Autorka: dr Aleksandra Kolaković
Kada se u Srbiji pomene Bitolj, posebno od vremena stogodišnjice Velikog rata, prve asocijacije su povezane sa srpskim stradanjem i pobedom 1918. godine. Iako smo imali i periode u srpskoj istoriji kada su dela srpskih vojnika, sahranjenih na Srpskom vojničkom groblju pored Bitolja i u okolini, bila prekrivena zaboravom, ipak se u vreme obeležavanja stogodišnjice od proboja Solunskog fronta, sećanje obnovilo. Tada su iznova otkrivena srpska i saveznička vojna groblja u Severnoj Makedoniji. Kako će i koliko u vremenu koje dolazi sećanje na Srpsko vojničko groblje u Bitolju, gde je sahranjen 1321 srpski vojnik iz ratova 1912–1918, zajedno sa sećanjem na Kajmakčelan i proboj Solunskog fronta, biti važno i kako će se nove generacije sećati, teško je predvideti. Politike sećanja i briga države će u ovome odigrati značajnu ulogu, a kolika je njihova moć pokazuje nam odnos Francuske prema svojim mestima sećanja na događaje Velikog rata u Bitolju i okolini.
Za Francusku je Bitolj, poznat kao grad konzula od tridesetih godina 19. veka, imao posebno mesto u diplomatskim planovima. Osmansko carstvo koje je odbrojavalo svoje poslednje dane i narasle ambicije balkanskih naroda usmeravale su francusku diplomatiju tokom 19. veka da u konstruisanju svoje balkanske politike posebno ulaže u diplomatske aktivnosti u Bitolju. Tradicija učenja francuskog jezika i širenja francuske kulture, koja je započela tada, nastavila se i pored promena granica, država i sistema. Ona je prisutna i danas, kako među učenicima bilingvalne nastave u Bitolju, ali i među udruženjima i građanima. U vreme Velikog rata u rejonu Novaci na liniji Solunskog fronta boravio je značajan broj francuskih trupa, a 6.262 Francuza (identifikovanih) sahranjeno je na Francuskom vojničkom groblju kraj Bitolja (i oko 10.000 posmrtnih ostataka je u kosturnici). Stoga je značajan deo aktivnosti francuske diplomatije i danas, a koji podrazumeva pre svega podršku aktivnostima Francuskog instituta u Skoplju i Francuskoj alijansi, usmeren ka mestima sećanja i akterima kulturne diplomatije u Bitolju. Takođe, značaj koji Bitolj ima u francuskoj politici u Republici Severnoj Makedoniji, ogleda se i u činjenici da francuska ima počasnog konzula u Bitolju – gospođu Kaliopu Stilinović.
Stogodišnjica Velikog rata uticala je da se Francuska organizuje kako bi obeležila sećanje na događaje i ličnosti ove epohe, ne samo u granicama svoje države već i u drugim državama. Plan zvaničnih aktivnosti kreiran je još 2012. godine i obuhvatao je brojne komemorativne svečanosti, nove muzejske postavke i izložbe, obnavljanje spomenika i podizanje novih, kao i konferencije, štampanje publikacija i predavanja. Uporedo, francuska diplomatija je organizovala i dodatne aktivnosti pri čemu je događaje Velikog rata posmatrala i kao polaznu tačku za analizu uticaja događaja na istoriju čitavog 20. veka i aktuelnih odnosa. Kada se posmatra francusko sećanje na Veliki rat, ono je duboko povezano sa dimenzijom evrointegracija. U ovom kontekstu Veliki rat se ne posmatra više iz perspektive pobeđenih i poraženih, već je akcenat na žrtvama, sudbini „malog čoveka“, žena i dece u ratu, kao i na procese pomirenja i saradnje nakon ratnih događaja. Prilikom komemorativnih svečanosti na Francuskom vojničkom groblju u Bitolju, od 2017. godine, kao i prilikom svečanog otvaranja konferencija koje su pratile obeležavanje 11. novembra, uvek su žrtvama Velikog rata poštu odavali zajedno francuski i nemački ambasadori. Prvi put su se 2017. godine organizovale zajedničke posete i polaganje venaca prvo na Srpskom vojničkom groblju kraj Bitolja, potom na Francuskom vojničkom groblju kraj Bitolja, kao i na Nemačkom vojničkom groblju kraj Prilepa, na kome ima sahranjenih vojnika sila Antante.
