Autor: dr Aleksandra Kolaković
AUKUS, bezbedonosni pakt između Australije, SAD i Velike Britanije, ne samo da omogućava bolju razmenu podataka između Australije, SAD i Velike Britanije, već pruža tajnu tehnologiju za izgradnju nuklearnih podmornica (koje nisu opremljene nuklearnim oružjem) Australiji. On jeste odgovor na rastuću moć Kine i može se, za sada smatrati i najznačajnijim bezbednosnim poduhvatom SAD, Velike Britanije i Australije od 1945. godine. Kršenje ugovora vrednog 56 milijardi evra iz 2016. godine o prodaji dvanaest francuskih podmornica Australiji, međutim, izazvalo je ozbiljnu diplomatsku krizu, koja je uzdrmala odnose između starih saveznika SAD i Francuske. Istovremeno, izazvala je veliko nepoverenje Nemačke i EU u NATO partnerstvo.
Novi savez između SAD, Velike Britanije i Australije – AUKUS označava usmeravanje i izmenu snaga ka Indopacifiku, a odmah po proglašavanju, sredinom septembra 2021. godine, pokreće oštre reakcije Francuske. Opoziv francuskih ambasadora iz SAD i Australije, neosporno događaj bez presedana, samo je jedan od načina na koji je zvaničan Pariz izrazio protest i sumnju u nastavak partnerstva. Francuska nije do dana zvaničnog istupa američkog predsednika Bajdena u javnosti oko novog saveza imala bilo kakve informacije da je došlo do otkazivanja ugovora važnog za francusku vojnu industriju. Interesantno je i da je Bajden, američki predsednik sa kojim je Makron planirao jačanje savezništva, nakon ovoga nazvan „Trampom u jagnjećoj koži“. Javnost u Francuskoj, kao i političari (i na levici i na desnici) naglašavaju da je tzv. Podmornička kriza, usledila nedugo nakon povlačenja iz Avganistana, dokaz da je Bajdenova administracija nastavila Trampovu politiku. Le Drijan, francuski ministar spoljnih poslova, dogovor o kupovini američkih podmornica, umesto francuskih, nazvao je „nožem u leđa“ Francuskoj od strane saveznika. Pored povlačenja ambasadora, u Ambasadi Francuske u SAD nije došlo do održavanja planiranog obeležavanja 240 godina odbitke kod Česapikija, u kojoj je Francuska pružila važnu pomoć novostvorenim Sjedinjenim Američkim Državama u borbi protiv Britanaca.
Iako je u fokusu kako je na stvaranje AUKUSA reagovala Kina, reakcija je najburnija iz Francuske, ne samo zbog gubitka vojne industrije, već i udarca Francuskoj strategiji u Južnom Pacifiku. Francuska i Australija su u ranijem periodu održavale zajedničke vojne vežbe na moru u blizini francuske teritorije Nove Kaledonije. U Reunionu, Novoj Kaledoniji i Francuskoj Polineziji, koju je u toku leta i posetio Emanuel Makron, živi 1.65 miliona francuskih građana. Stoga je ovaj region. iako geografski daleko od Evrope, od velike strateške i ekonomske važnosti. Kako Francuska nije ni obaveštena, niti uključena u AUKUS, jasno je da je izigrana od strane saveznika, a postavlja se pitanje da li je Vašington, koji tesno sarađuje sa Francuskom na drugim područjima, kao što je na primer Mali, potcenio mogući odgovor ponosite zemlje i jednog dela evropske osovine, kao što je Francuska?
