za Severni morski put (Northern Sea Route), koji postaje dostupan zahvaljujući globalnom otopljavanju, Svalbard može da igra važnu ulogu u obezbeđivanju i kontrolisanju bezbednosti ovih pomorskih puteva.
Severni morski put (Northern Sea Route, NSR) predstavlja pomorski put koji prolazi duž severne obale Evroazije, od Barencovog mora na zapadu do Beringovog mora na istoku. Ova ruta, koja povezuje Evropu i Aziju, prolazi kroz Arktički okean i obuhvata vode oko Rusije. Severni morski put je od posebnog značaja zbog svoje potencijalne uloge u globalnoj trgovini i transportnim vezama, naročito u kontekstu klimatskih promena i rastućeg interesovanja za iskoristivost Arktika.
Istorijski gledano, Severni morski put je bio važan kao eksplorativna ruta, ali nije bio široko korišćen zbog ledenih barijera i tehnoloških ograničenja. Prvi uspešni pokušaji plovidbe duž ovog puta datiraju iz 16. i 17. veka, ali je Severni morski put dugo bio gotovo neprohodan. U 20. veku ruski pomorci i naučnici su nastavili istraživanje ovih voda, ali toga nije bilo sve do poslednjih decenija kada su klimatske promene započele da utiču na topljenje arktičkog leda, što je omogućilo sve veću dostupnost rute.
Danas Severni morski put predstavlja strateški važnu morsku rutu koja sve više privlači interes velikih sila i korporacija koje se bave trgovinom, transportom i eksploatacijom prirodnih resursa. Ova ruta prolazi duž ruske obale i važi za najkraći pomorski put između Evrope i Azije jer skraćuje vreme plovidbe za 10 do 15 dana u poređenju sa tradicionalnim putem koji prolazi kroz Suecki kanal.
Rusija ima veliki interes u kontrolisanju Severnog morskog puta, jer ona kontroliše obalu i vode koje čine ovu rutu. Rusija je započela velike infrastrukturne projekte na Arktiku, uključujući izgradnju novih luka, ledenih razbijača i drugih pomorskih objekata, kako bi olakšala plovidbu i ekonomsku aktivnost na ovom području. Kina je takođe sve više zainteresovana za Severni morski put. Kina vidi ovu rutu kao potencijalnu alternativu tradicionalnim pomorskim putevima koji prolaze kroz Malaku i Suecki kanal, a može značajno smanjiti vreme tranzita za ključnu trgovinu sa Evropom. Kina je aktivno investirala u razvoj infrastrukture u ovom regionu i nastoji da osigura pristup Arktiku, a kroz inicijativu Pojas i put planira saradnju sa Rusijom u ovom regionu. Sjedinjene Američke Države su više fokusirane na bezbednosne aspekte i strateški interes za kontrolu morskih puteva. SAD imaju važnu ulogu u održavanju međunarodnih zakona koji regulišu plovidbu u Arktiku, ali takođe vode i diplomatske napore u kontekstu konkurencije sa Rusijom i Kinom.
Rat u Ukrajini je samo iskorišćen kako bi Švedska i Finska pristupile NATO paktu. U stvari, cilj je ojačavanje severnog krila ovog vojnog saveza za budući sukob interesa na Arktiku.
Ostavi komentar