Autor: dr Aleksandra Kolaković, viši naučni saradnik Instituta za političke studije
UNESKO, kao međunarodna organizacija dugog trajanja i velikog značaja, prepoznaje ključne teme i pokreće diskusije, inicira komunikaciju i povezuje aktere. Jedan od takvih događaja krajem marta meseca u Parizu smestio je nauku u centar komunikacije između nosilaca državnih odluka, diplomata, kreatora politika, akademske zajednice, neakademskih partnera i stručnjaka za nove tehnologije, veštačku inteligenciju i inovacije. Pod okriljem Dekade nauke i temelja dosadašnjih inicijativa i projekata koji prepoznaju nauku kao bitnu komponentu diplomatije, događaj koji je organizovao UNESKO omogućava da se u bliskoj budućnosti jasnije definišu prioriteti nauke, kao i njenog odnosa prema diplomatskim inicijativama na globalnom nivou, što je za svet koji se menja i čija je bezbednosna arhitektura značajno narušena i izmenjena od izuzetnog značaja.
Jedna od polaznih tačaka ovog sastanka u Parizu je činjenica da naučna diplomatija igra ključnu ulogu u upravljanju globalnim zajedničkim dobrima i resursima pružanjem okvira za nacije da sarađuju i da na osnovu dokaza kreiraju politike. Kroz međunarodne sporazume, kao što su na primer Pariski sporazum o klimatskim promenama ili Konvencija Ujedinjenih nacija o biodiverzitetu, uočava se značaj međunarodne naučne saradnje i potrebe dijaloga naučnika, diplomata i kreatora politika. Uloga naučne diplomatije koja se potencira jeste put ka kolektivnoj odgovornosti uz uviđanje novih naučnih otkrića i geopolitičke realnosti. Naučni argumenti imaju snagu da podstaknu poverenje potrebno u okvirima narušenog poverenja ključnih aktera i omoguće međunarodnu saradnju za održivo upravljanje. Ona je i okvir efektivnog prekograničnog upravljanja, rešavanja sporova oko zajedničkih resursa država ili izgradnji zajedničkih strategija. U ovom kontekstu naglašava se i značaj razvoja, upravljanja i pravičnog pristupa zajedničkim naučnim infrastrukturama. Stoga je u dijalogu učesnika događaja, pored mehanizama politika upravljanja i analize načina integrisanja naučnika u donošenju odluka i postojanja naučnih infrastruktura kao što je CERN, razgovarano i o mogućnosti za dalja zajednička naučna ulaganja, razmenu znanja kroz jačanje diplomatske dimenzije nauke i naučne dimenzije diplomatije. Razgovor u Parizu potrebno je posmatrati, pre svega, kroz ciljeve da se identifikuju diplomatske mere potrebne da bi se očuvala naučna saradnja u doba krize. Uporedo, insistira se i na preispitivanju uloge koju ima UNESKO u osnaživanju naučne diplomatije za upravljanje zajedničkim prirodnim resursima i pravičan razvoj i korišćenje naučnih infrastruktura.
Svedoci smo da se napredak u veštačkoj inteligenciji, kvantnom računarstvu i biotehnologiji ubrzava, kao i činjenice njihovog uticaja na poboljšanje zdravstvene zaštite, obrazovanja, energetske efikasnosti, sajber bezbednosti i dr. Međutim, navedeno suočava čovečanstvo sa izazovom njihovog transformativnog potencijala i pravičnim pristupom, kao i saradnje u oblasti istraživačkih inicijativa i međunarodnih sporazuma. Usklađivanje politika, harmonizacija standarda i propisa, finansiranje istraživanja, posebno multilateralnih naučnih projekata istovremeno omogućavaju napredak, ali i zahtevaju kontinuiranu i posvećenu komunikaciju različitih aktera iz sfera nauke i diplomatije, odnosno politike. Stoga je i uloga koju je potrebno u budućnosti da ima UNESKO u korišćenju potencijala naučne diplomatije i premošćivanju tehnoloških podela i negovanju transparentnog i kolaborativnog upravljanja koje uključuje globalni jug sa pravom prepoznata kao značajna. Jedan od ciljeva događaja posvećenog naučnoj diplomatiji koji se krajem marta održao u Parizu pod okriljem UNESKO organizacije jeste da se preispita transfer znanja i veština vezanih za upravljanje novim tehnologijama. Ovo je potrebna komponenta naučne diplomatije u budućnosti, jer veštačka inteligencija već menja značajne delove skakodnevice života i rada ljudi i funkcionisanja vlada širom sveta. Podeliti informacije u kontekstu efikasnog upravljanja rizicima i u cilju obezbeđivanje pravičnog razvoja i raspodele koristi, inkluzivnosti manje razvijenih delova sveta i stvaranje okvira za transfer tehnologija veoma su značajne teme koje nauku u diplomatiji stavljaju na značajno mesto u budućnosti.