U kontekstu diplomatske krize, bitno je naglasiti da je ako posmatramo istorijski, Francuska u oba svetska rata zaštitu tražila u anglo-saksonskom savezništvu. Politička i ekonomska povezanost SAD i Francuske je neupitno važna. Većina zemalja EU, koje sada posmatraju sukob saveznika, su članice NATO saveza, pri čemu je potrebno naglasiti nuklearnu autonomiju Francuske. Podsetićemo se i da je Emanuel Makron bio jedan od prvih svetskih lidera koji su čestitali Bajdenu na izboru za američkog predsednika, u vreme dok je Tramp pretio da neće izaći iz Bele kuće. Za Francusku je bilo bitno da se savezništvo sa Amerikom razvija i unapređuje, uostalom to je predvidela i nova vojna strategija Francuske. Da Bajden nije prevazišao nerazumevanje iz doba Trampa, svedoči ne samo kriza oko obustave ugovora o kupovini podmornica. Svedoci smo načina američkog povlačenja iz Avganistana. Do povlačenja iz Avganistana i Podmorničke krize činilo se da je jedina prepreka razvoju i jačanju saradnje bio Donald Tramp. Interesantno je da je 11. septembra, u vreme obeležavanja 20 godina od terorističkih napada, zvanična Francuska, Emanuel Makron, kao i francuska javnost u novinama i časopisima pokazala izrazitu empatiju prema SAD. Poredili su se, čak i u karikaturama 11. septembar 2001. i 13. novembar 2015. godine u Parizu, grlile su se Marijana i statua Kipa Slobode, a samo nekoliko dana kasnije došlo je do velikog neočekivanog preokreta. Stoga je diplomatska kriza za Francusku ne samo pitanje poverenja u savezika i nastavak saradnje sa Bajdenovom administracijom, već i pitanje poljuljanog ugleda Francuske, pre svega u domenu nuklearne moći, jedne od poluga koje je još uvek, uz stalno pristnu kulturnu diplomatiju, održavaju na površini bazena u kome se igra bitna utakmica globalnih aktera.
Nemačka i Francuska su u proteklom periodu intenzivno razvijale svoje strateško savezništvo. Tome svedoči i susret odlazeće kancelarke Angele Merkel i Emanuela Makrona, kao i susret francuskog predsednika sa dva favorita na izborima u Nemačkoj, Arminom Lašetom i Olafom Šolcom. Diplomatska i humanitarna kriza u Avganistanu, borba protiv islamskih terorista u Sahelu u Africi i EU bile su ključne teme sastanaka. Na dan sastanka Makrona i Merkelove javnost je informisana da su francuske snage u Sahelu ubile vođu Islamske države u tom delu sveta. Za Francusku je bitno da se prate eventualni kontakti talibana sa teroristima, kao i da se izvuku pouke iz događaja povlačenja i neuspele misije u kontekstu zadatih ciljeva. U ovom kontekstu Makron se založio i za veću „evropsku autonomiju“ u borbi protiv terorizma. Još od De Golovog doba, Miteranove „evropske konfederacije“ i sada do Makronovih inicijativa o razvoju odbrambene unije i „suverene Evrope“, Francuska je pokretala inicijative u kojima se može prepoznati nasleđe intervencionizma i posebnosti. Ove tendencije su pokazale Makronove ideje o „evropskoj vojsci“, kao i precizno planirana vojna strategija.
Iako smo svesni da su SAD, Rusija i Kina glavni svetski akteri, važno je imati na umu da Francuska i Nemačka (kao EU i samostalno) ne odustaju od jačanja svojih pozicija u međunarodnim odnosima. One su posebno prisutne u aktuelnim svetskim temama, kao što su klima, digitalizacija, trgovina i energetika, uz naravno probleme koje je izazvala pandemija korona virusa. Ni izbori u Nemačkoj i kao i oni na proleće naredne godine u Francuskoj neće izmeniti zajedničko delovanje u pravcu sagledavanja savezništva. Pored Nemačke, politički vrh EU je jasno stao na stranu Francuske, pri čemu je Ursula fon der Lajen, predsednica Evropske komisije, naglasila da je odnos prema jednoj od država članica EU neprihvatljiv. U kontekstu nastavka razgovora sa Australijom oko zaključivanja sporazuma o trgovini sa EU, Francuska ima jasnu podršku Nemačke. Bernd Lange, socijaldemokrata i zamenik predsednika Odbora za trgovinu Evropskog parlamenta oštro je zaključio: „Pored bezbednosno-političke orijentacije Australije, ovim dogovorom sa SAD su emitovani i industrijsko-politički signali protiv EU“. Spremnost za kompromis oko postizanja trgovinskog ugovora EU i Australije će biti očito manja jer je ugrožena indopacifička strategija ne samo Francuske, već i EU, a koja obuhvata transfer tehnologija i vojne industrije. Države Evropske unije ne mogu sebi dozvoliti da postanu beznačajne u međunarodnim odnosima. Sledi se, dakle, ocena Žan-Iv Le Drijana, francuskog ministra spoljnih poslova da je „suštinski iznevereno poverenje“ između transatlanskih partnera i da Evropljani moraju delovati jedinstveno i „braniti svoje interese“. AUKUS, neće imati posledice samo na perspektivu odnosa EU i SAD, već će uticati i na stavove EU prema Kini i Rusiji.
