Moda u Srbiji – nekad i sad (istorijski pristup)
Autor: dr Dunja Demirović
Srbija, odnosno Beograd nikad nisu bili van modnih tokova. Beograd je između dva svetska rata postao prestonica Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i samim tim je u svakom pogledu (kako arhitektonskom, privrednom, umetničkom, tako i modnom) počeo da liči na pravu svetsku metropolu. Beograd je još sredinom XIX veka počeo da prihvata parisku modu koja je dopirala iz susedne Austrougarske koja je u to vreme imala potpuni monopol nad plasmanom modnih proizvoda u Beogradu. Stoga se može reći da je svetska moda u Beograd tada dopirala preko Beča. Zanatlije iz Vojvodine, Beča i Pešte su pristizale u Beograd osetivši ogromno interesovanje beogradske elite za modne predmete iz evropskih modnih žurnala. Tako je rođena beogradska moda.
Ponovnim dolaskom na vlast dinastije Karađorđević 1903. procvetale su veze sa Parizom i Bečom. Takođe, pokrenut je i modni list „Nedeljne ilustracije“ koji je modni šik Beograda poredio sa stanovnicima drugih svetskih prestonica. Zahvaljujući dobrim zanatlijama i manuelnim proizvođačima mode, beogradske dame su uprkos finansijskim poteškoćama u datom trenutku bile nalik elegantnim Parižankama. Vremenom su saloni u Beogradu postali originalniji i počeli su da kreiraju sopstvene modne trendove, što je doprinelo da međuratni Beograd postane pravi modni centar.
Svi prijemi i zabave na dvoru i izvan njega, ukoliko ih je priređivala kraljevska kuća, odvijali su se prema utvrđenom i unapred objavljenom ceremonijalu koji je uključivao i propise o odevanju, tako da je u protokolu i na svakoj pozivnici bila tačno naznačena predviđena vrsta odeće. Svaka dama dobijala je na ulazu „red igara“, knjižicu sa programom igara u koju je upisivala partnera za svaku igru. Uvek su na programu bili naizmenično kolo i neka od tadašnjih okretnih igara (valcer, polka, mazurka, lans). Organizatori su pazili da neka devojka ili mlada žena ne bi predugo bila bez partnera i za takve slučajeve su uvek imali u rezervi slobodne kavaljere. Dvorski balovi su bili, naravno, prilika za sve dame koje su po svom društvenom položaju imale pristupa u najviši socijalni red, da pokažu, kroz toaletu i nakit, svoje bogatstvo, ukus, potpunu obaveštenost i aktuelnost u praćenju modnih tokova. Mlade žene i devojke su se takmičile koja će od njih imati moderniju i lepšu haljinu, a tamo gde ima takmičenja uvek je prisutno i rivalstvo, tako da nije bilo dovoljno samo da žena izgleda lepo i moderno, već bolje od svih drugih. Stoga su pripreme za balsku sezonu, pored toga što su iziskivale znatna materijalna sredstva, smatrane i vrlo važnom društvenom obavezom. Svaka dama koja je imala pretenzija da postane priznata lepotica i „junakinja“ balova morala je jako da pazi na svoju garderobu, a to je uključivalo i novu večernju toaletu, izrađenu u poznatim salonima Beča, Pešte i Pariza, za svaki bal, kao i svu prateću opremu.
To je umnogome podsticala i kraljica Natalija koja je volela da izaziva „divljenje lepotom svojom i toaletama“. NJenu sklonost ka luskuzu mnogi su u Srbiji, uključujući i kralja Milana, smatrali preteranom i nedoličnom, ali je isto tako među ženskim svetom imala dosta pristalica i sledbenika. Vrlo mnogo se zanimala za modu i pokušavala je da isto interesovanje podstakne kod beogradskih dama, razgovorima i savetima. Korzo je unapredila u mesto arbitraže dnevnih toaleta, kao što su to bili balovi i druge zabave za večernje haljine. Svoje haljine je čak i poklanjala tadašnjoj prvakinji Narodnog pozorišta Milki Grgurovoj. Za razliku od nje, kraljica Draga, mada je kao i dvorska dama bila moderna i doterana žena koja je „ulepšavanje i nameštanje“ naučila u Parizu, imala je sasvim drugačiji odnos prema modi. Da bi prikrila sve što joj je nedostajalo da bude prava kraljica, ona se pravila da je „kraljica Srpkinja“ koja uvodi na dvor „narodni duh“. Na dvoru nije više bilo ni raskoši ni etikete, ali ni gospodarstva; dvor je postao malo bolja građanska kuća. U svečanim prilikama kraljica nije znala ništa bolje nego da se pojavljuje u nekom naročitom ruvu, nalik na svešteničke odežde. No, ni to nije bila sasvim lokalna pojava, što dokazuje poređenje sa poznatim večernim toaletama tadašnjih londonskih modnih kuća (Slike 1 i 2).