Preispitivanje uloge naučne diplomatije u obezbeđivanju pravične globalne tranzicije ka „otvorenoj nauci” i diplomatskih napora koji mogu pomoći u balansiranju dostupnosti istraživanja, obezbeđivanje zaštite osetljivih naučnih podataka, takođe, bili su prisutni u okviru jednog panela konferencije koju je organizovao UNESKO. U ovom smislu razgovor je vođen kroz okvir Preporuka o otvorenoj nauci iz 2021. godine, koju su usvojile 194 države članice i koje ističu važnost otvorenog pristupa naučnim publikacijama i podacima, dok uporedo promoviše zajedničku naučnu infrastrukturu i angažovanje izvan tradicionalne naučne zajednice. Ovim je otvoreno i pitanje bezbednosti naučnih istraživanja i zaštite podataka, odnosno uklanjanja rizika u upravljanju i korišćenju naučnih podataka i saradnje koje ne samo da donosi tehnološki napredak, već i rastuće sukobe i suprostavljene interese u areni međunarodnih odnosa.
Na kraju, Globalni ministarski dijalog za naučnu diplomatiju u UNESKO organizaciji 26. marta 2025. godine doneo je i zajedničko saopštenje učesnika događaja, među kojima je, važno je istaći, bila predstavljena i Srbija. Polazni okvir ove izjave koji se prepoznaje i jasno naglašava na početku teksta jeste Međunarodna dekada nauke za održivi razvoj (2024–2033), kao i „hitna potreba za jačanjem dijaloga između nauke i diplomatije”. Glavni cilj, koji je naglašavan i kroz panele u okviru kojih su učesnici razmenjivali mišljenja, jeste da se iskoristi potencijal naučne diplomatije kao odgovor na kompleksne izazove savremenog doba. Pod pomenutim izazovima prepoznate su geopolitičke tenzije, tehnološki napredak i pritisak na zajedničke prirodne resurse, a kao potencijali nauke diplomatije da dođe do prevazilaženja izazova su afirmisani: promovisanje dijaloga, negovanje poverenja u nauku, jačanje međunarodne saradnje, otvorenog pristupa u nauci i razmene naučnih podataka. Važna komponenta u novim okvirima odnosa nauke i diplomatije je i premošćivanje jaza u naučnoj tehnologiji i inovacijama u cilju održivog razvoja i pravedne dostupnosti nauke za sve. Potreba integracije naučnih saznanja u diplomatiju i donošenje odluka „uz jačanje institucionalnih i ljudskih kapaciteta u nauci, diplomatija kroz obuku, deljenje znanja, saradnju i međusobno učenje” važan je deo izjave, koji signalizira da će u bliskoj budućnosti naučna diplomatija imati svoje dragoceno mesto u okvirima klasične diplomatije svih država. Naredni korak u ovom smeru bili bi izgradnja i razvoj kapaciteta praksi naučne diplomatije u kojoj i UNESKO, kao i druge relevantne međunarodne organizacije, naučni sistemi i infrastruktura i akademske organizacije, pored diplomata, državnika i političara, moraju učestvovati u dijalogu i sprovođenju konkretnih rešenja. Ideja je da se naučna diplomatija koristi kao neka vrsta mirovnog projekta, okvira saradnje i neutralisanja sukoba, platforma za saradnju i održivi napredak. Možda zvuči utopijski, ali su moć nauke, njen ubrzan razvoj i postojanje tzv. „pametne moći”, kroz primere iz prošlosti, dokaz da je njena uloga i već sada veoma bitna, stoga su ovakvi sastanci značajni za oblikovanje budućnosti sveta u kome živimo. UNESKO ovim inicijativama u skladu sa ciljevima svog postojanja afirmiše nauku kao sredstvo dijaloga i globalnog delovanja.
Ostavi komentar