Autor: dr Jelena Todorović Lazić
Nekoliko italijanskih propisa (Zakon o životnoj sredini, zatim propis koji je doneo Interministarski komitet za ekološku tranziciju – SIPA 108/2017 (Interministerial Committee for the ecological transition) kojim se odobrava Nacionalna strategija održivog razvoja (NSOR)) ističu neophodnost ispunjavanja ciljeva održivog razvoja – COR na lokalnom nivou, uzimajući u obzir da se neke od oblasti nadležnosti i odgovornosti ne oslanjaju samo na centralnu administraciju.
Odluka SIPE 108/2017 kojom se odobrava NSOR predviđa aktivno učešće regionalnih vlasti u podešavanju sadržaja Strategije i identifikaciji koordinacionih akcija. Istovremeno, ova odluka daje mandat Ministarstvu za ekološku tranziciju – MITE za uspostavljanje međuinstitucionalnog okruglog stola koji uključuje regione, Ministarstvo ekonomije i finansija, kao i resorna ministarstva. Dakle, italijanski zakonodavni okvir ne samo da preporučuje regionalnim i lokalnim vlastima da učestvuju u implementaciji Strategije održivog razvoja u skladu sa svojim specifičnim institucionalnim ovlašćenjima i nadležnostima, već predviđa njihovo angažovanje u formulisanju Nacionalne strategije održivog razvoja i njenim revizijama. MITE je u potpunosti ispunio svoj zadatak uspostavljanja okruglog stola za angažovanje regiona u sprovođenju Strategije, ali nije uključio centralnu administraciju zbog uzastopnih izmena zakona tokom 2018. i 2019. godine.
Od 2018. godine MITE je osigurao implementaciju NSOR-a promovišući koherentnost na lokalnom nivou (u područjima metropola[1] i u regionima) kroz svakodnevni rad posvećen ciljevima održivog razvoja stvarajući prostor za dijalog o vertikalnoj koherentnosti.
Implementacija se vrši kroz tri glavna kanala:
- Sporazumi o saradnji: MITE podržava regionalne i gradske administracije u njihovim naporima da razviju strategiju održivog razvoja koja doprinosi ciljevima NSOR-a. Sa tim u vezi, MITE je 2018. godine objavio poziv za podnošenje predloga za regione i autonomne pokrajine za pružanje tehničke i finansijske podrške razvoju regionalnih strategija održivog razvoja i uspostavljanju okvira upravljanja na regionalnom nivou kako je i predviđeno zakonom kojim se sprovodi NSOR. Trideset i četiri sporazuma o saradnji potpisana su tokom 2019. i 2020. godine između MITE i regiona, autonomnih pokrajina i gradova metropola.
- Okrugli stolovi za dijalog: MITE je organizovao dva okrugla stola sa subnacionalnim vlastima u cilju implementacije i revizije NSOR-a. MITE je 2018. godine lansirao prvi okrugli sto sa regionima i autonomnim pokrajinama. Drugi okrugli sto sa 14 italijanskih metropolitanskih oblasti pokrenut je 2020. godine. Ove dve platforme pružaju redovne mogućnosti subnacionalnim vlastima za dijalog sa centralnom administracijom o idejama, akcijama i metodologijama evaluacije NSOR. Ovaj dijalog se odvija kroz radne grupe, razvijajući zajedničke alate kao i deljenjem praksi – na primer o institucionalnom praćenju i mehanizmima budžetiranja – koje su teritorijalne vlasti aktivirale u cilju podrške ciljevima održivog razvoja. Subnacionalne vlade razmenjuju informacije o inicijativama koje podržava i finansira MITE, kao i kroz druge saradnje (institucionalna saradnja – National Association of Italian Municipalities – ANCI ili nevladina saradnja ASviS – Italian Alliance for sustainable development) koje su doprinele formulisanju i implementaciji subnacionalnih strategija održivog razvoja.
- Projekat CReIAMO PA: (Skills and Networks Project for Environmental Integration and for the Improvement of Public Administration Organizations) započet je 2018. godine na pet godina kroz koheziono finansiranje EU, ovaj projekat doprinosi uključivanju ciljeva održivog razvoja i NSOR-a u regionalne i lokalne politike.
Kao rezultat ovih inicijativa za izgradnju kapaciteta i održavanje stalnih odnosa sa MITE-om, većina italijanskih regiona, autonomnih pokrajina i gradskih oblasti koristi ili planira da koristi – direktno ili indirektno – Nacionalnu strategiju održivog razvoja (NSOR) kao referencu za definisanje njihovih strategija teritorijalnog održivog razvoja, kao i da integrišu održivi razvoj u svoje alate za programiranje i budžetiranje.