Slika 1. Beogradska dama reklamira Slika 2. Kraljica Natalija nakit početkom XX veka
Izvor: www.arte.rs
Jedna od najvećih bitaka u emancipaciji odevanja XIX veka vođena je za pravo žena da nose pantalone. Ideja o ženi u odevnom predmetu s bifurkacijom, izloženom pogledu javnosti, bila je toliko nezamisliva da je čak i kada su pantalone bile neophodne, kao na primer, za jahanje, dama bila obavezna da preko njih oblači posebnu vrstu suknje. Ipak, devedesetih godina XIX veka široke, duge „pumparice“ Amelije Blum i prelazne forme, kao što su suknja-pantalone, počele su da se kod najhrabrijih osoba ženskog pola ustaljuju kao odeća prikladna za bavljenje veoma popularnim sportom, vožnjom bicikla.
Srbija je, dakle, u vreme dok je prvi modni kreator Čarls Frederik Vort već stigao da traži svoja prava uzvikujući 1913. godine: „Ja sam umetnik, a ne krojač!“, uveliko pratila svetsku modu (Prošić – Dvornić, 2006).
Posle Prvog svetskog rata pariske modne kuće su nastavile da predstavljaju svoje kolekcije početkom svake modne sezone (u januaru, aprilu, avgustu i novembru). Ugledni modni časopisi, poput „Voga“,, „Femina“, svoje čitaoce su obaveštavali o modnim novostima i time bi za nekoliko nedelja čitava planeta bila obučena po poslednjoj pariskoj modi. Vlasnici beogradskih salona su bili dobro obavešteni, prisustvom na sezonskim predstavljanjima novih kolekcija i praćenjem modnih žurnala, tako da su mušteriji mogli da ponude savršene kopije, kao i interpretacije novih modela. „Pariz nam daje glavnu liniju, koju posle mi sami razvijamo, iskorišćujemo kao osnovu na kojoj vezemo svoje sveće. Zato taj, koji hoće dati nešto svoje, mora prvo da poseti Pariz, kao što slikar koji stvara svoje remek delo mora ipak imati ili živ model ili siže pozajmljen iz prirode. Pariz diktira, a mi – razrađujemo taj diktat“. Tim rečima je Lenka Lam Majer, jedna od najtalentovanijih kreatorki naše mode, objasnila suštinu u procesu stvaranja beogradskog šika.
Svet beogradske mode između dva svetska rata je bio, u skladu sa vremenom, na svoj način vrlo autentičan i stoga se stari Beograđani i danas, sa ljubavlju i poštovanjem, sećaju onih koji su umeli da im podare eleganciju i lepotu u najtežim vremenima. Tako na primer, Voja Jeremić je bio jedan od najboljih krojača od 1921. godine. On je bio među prvim krojačima koji su umeli da sašiju moderno odelo. Sve što se pojavilo u Parizu, on bi već posle 15 dana nudio mušteriji. Uz odobrenje i finansijsku pomoć Ministarstva trgovine i industrije, Jeremić je osnovao „Akademiju krojenja“ na kojoj je naučio zanatu mnoge učenike (Popović, 2000).
Karakteristike domaće mode
U našoj zemlji, odnosno u Beogradu, budući stručnjaci iz oblasti mode mogu da se školuju na Fakultetu primenjenih umetnosti i Francuskoj visokoj školi za modu i modni menadžment „Mod’Art“, a veliki broj studenata svoje školovanje i usavršavanje nastavlja u inostranstvu u nekim od prestižnih modnih centara. Ono što se pojavljuje kao jedan od problema je nedostatak modne kritike. Naime, ne postoji škola za modne novinare. Da bi i postojala kritika, to jest da bi se čula i imala svoju težinu, moda mora dobiti svoj društveni, prestižni status, a to je samo moguće kada postoji tržište. Pošto ovde moda egzistira bez pravog statusa, tj. bez tržišta, kritika nema naspram čega da tu modu kritikuje.
