Autor: Spasoje Tomić, magistrand istorije i urednik Portala 083
Kako se rad komunista i KPJ u međuratnom periodu, i to odmah na početku, svodio na akte otvorenog terorizma i podrivanje temelja Kraljevine, došlo je do zabrane političkog djelovanja pomenute organizacije 1920. godine. U periodu nakon toga komunisti su nastojali da preko drugih političkih organizacija na izbornim listama instaliraju svoje ljude kako bi zadržali koliko-toliko učešće u političkom životu. Međutim, protok vremena pokazao je da komunisti nisu bili organizacija kojoj je politička borba bila primaran cilj, već je razaranje državnog i ustavnog poretka bila osnova svokodnevnog djelovanja.
Nakon što je došlo do zabrane djelovanja KPJ, dvije frakcije unutar ove partije povele su borbu oko toga da li da se, po mišljenju prve, povede dalja politička borba, dok je druga frakcija oružanim putem htjela da se nametne kao faktor koji će dovesti do nestabilnosti Kraljevine.
Druga frakcija koja je osnovala terorističku organizaciju „Crvena pravda“ krenula je u akciju i kao svoju žrtvu naciljala Milorada Draškovića, ministra unutrašnjih dela (poslova), koji nije bio samo njihov politički, već i ideološki protivnik i koji se njihovoj opasnoj politici – politici buna, štrajkova i oružanih akcija – suprotstavljao bez pardona. Zato je gorepomenuta organizacija 21. jula organizovala atentat na ministra Draškovića kada je radnik Alija Alijagić uspio da liši života ministra, što će iz temelja potresti i Kraljevinu ali i same komuniste. Naime, u kratkom vremenskom razmaku od godinu dana prvo je pokušano ubistvo kralja Aleksandra, da bi nakon godinu dana bezbednosni aparat opet zakazao i dozvolio ubistvo ministra. Međutim, država se brzo konsolidovala i ovaj događaj iskoristila kako bi se obračunala sa komunistima. Sa ove distance gledano sa potpunim pravom, jer terorizam koji se tog 21. jula 1921. dogodio dao je državi mogućnost da, vodeći se ranijom izjavom ministra Draškovića „Mi vas ili vi nas“, udari svom silinom na KPJ, što je uspješno i činila jer su i za najmanje prekršaje članovi tada već teroristička organizacija KPJ dobijali dugogodišnje zatvorske kazne i broj aktivnih komunista zbog ovako čvrste državne politike u Kraljevini je bio minoran, ali se nije predavao, radeći u ilegali.
Svakako, ono što će uslijediti u narednom periodu jeste da će se nakon Drezdenskog kongresa mnoge stvari promijeniti i da će komunisti vođeni Titom i Pijadom krenuti nekim drugim putem, jer je prije svih Moša Pijade shvatio da atentatska politika neće dovesti do urušavanja Kraljevine, već do urušavanja KPJ i nastojao je i u zatvoru da u to ubjeđuje svoje saborce. Ono što će dati zamah komunistima biće atentat na kralja Aleksandra 1934. kada je jugoslovenski suveren nažalost ubijen u zavjeri gdje su učestvovali svi: od ustaša, nacista, fašista pa sve do komunista. Ovaj prelomni događaj 9. 10. 1934 presudno će uticati da se komunisti pregrupišu, jer je njihov glavni protivnik u Marseju uklonjen, čime će od 1934. do 1941. država ući u period političke nestabilnosti koja će u krajnjem rezultirati njenim brzim slomom u Aprilskom ratu, a do aprila dobro pregrupisani komunisti znaće da iskoriste priliku koja im se pružila.
Ostavi komentar