Dok se očekuje da se Filip Etjen, francuski ambasador u SAD već ukrcava u avion i odlazi preko Atlantika, kao šti su se Makron i Bajden u telefonskom razgovoru dogovorili, za Australiju će, ipak, biti teško da popravi pukotine u diplomatskim odnosima ne samo sa Francuskom već i EU, sa kojom je u planu potpisivanje trgovinskog ugovora, a koje je sada odloženo. Drugi član novog saveza, Velika Britanija, takođe amortizuje diplomatsku krizu. Na zahtev iz Londona, došlo je do razgovora Emanuela Makrona i Borisa DŽonsona. Iako je bilo neprimerenih izjava koje su razljutile Francuze, otkazivanja ranije dogovorenog susreta francuskog i britanskom ministra odbrane i nediplomatskog rečnika, ipak je došlo do britanskog predloga o „obnovi saradnje Francuske i Velike Britanije u skladu sa zajedničkim vrednostima i interesima“. Klima, Indopacifik, borba sa terorizmom se mogu ubrijati u ove odnose, ali ostaju i konfliktna pitanja kao posledice Bregzita, koja su i pre AUKUSA ugrožavala britansko-francuske odnose (pitanja ribolova i migranata).
Dok su telefonske linije između Francuske i SAD, odnosno Velike Britanije aktivne, Australija još pokušava, izuzetno neuspešno, da deluje u pravcu Francuske. Ne bi bilo ništa novo reći da pozicije Vašingtona, Londona i Kambere u odnosima sa Francuskom i EU nisu iste. Stoga, u Jelisejskoj palati zvanično negiraju da odbijaju telefonski razgovor sa Kamberom i odgovaraju da budući razgovori između Makrona i Morisona moraju biti „suštinski“, „ozbiljno pripremljeni“ i „smisleni“, kao i organizovani, kada se francuski ambasador vrati u Kamberu, pri čemu se ne navodi datum. Uporedo, nakon razgovora Borisa DŽonsona i Emanuela Makrona, svedoci smo da se neće dogoditi neki veći potresi, ne samo stoga što DŽonson u izjavama ponavlja kako voli Francusku, već i stoga što Britanija „mora ostati blizak partner Francuske“, uprkos činjenici da ponašanje Britanaca nije bilo ponašanje saveznika. U jeku Afere AUKUS, francuski ministar spoljnih poslova Le Drijan sastao se sa svojim kolegom iz Indije, što je potez koji privlači pažnju. U narednom periodu videćemo koliki su dometi mogućeg razvoja bliže saradnje Francuske sa Indijom, koja je tradicionalno povezana sa Ujedinjenim Kraljevstvom.
Svedoci smo da se figure na šahovskoj tabli međunarodnih odnosa pomeraju ubrzano i asimetrično, pri čemu gledamo sile koje su delimično partneri, delimično konkurenti ili suparnici. Okretanje ka Rusiji se često u predviđanjima rezerviše za Nemačku, međutim da li i Francuska može da iznenadi ublažavanjem stava prema Putinu i Rusiji. U jeku sukoba oko podmornica Emanuel Makron sa suprugom Brižit, otvara izložbu ruskih kolekcionara. Kolekcija Morozov, jedna je od najznačajnijih svetskih kolekcija sa delima impresionizma i moderne umetnosti, koja se prvi put predstavlja van granica Rusije. Da li je Makron samo uživao u delima Sezana, Van Goga, Monea, Pikasa, Rjepina, Gončarove, Maljeviča i drugih, nastojeći da zaboravi AUKUS i podmorničku krizu? Ili je ovo bila sjajna prilika da se kroz umetnost, izloženu u Fondaciji Luj Viton, približi Rusiji? Zvanično saopštenje Jelisejske palate navodi da je izložba korak dalje u Trijanonskom dijalogu – inicijativi za osnaživanje veza između francuskog i ruskog civilnog društva kroz kulturnu saradnju, što je pokrento 2017. godine na osnovu dogovora Makrona i Putina.