Da se država polako uključuje u razvoj modnog sektora pokazuju akcije agencije za strana ulaganja i promociju izvoza (SIEPA), kao posebne organizacije Vlade Republike Srbije. SIEPA u svojim aktivnostima pruža podršku i pomoć malim i srednjim preduzećima iz svih sektora. U okviru tekstilnog sektora, saradnju sa dizajnerima su započeli početkom 2008. godine vezano za sajam „Dizajneri i Agenti“ u NJujorku. Nakon njihove pomoći da se devet modela pošalje u NJujork i komunikacije sa predstavnicima sajma, nažalost cela priča se neslavno završila i nijedan dizajner nije dobio mogućnost izlaganja na ovom sajmu, jer nisu prošli validaciju modela. Međutim, SIEPA počinje sve više da sarađuje sa dizajnerima i modnim sektorom, od konsultanata i ljudi iz tog sveta, a najviše informacija su dobili od Nenada Radujevića iz modnog studija „Klik“. Polako se počelo razmišljati o sledećim aktivnostima. Odlučili su da pokušaju sa organizacijom nastupa naših dizajnera na sajmu „Rendez-Vous Femme“ u Parizu. Pokazalo se da je ovo odličan korak i zahvaljujući tome su naši dizajneri svoje poslovanje preneli i van granica Srbije. Na ovom sajmu sedam dizajnera je nastupilo dva puta u okviru nacionalnog štanda Srbije, koji je bio organizovan kao „Showroom Serbia“.
SIEPA je bila i pokrovitelj beogradske „Nedelje mode“ u aprilu i oktobru 2008. godine. U tom smislu su doveli strane novinare (iz Španije, Nemačke, Grčke, itd.) kako bi ovu manifestaciju promovisali i među ino-klijentima. Takođe, organizovali su radionicu za oko 25 dizajnera iz cele Srbije na koju su doveli konsultanta iz Pariza da našim dizajnerima objasni način poslovanja modne industrije u svetu, da im pruži informacije kako se formiraju cene, biraju kolekcije, da im ukaže na nove svetske tendencije u modnom biznisu itd. Ovo je ujedno bila i prilika da se izlagači pripreme za „RV Femme“ sajam, a sa ovim konsultantom naši dizajneri i danas sarađuju.
Usled ekonomske krize koja je uticala i na rad agencije, bili su prinuđeni da zbog smanjenog budžeta otkažu nastup na sajmu u Parizu naredne godine. Međutim, s obzirom na uspešan nastup tokom prethodna dva izlaganja i kontakte koje su tamo ostvarili, naši dizajneri su uspeli da izvezu svoje kolekcije, da budu predstavljeni u svetskim modnim medijima i internet portalima za kupce i ostale profesionalne klijente. Takođe, konsultanta su nakon toga sami angažovali da im pomogne u stvaranju „nacionalnog brenda“ i da ih povezuje sa kupcima (podaci dobijeni od Jelene Radoičić iz SIEPA-e).
Slike 3. i 4. Nastup srpskih dizajnera na sajmu u Parizu i jedna od fotografija
u reklamnoj kampanji za sajam
Izvor: www.serbianapparel.com
Modni turizam u Srbiji razvija se kroz nekoliko značajnih modnih događaja, projekata i predstavljanje delova grada kao potencijalne turističke destinacije za modne turiste. Država je prepoznala vrednost i značaj modne industrije i modnog turizma, ali je pružena pomoć i dalje dosta skromna.
DORĆOL KAO MODNA ČETVRT
Kako ne bi sedeli skrštenih ruku i stvar prepustili slučaju, domaći dizajneri okupili su se oko jedne ideje koja je uspešno realizovana. Ta akcija nosi naziv „Only Dorćol“, a predstavlja najbolje domaće dizajnere, okupljene u zajedničkoj akciji promocije svojih prodajnih mesta na Dorćolu, u centru Beograda. Okupljanje ima za cilj da skrene pažnju Beograđanki, ali i stranaca, na Dorćol kao modnu četvrt, i na ponudu koja se obraća ženi koja želi da izgleda drugačije od prefabrikovanih i konfekcijski uniformisanih žena širom planete. Ekskluzivnosti dodatno doprinosi kupovina u originalnim prostorima, u prijatnoj i opuštenoj atmosferi, gde se često sreću i sami kretatori. Tada kupovina postaje intiman trenutak u kome se dizajner potpuno posvećuje mušteriji. Pokrenut je i sajt onlydorcol.com gde posetioci mogu da prate cene, raspoložive brojeve i veličine ponuđenih artikala, ali i da otkrivaju nove talente (dizajnere, fotografe, modele), „putuju“ po svetu (i gradu) i otkrivaju novitete u modnim prestonicama, čitaju modni blog i još mnogo toga.