Bitno je naglasiti da kada Francuzi posmatraju nasleđe Velikog rata na prostoru Balkana istražuje se i proučavaju aktivnosti francuskih trupa na Solunskom frontu, koji se u francuskoj istoriografiji najčšće naziva La Front d’Orient. U vreme obeležavanja stogodišnjice Velikog rata, Francuska je pokazala značajno interesovanje za događaje na prostoru linije Solunskog fronta koji je na teritoriji današnje Severne Makedonije. Ovo je uticalo da se češće i uporedo sa terminima Le Front d’Orient i Le Front de Salonique, koristi i od ranije postojeći termin Makedonskog fronta (ratišta) – Le Front de Macédoine. Uz saradnju sa lokalnom zajednicom u Bitolju i opštini Novaci, kao i finansijsku podršku i saradnju sa Normandijskom agencijom za mir, koja baštini negovanje sećanja na događaje oba svetska rata, Francuska je uspela da mapira lokacije koje svedoče o prisustvu i zajedničkoj borbi francuskih i drugih savezničkih trupa na ovom prostoru. Erik Alar, francuski stručnjak za vojnu istoriju Velikog rata, zajedno sa grupom lokalnih istraživača, entuzijasta, a naravno i istoričara iz Skoplja, uspeo je da istraži i obeleži mesta gde su nekada bili rovovi i ratnici svih savezničkih snaga. Danas je ova linija fronta i deo turističke ponude, što je dobar primer kako je lokalna sredina ne samo obnovila sećanje na važne istorijske događaje već je obogatila i kulturno-istorijsku ponudu. Inače, Erik Alar je doprineo i afirmaciji sećanja na boravak francuskih trupa na prostoru današnje Severne Makedonije i u Francuskoj. Na primer, 2019. godine u prostorijama Ambasade tada BJR Makedonije u Parizu, Alar je zajedno sa Stefani Fokoni Perišak, inspirisan knjigom U Makedoniji ispod plave planine Le Front d’Orient 1917–1918, podelio utiske nakon svog istraživačkog borvaka i učešća na konferencijama u Bitolju i okolini.
Uporedo sa obnavljanjem lokaliteta i komemorativnim svečanostima, Ambasada Republike Francuske u Severnoj Makedoniji (ranije BJR Makedniji) organizovala je i susrete naučnika iz Francuske i regiona, a povremeno i iz drugih zemalja. Ovi susreti su bili organizovani u formi (do sada) pet međunarodnih naučnih konferencija, sa idejom stalnog godišnjeg okupljanja stručnjaka iz oblasti istorije, umetnosti i kulture, lokalnih istoričara, umetnika i učesnika kulturno-obrazovnog i naučnog života, kao i nekadašnjih diplomatskih predstavnika Francuske u regionu i/ili aktuelnih članova francuskog diplomatskog kora i francuskih misija na Balkanu. Svi sastanci se tradicionalno održavaju u Bitolju, uz podršku lokalne zajednice i aktera kulturnog i obrazovnog života. Teme konferencija su povezane sa nasleđem istorije Velikog rata (Le Front d’Orient, kraj rata, žrtve, sećanja, umetničke interpretacije), kao i sa aktuelnim percepcijama regiona Zapadnog Balkana, čije države nastoje da se pridruže Evropskoj Uniji.