Ipak, za sada najinteresantnija reakcija iz Francuske na podmorničku krizu može se smatrati grčka vojna nabavka, mada je potrebno posmatrati ovo i u širem kontekstu. Grčka je najavila sporazum o kupovini između šest i osam ratnih brodova francuske proizvodnje uz strateško odbrambeno partnerstvo sa Francuskom, što je potez koji je grčki premijer rekao „prvi korak ka evropskoj odbrambenoj autonomiji“. Ugovor vredan pet milijardi dolara omogućiće da Grčka osavremeni svoju flotu u periodu od 2024. do 2026. godine. Važno je naglasiti da je Francuska sklapanjem ovih ugovora pobedila Lockheed Martin, američkog proizvođača, sa kojim je bila u trci za porudžbinu još od 2019. godine. Ovaj sporazum, može da se posmatra kao prva pobeda Makrona, nakon otkazivanja porudžbine Australije, što se čini da je primarna želja francuskog predsednika koji je rekao: „Mi smo posvećeni nezavisnosti Evrope. Ovo je deo zajedničkih borbi koje smo vodili u Evropi–tehnološka nezavisnost, evropska odbrana i borbena gotovost“. Uporedo, sporazum između Francuske i Grčke, potrebno je posmatrati i iz perspektive ranijeg zbližavnja i francusko-turskih odnosa. Kada je Turska poslala svoje brodove da traže naftu i gas u delu Mediterana koje Grčka smatra svojom pomorskom jurisdikcijom, došlo je do krize na ivici rata. Emanuel Makron je poslao francuske pomorske snage da pomognu njenim pomorskim zonama, a potom su održale pomorske i vazdušne vežbe u Egeju i Istočnom Mediteranu. Ove godine su u okviru obeležavanja 200 godina Grčke revolucije, kojom se oslobodila od Osmanlija, predstavljena grčka, američka i francuska oklopna vozila. Još se čuje eho Erdoganovih oštrih reči, ali se mora priznati da je Makron dobro procenio da će podrška Grčkoj doneti dobit francuskoj vojnoj industriji. Grčka je prošle godine objavila da kupuje 18 borbenih aviona četvrte generacije Rafale (ugovor vredan 2,5 milijardi dolara), a ovog meseca broj aviona je povećan na 24. Ovo vezivanje Grčke za francusku vojnu industriju ne može se posmatrati kao samo trenutni odgovor SAD (u ovom kontekstu važno je naglasiti da je Grčka 2018. godine sa američkim Lockheed Martin potpisala ugovor vredan 1,3 milijardi dolara za nadogradnju 85 borbenih aviona F-16, instalirajući napredne radarske sisteme), niti kao obična kupoprodaja oružja, već je reč o strateškom dogovoru i osigurava snažno prisustvo Francuske u Istočnom Mediteranu, što je naglašeni cilj nove vojne strategije.
AUKUS je u suštini postao javan signal za ono što je Makron naglašavao u ranijem periodu a može se sažeti u činjenicu da Evropa „mora razviti globalnu odbrambenu i sigurnosnu strategiju, uključujući Indopacifik, i biti manje zavisna od SAD“. U štampi se može pročitati da zvaničnici u Parizu smatraju da će se uloga Francuske u Indopacifiku nastaviti „jer je Francuska imala legitimne interese u regionu i zajedničku viziju za to sa brojnim partnerima, uključujući Australiju“. Interesi Francuske u regionu Indopacifika izraženi u brojkama čine milion sunarodnika i osma hiljada vojnika. Stoga će se morati obnoviti pokidani odnosi sa Australijom, kao važnim partnerom, iako se nije ponašala kao saveznik. Pored toga što je diplomatska kriza sa podmornicama uništila sliku „dobrog amaričkog predsednika Bajdena“ (posebno ukoliko se komparira sa slikom „zlog Trampa“) u Francuskoj, uticala je i da ključna pitanja postanu: koliko će se i kako oblikovati odnosi Francuske i EU sa državama koje čine AUKUS, kao i da li će Francuska, zajedno sa EU, uspeti da smanji zavisnost od SAD. Putokazi su nova vojna strategija Francuske i Makronove ranije i aktuelne izjave, budući susret Bajdena i Makrona krajem oktobra, kao i izjave diplomata i političara (iz vlasti, kao i budućih kandidata za predsednika Francuske). Malo je optimista, ali se mora imati u vidu i da će Makronu biti potrebni i kapacitet za krupne promene, ali i spoljnopolitički uspesi u nemirnom moru pred izbore 2022. godine.
Ostavi komentar