Slika 5. Prezentacija domaćih dizajnera na Dorćolu
PROJEKAT „STARI ZANATI ZA NOVO DOBA“
Projekat „Stari zanati za novo doba“ je projekat koji ko-finansira Evropska Unija u okviru Regionalnog socio-ekonomskog programa za razvoj II. Nosilac projekta je opština Nova Varoš, a partneri na sprovođenju su opštine Prijepolje i Čajetina i udruženja UNISET i Goračanka. Vrednost projekta je 237.415 evra, a opšti cilj projekta je poboljšanje ekonomskog položaja žena kroz jačanje ženskog preduzetništva u ruralnim područjima Jugozapadne Srbije. Poseban cilj je formiranje mreže za proizvodnju, promociju i prodaju standardizovanih suvenira, ručno izrađenih od prirodnih materijala.
Članice udruženja (kojih je trenutno oko 70) proizvode aksesoare, odevne predmete i ukrase od najkvalitetnijih prirodnih materijala primenom tehnika pletenja, zlatoveza i srebroveza, tkanja i heklanja.
Liniju standardizovanih suvenira čine:
– Proizvodi urađeni vezom, u koje spadaju povez za oči, papuče, kecelja i kesica za sitnice.
– Tkani proizvodi, kao što su: futrole za muški i ženski laptop, torbica za dokumenta, futrola za olovke, torbica za dar i buk markeri.
– Pleteni proizvodi: ceger za dokumenta, ceger sa velikim džepom, heklani prsten za salvete, heklane kuglice za priveske i ukrasi za jelku od vune.
Slike 6, 7 i 8. Proizvodi udruženja „Stari zanati za novo doba“ – vunene čarape i torba za lap top i predstavljanje modela na beogradskoj „Nedelji mode“
Izvor: http://starizanati.rs/linija-proizvoda/
BEOGRADSKI VODIČ ZA KUPOVINU
Turistička organizacija Beograda i modni studio „Klik“ su 2012. godine napravili i prezentovali prvi zvanični beogradski vodič za kupovinu koji predstavlja modno tržište glavnog grada. Kako je modni dizajn važan deo Beograda, postao je i deo turističke ponude. Ovaj vodič ima tri segmenta brendova: srpski, beogradski i internacionalni. Akcenat je na beogradskim brendovima i „Belgrade Design District“-u gde izlažu mladi dizajneri. Takođe, u okviru ove akcije Turistička organizacija i kompanija „Tehnicom Computers“ predstavili su i najnoviju mobilnu aplikaciju City guide Android koja je namenjena svima koji žele bolje da upoznaju znamenitosti grada, ali i mesta za kupovinu i izlaske (http://www.beoclick.com/clanak/Beogradski-vodic-za-kupovinu).
MODNI DOGAĐAJI
U Srbiji, tačnije u Beogradu održava se nekoliko modnih događaja koji privlače veliku pažnju javnosti, a posećuju ih kako domaći, tako i inostrani gosti. U nastavku će biti predstavljeni neki od najvažnijih modnih događaja i njihove karakteristike.