Konkretno, rezultati upitnika koji je OECD distribuirao krajem 2020. godine regionima i metropolitanskim gradovima ukazali su na sledeće:
a) Mnoge regije ili autonomne pokrajine su već razvile regionalnu (ili pokrajinsku) strategiju održivog razvoja: Region Emilija Romanja, Region Lombardija, Region Pijemont, Region Sardinija, Region Veneto i Pokrajina Trento su do 2020. godine završile svoje regionalne strategije kako je predviđeno u NSOR. Drugi regioni, kao što su Abruzo, Lacio, Furlanija – Julijska krajina, Toskana, Umbrija trenutno rade na izradi svojih strategija održivog razvoja.
b) Prema rezultatima istraživanja koje je OECD sproveo krajem 2020, ključni prioriteti koje teritorijalne vlasti uključuju u svoje strategije održivog razvoja pokrivaju sve dimenzije održivog razvoja od obuke i zapošljavanja, posebno zelenih poslova, razvoja teritorijalnog identiteta, ekološke tranzicije, zdravlja i bogatstva, klime, održive mobilnosti.
v) Aktivirano je 10 pilot akcija kroz MITE – CReIAMO PA: projekat za podršku metropolitanskim gradovima u izradi nacrta njihove lokalne strategije za održivi razvoj ili jačanju veza drugih strategija sa NSOR-om. Na primer, metropolitanska oblast Bolonja je razvila prvu Agendu za održivi razvoj 2019. godine, a zatim i Agendu 2.0 kojom se ažurira prethodna, proširujući ekološku dimenziju održivog razvoja na socio-ekonomsku dimenziju. Agenda se koristi kao „okvirni dokument” koji je u interakciji sa alatima za planiranje i programiranje koji su na snazi ili su odobreni, bez uzajamnog preklapanja.
g) MITE i Department for Cohesion Policies (DPCOe) podržali su regione u povezivanju njihovih planova i programa za period 2021–2027. u okviru kohezionih fondova EU i sa Nacionalnom strategijom održivog razvoja (NSOR). Što se tiče regiona ili metropolitanskih oblasti koje još nemaju razvijenu strategiju, na primer, Milano, Firenca i Katanija, oni su koristili NSOR za definisanje lokalnih prioriteta u svojim strateškim planovima.
Dijalog je prisutan na svim teritorijalnim nivoima u vezi sa strateškim ciljevima NSOR za italijanske gradove i regije.
Stepen dijaloga između regiona, opština i njihovih lokalnih aktera značajno varira širom zemlje. Neki gradovi i regioni su već sproveli opsežne dijaloge na više nivoa u vezi sa lokalnim strateškim ciljevima. Metropola Đenova, na primer, vodi dijaloge na više nivoa sa Regionom Ligurije, Univerzitetom u Đenovi, drugim opštinama u regionu, Udruženjem za ciljeve održivog razvoja Ligurija 2030 i poslovnim mrežama. Pored toga, metropola Đenova uspostavlja koaliciju između preduzeća koja su potpisala Tabelu održivih usluga. Treba pomenuti i saradnju sa Ethic lab, mrežom preduzeća iz gradskog područja koja dele najbolje prakse za održivost (Ligurija 2030). Drugi gradovi i regioni, kao što su Rim i Ređo Kalabrija, trenutno proširuju svoje alate za podsticanje dijaloga na više nivoa koji bi trebalo da povežu lokalnu administraciju, preduzeća i civilno društvo. Neki regioni su razvili dijalog na više nivoa uglavnom između regiona i njihovih opština, kao što je to slučaj sa Regionom Abruzo. Metropolitanski grad Torino, takođe, razvija dijalog između različitih institucionalnih nivoa u okviru NSOR-a, kao i Region Pijemonta koji okuplja škole i preduzeća zajedno u identifikaciji veština za pripremu budućih zaposlenih za zelenu tranziciju. Na drugim mestima, kao što je grad Katanija, za sada ne postoji dijalog na više nivoa koji se odnosi na postavljene strateške ciljeve.
Nekoliko italijanskih gradova i regiona suočava se sa izazovima u vezi sa organizacionom strukturom svoje regionalne administracije. Regija Sardinije je, na primer, istakla poteškoće za lokalnu administraciju da razvije sinergiju između različitih odeljenja koja rade na istim ciljevima. Ovo zapažanje je ponovio i metropolitanski grad Đenova, koji je primetio otpor promenama i nedovoljnu sklonost ka saradnji i aktivnostima zajedničkog dizajna. U skladu sa tim, metropolitanski grad Torino je istakao hijerarhijsku, fragmentiranu i sektorsku viziju, koja ne uzima u obzir supsidijarnost i stoga otežava izgradnju i implementaciju širokih i transverzalnih referentnih okvira koji su sposobni da uključe aktere različitih nivoa i resora. Region Abruzo je istakao da su mogućnosti za saradnju između različitih sektora ograničene na potrebe konkretnih slučajeva i vanrednih situacija. U skladu s tim, metropolitanski grad Rim je pozvao na novi metodološki pristup za kreiranje politike konvergencije koja se odnosi na ciljeve, alate i finansiranje subnaciolnih nivoa vlasti kako je navedeno u NSOR.