Prva međunarodna naučna konferencija je organizovana 2017. godine uz podršku 14–18 Mission du Centenaire, institucije koja je osnovana 2012. godine kako bi se pripremilo obeležavanje stote godišnjice Velikog rata. Ova konferencija je okupila istoričare iz Francuske, Nemačke i regiona, a teme su bile pretežno istorijske, dok je finalni deo konferencije posvećen razmatranju posledica Velikog rata koje su oblikovale istoriju 20. veka. U vreme konferencije otvoren je i Muzej na Francuskom vojnom groblju kraj Bitolja, koji je kroz ratne i životne priče nekoliko oficira i vojnika prikazao ratnu dramu svih vojnika na frontu. Istoričari iz Francuske, Nemačke, Rumnije, kao i regiona Zapadnog Balkana, a organizovana je i zajednička poseta liniji Solunskog fronta, čime je Francuska uspešno obnovila sećanje na prisustvo francuske vojske na prostorima Balkana u vreme Velikog rata i omogućila uspostavljanje trajnog zajedničkog svećanja. Kasnije, 2019. godine pristupilo se organizovanju konferencije, koja je bila posvećena Versajskom miru, pri čemu se posebna pažnja od strane istoričara, ali i pravnika, usmerila na posledice koje je Versajski mir imao na međuratnu epohu u Evropi. Na međunarodnoj naučnoj konferenciji Histoire, Art, Mémoire et Réconciliation (Istorija, Umetnost, Sećanje i Pomirenje) 2021. godine fokus je bio na kulturi sećanja i aktuelnim pitanjima regionalne stabilnosti i evrointegracija. Prateći program konferencije obuhvatao je projekciju filma o Arčibaldu Rajsu i stručnu posetu liniji Solunskog fronta. Kada se posmatraju teme konferencija, koje se organizuju u saradnji sa Univerzitetom Sv. Kliment Ohridski i nevladinom organizacijom ALDA, Ambasada Republike Francuske i Francuski institut u Skoplju, jasno prate državnu agendu politika sećanja, evrointegracija regiona i aktuelne težnje da francuska država bude sveoubuhvatnije i snažnije prisutna u regionu.
Kontinuirana briga o nasleđu Velikog rata i mestima sećanja, prisutna je u Francuskoj odmah nakon što su utihnule bitke na frontu. Ovo sećanje je imalo funkciju i u nastavku borbe protiv nemačkog ekspanzionizma u međuratnom periodu, ali je neposredno nakon Drugog svetskog rata bilo potisnuto u drugi plan. Ipak, od sedamdesetih godina 20. veka u većini zemalja na zapadu, a posebno Francuskoj, vraća se svest o značaju negovanja sećanja na ratne događaje. Politike sećanja i evrointegracije su uticale na oblikovanje memorativnih praksi i spomeničkih obeležja, a uporedo je sećanje na Veliki rat postalo ne samo identitetsko pitanje već i instrument francuske kulturne diplomatije u inostranstvu. Na primeru francuskog angažovanja da se očuva, obnovi i na novi način posmatraju mesta sećanja na Veliki rat u Severnoj Makedoniji možemo uočiti dobar primer kako se velike države odnose prema svom nasleđu i kako ga posmatraju kao sredstvo kulturne i naučne razmene, razvijanja bilateralnih i multilateralnih odnosa, povod za dijalog i naravno proširenje francuskog uticaja u međunarodnim odnosima, u ovom slučaju na regionu Zapadnog Balkana. Bitolj i okolina, francusko vojno groblje i novoosnovani Muzej, kao i markirana mesta linije Solunskog fronta, u vreme stogodišnjice Velikog rata postali su deo ključnih memorijalnih i komemorativnih praksi Francuske van državnih granica. Mora se primetiti i snažna evropska komponenta u oblikovanju novih politika sećanja, koja je jasno prisutna u kontinuiranom prisustvu francuskog i nemačkog ambasadora na događajima prilikom obeležavanja 11. novembra.
Ostavi komentar