- Beogradska „Nedelja mode“ (Belgrade Fashion week). Beogradska nedelja mode je komercijalni, promotivni i umetnički festival mode, koncipiran po ugledu na slične manifestacije u svetu, a jedinstven na našim prostorima. To je poslovna manifestacija na kojoj se tokom dve do tri revije dnevno u terminima od 19 do 23 časa, u toku jedne nedelje predstavljaju kolekcije domaćih i inostranih autora: sezonske, komercijalne ili tematske u zavisnosti od izbora učesnika. Održava se od 1996. godine, dva puta godišnje, sredinom aprila i krajem oktobra. Organizator je Modni studio „Klik“, a tradicionalno se održava pod pokroviteljstvom Skupštine grada Beograda, dok je značajna saradnja i sa različitim institucijama kao što su: Kulturni centar Beograda, Ministarstvo kulture, SIEPA, Privredna komora, Ministrastvo trgovine, Francuski kulturni centar, Muzej primenjene umetnosti, Studentski kulturni centar…
Na ovoj manifestaciji svoj rad predstavljaju domaće firme i kreatori, mladi dizajneri i studenti i internacionalni brendovi i kreatori. Kvalitetnom prezentacijom domaće mode vraćeno je poverenje stručne i široke javnosti u našu kreativnost i kvalitetnu proizvodnju. Sve značajne srpske modne kuće i kreatori su do sada učestvovale na Nedelji Mode. Poštujući kvalitet i kreativnost studenata i diplomaca katedre za savremeno odevanje FPU u Beogradu i shvatajući veliki značaj njihove uloge u razvoju domaće modne produkcije, Beogradska nedelja mode stalno nastoji da im obezbedi mogućnost da se i oni predstave u okviru projekta svojim maturskim kolekcijama ili studentskim radovima.
Mnogi inostrani brendovi su pronašli interes da svoje kolekcije prikažu upravo na Beogradskoj nedelji mode: „Kortefil“ („Cortefiel“), „Hugo Bos“ („Hugo Boss“), „Maks Mara“ („Max Mara“), „Dizel“ („Diesel“), „Mango“ („Mango“), „Springfild“ („Springfield“), „Najk“ („Nike“), „Tomi Hilfiger“ („Tommy Hilfiger“), „Fila“ („Fila“)… Poseban značaj i atrakciju u projektu imaju gostovanja inostranih kreatora. Oni u Beograd dolaze zahvaljujući stručnim konsultantima iz svetskih modnih centara (Pariz, London, Milano) koji u saradnji sa autorom projekta, odabiraju zanimljive, pre svega nezavisne, inovativne kreatore, čije su se kolekcije izdvojile svojim kvalitetom i atraktivnom prezentacijom tokom te sezone. Dosadašnji gosti su dolazili iz: Milana (Masimo Kriveli), Pariza (Veronik Lerou, Mauricio Galante, Revilon…), Londona (Blak, Piter Jensen, Stiv Stoldal), Toronta, Rima, Lisabona, Antverpena, Meksika, Slovenije, Hrvatske, Makedonije, Bosne i Hercegovine, Grčke…
Revije se organizuju u atraktivnim prostorima Geneks impuls hola, Sava centra, SKC-a, muzeja 25. maj, hali „Expo“ centra, a neki od učesnika svoje kolekcije su prikazivali i u drugačijim, alternativnim prostorima kao što su: Supermarket, Kalemegdanska Barutana, Bitef teatar, paviljon „Cvijeta Zuzorić“, garaža Vukov spomenik, Posejdon, Gradsko kupatilo, razni beogradski klubovi… Prateći program manifestacije se sastoji od brojnih izložbi modnih detalja, na kojima se predstavljaju aktueni modni trendovi u domenu aksesoara, i umetničkih izložbi koje imaju za cilj da animiraju što više umetnika i zanimljivih prostora i galerija u gradu (izložbe fotografija, skica i crteža, nakita, unikatnih odevnih predmeta, studentskih radova, dizajna…).
Manifestacija je i poligon za razne debate na temu fenomena mode i razvoja domaćeg modnog tržišta kroz realizaciju raznih predavanja i okruglih stolova sa kompetentnim i atraktivnim učesnicima. U saradnji sa različitim državnim institucijama, humanitarnim fondovima i nevladinim organizacijama gotovo svako izdanje Beogradske nedelje mode ima humanitarni karakter. Na kraju svake nedelje mode dodeljuju se nagrade koje su na neki način dodatni podstrek autorima i učesnicima projekta. Neke od njih su: Nagrada Boris Nikolić za najsavremeniji modni izraz, Kent Eksplora nagrada za inovaciju, BAZART nagrada za najboljeg kreatora, reviju i manekene koju tradicionalno dodeljuje časopis „Bazar“… Ciljne grupe manifestacije su: poslovni ljudi, novinari, diplomate i inostrani privredni predstavnici, VIP publika visokog životnog stila: javne ličnosti (političari, glumci, estradni umetnici, sportisti…), značajni činioci društvenog života grada…
Procenjuje se da Nedelju mode iz godine u godinu poseti nešto više od 15.000 ljudi. Posetioci su u najvećem broju iz Beograda, a manji broj je i iz inostranstva (kreatori, novinari i drugi stručnjaci iz oblasti mode). Ne postoje precizni podaci o tačnom broju, jer organizatori ne vode evidenciju o broju posetilaca po danima (podaci od Nataše Višnjić, modni studio „Klik“).