Uticaj pandemije COVID-19, uključujući sprečavanje razvoja veština i transfera, takođe je naveden kao jedna od prepreka sa kojima se suočavaju italijanski gradovi i regioni. Tu je i potreba za boljom sinhronizacijom vremenskih rokova i nadgledanja na svim nivoima kako bi se poboljšala koherentnost politika. Metropolitanski grad Ređo Kalabrija, utvrdio je da strategije i politike na nacionalnom, regionalnom i nivou metropola, čak i u okviru istih programskih ciklusa EU, ne prate isti vremenski okvir za različite zainteresovane strane. Štaviše, postoje razlike između sistema za praćenje politika, strategija i projekata koji se promovišu i podržavaju na nacionalnom, regionalnom i nivou metropola, što onemogućava sistemsku evaluaciju procesa implementacije programa koji se promovišu.
Italijanski regioni i metropolitanski gradovi smatraju politike EU i njene instrumente finansiranja izuzetno značajnim za politike održivog razvoja na subnacionalnom nivou. Stoga bi povezivanje finansiranja EU sa ciljevima održivog razvoja bilo veoma moćno sredstvo za podršku regionima i gradovima u promovisanju održivog razvoja i postizanju ciljeva Agende 2030. Konkretno, Evropski zeleni dogovor kao i ekonomski paket EU next generation (2021–2027) predstavljaju dva ključna okvira EU za promovisanje održivog razvoja u post KOVID-19 scenariju u zemljama članicama, na nacionalnom i subnacionalnom nivou. Pet prioritetnih ciljeva iz paketa EU next generation trebalo bi da budu ključni okvir za usklađivanje politika i programa na svim nivoima vlasti.
Neki italijanski regioni će igrati ključnu ulogu u upravljanju programima transnacionalne saradnje EU za promovisanje održivog razvoja (npr. Emilija Romanja predvodi program Adrion sa budžetom od 120 miliona evra). Što se tiče finansijskih instrumenata, italijanske regije i gradovi smatraju da su različiti fondovi EU kompatibilni sa odabranim ciljevima NSOR-a. Za metropolitenske gradove Ređo Kalabriju i Milano, finansijski instrumenti kompatibilni sa njihovim odabranim ciljevima održivog razvoja sa svim evropskim, nacionalnim i regionalnim direktnim i indirektnim fondovima za konkurentnost i podršku zemljama EU. Ovo uključuje evropske fondove kojima upravljaju nacionalne agencije i Generalni direktorati Evropske komisije, kao i strukturne i investicione fondove za period 2021–2027, koje je kreirala Evropska komisija, a kojima se upravlja na nacionalnom ili regionalnom nivou. Pored toga, nekoliko lokalnih vlasti (između ostalih Region Pijemont i metropolitanski gradovi Torino i Ređo Kalabrija) naveli su da su investicije obezbeđene preko Fonda za oporavak EU za period 2021–2026. kompatibilne sa lokalnim ciljevima. Region Sardinije, zajedno sa fondacijom Enriko Matei, razvio je model za procenu korelacije između sprovođenja COR na regionalnom nivou i investicionih politika i fondova EU, posebno Kohezione politike EU 2021–2027. Drugi finansijski instrumenti koje pominju italijanski gradovi i regioni za podršku održivom razvoju uključuju Kohezioni fond EU i Evropski fond za regionalni razvoj, koji se mogu integrisati u Regionalne operativne programe (Regional Operation Programmes) i podržavati ključne lokalne prioritete, kao što su cirkularna ekonomija i održiva mobilnost. Nadovezujući se na dosadašnji napredak u usklađivanju COR i budžeta na subnacionalnom nivou, resursi i mehanizmi izveštavanja koje će regioni, pokrajine i opštine dobiti kroz Plan za oporavak i otpornost (National Recovery and Resilience Plan) mogli bi da se sistematski povežu sa COR. Ključne zainteresovane strane su izrazile nadu da će COR i NSOR dobiti dovoljnu važnost u programiranju resursa kako bi se povećala podrška lokalnih donosilaca odluka za formulisanje lokalnih politika u skladu sa ovom dugoročnom agendom.
[1] Metropole Italije (metropolitanski gradovi) su nove administrativne jedinice Italije, kojih ima ukupno četrnaest. Nastale su kao priznanje realiteta povećane urbanizacije oko tih gradova.
Ostavi komentar