Fashion Selection. Još jedna nedelja mode u našoj zemlji čiji je organizator modna agencija „Selekt“. Koncepcija ove manifestacije je slična beogradskoj Nedelji mode, a treba istaći da se dodeljuju nagrade u 11 kategorija i da ovaj događaj karakteriše „Modno putovanje“ (Fashion travel) kada samo pozvani gosti putuju sa organizatorima na lokaciju koja je svake godine drugačija (Kavala, Grčka; Pečuj, Mađarska; Terme Olimpija, Slovenija i drugi), a na kojoj se predstavlja najnovija kolekcija nekog srpskog brenda.
Modni festival „Katapult“. “Katapult“ je osmišljen od strane „Pero Art“ centra kao kulturno-umetnička manifestacija čiji je cilj promovisanje umetnika iz oblasti modnog dizajna i primenjene umetnosti. Ovim jedinstvenim dešavanjem, organizatori su želeli da široj javnosti predstave jedan novi, maštovitiji svet, naspram preovlađujućeg sveta serijske proizvodnje odeće, obuće i aksesoara. Festival postoji tri godine, a održava se u drugoj polovini januara ili početkom februara u beogradskom tržnom centru „Delta city“ u trajanju od tri dana. Oko stotinu odabranih izlagača predstavljaju upečatljiv nakit, modni aksesoar i unikatnu odeću i obuću.
Sajam mode u Beogradu. Beogradski sajam mode obuhvata dve međunarodne manifestacije: Sajam tekstila, odevanja i opreme i Sajam kože, obuće i opreme. Održava se na beogradskom sajmu u saradnji sa Unijom proizvođača tekstila, odeće, kože i obuće, a pod pokroviteljstvom Ministarstva privrede. Na sajmu se predstavi oko 200 izlagača, od kojih je 40 inostarnih iz 12 zemalja. Prateći program čine brojne modne revije, predavanja i radionice.
Zaključak
Moda u zapadnoj civilizaciji predstavlja jedan od najuticajnijih fenomena, od renesanse na ovamo. Ona je sebi potčinjavala sve više oblasti iz sveta modernog čoveka, i gotovo da nam je postala „druga priroda“. Razumevanje mode bi stoga trebalo da doprinese razumevanju nas samih i našeg delovanja u životu. Moda je na svetskom planu značajan poslovni univerzum koji održava maštu, san, strast, ali i želju za komercijalnim uspehom. Težak je izazov biti istovremeno svoj, beskompromisan, neponovljiv, a istovremeno se prilagoditi zahtevima kupaca i diktatu tržišta.
Sigurno je da je opstanku mode na našim prostorima doprineo dugo negovan kosmopolitski duh naših ljudi, koji su oduvek imali smisao za odevanje i želeli da lepo izgledaju. Za Beograd se može reći da je veoma elegantan grad, da poseduje tradiciju i sofisticiran životni stil.
Brojni modni događaji i sadržaji svojim postojanjem osvetljavaju onu drugu, lepšu stranu Srbije, pokazujući da nam ne manjka ni urbanog senzibiliteta, ni svežih ideja, a ni nekih posebnosti, koje nas čine onim što jesmo. Moda, kao univerzalni, svima razumljivi jezik, je sigurno jedan od najatraktivnijih načina da se takvim i predstavimo. To je dobra prilika za promociju srpske mode u inostranstvu i za popravljanje imidža Srbije u svetu.
Literatura i izvori podataka
- Podaci dobijeni od Jelene Radoičić zadužene za promociju srpskog tekstilnog i modnog sektora u vladinoj organizaciji SIEPA.
- Podaci dobijeni od Nataše Višnjić PR menadžera modnog studija „Klik“.
- Popović, B. (2000), Moda u Srbiji 1918 – 1941, Muzej primenjene umetnosti, Beograd.
- Prošić – Dvornić, M. (2006), Odevanje u Beogradu u XIX i početkom XX veka, Stubovi kulture, Beograd.
- Naslovna fotografija preuzeta sa sajta: https://www.011info.com/bilo-jednom-u-beogradu/beogradska-moda-izmedju-dva-svetska-rata
Ostavi komentar