Globalni razvoj železnice – da li će roba i ljudi iz Srbije vozom putovati za Kanadu i Ameriku?
Autor: Predrag Đuranović, dipl. inž.
Mišljenje da je zlatno doba u razvoju železnice nepovratno prošlo i da železnica gubi bitku u odnosu na druge vidove saobraćaja, dobilo je u poslednje vreme argumentovan odgovor. On se ogleda u naporu najrazvijenijih zemalja sveta da se uključe u realizaciju grandioznog železničkog infrastrukturnog projekta – “Novi put svile“, koji bi činile savremene pruge za brze teretne vozove između Evrope i Kine. Razlog za davanje prednosti izgradnje pruga leži u tome što železnički saobraćaj, pre svega robni, ali svakako i putnički ima mnogo veći prosperitet razvoja u odnosu na druge saobraćajne grane. On je tehnološki doveden gotovo do savršenstva, a bezbednost i kvalitet pruga i vozova su besprekorni. Posebno treba istaći da brzine koje se danas postižu gotovo da se graniče sa racionalnim.
Trenutno, kako snažne države tako i one manje snažne koje razmišljaju strategijski, modernizuju vlastitu železničku mrežu kao infrastrukturu budućnosti. Takođe, u čitavoj ovoj priči treba napomenuti kako je jedna velesila, koja je to u svakom pogledu, SAD, u izgradnji moderne železničke mreže znatno zaostala u odnosu na evropske i glavne azijske zemlje. Železnička mreža u SAD-u kvalitetno je razvijena samo na delu istočne obale, dok je u ostalom delu zemlje u potpunosti zanemarena, pošto se preferira vazdušni prevoz koji je mnogo skuplji. Očekivanja su kako će u bliskoj budućnosti Amerika imati sve više problema upravo zbog navedene cenovne komponente, koja će pokazivati trendove poskupljenja usluga prevoza i transporta robe i putnika drumskim odnosno vazdušnim putem, u odnosu na zemlje Evrope i Azije, gde će iste usluge pored pojeftinjenja dobiti na brzini i udobnosti pojavom sve većeg broja modernih komponenti železničkog prevoza.
Danas je ideja najvećeg međunarodnog infrastrukturnog projekta u istoriji čovečanstva, direktnog povezivanja Pekinga i Londona železnicom, puštanjem u saobraćaj železničke pruge Baku – Tbilisi – Kars, postala realnost. Izgradnjom ove deonice otklonjene su dve bitne prepreke koje su postojale da voz iz Londona direktno stigne u Peking. Prva je bio kanal Bosfor, a druga nedostatak pruge između Karsa i Ahilkeleka. Ovom prugom novi put svile u Evropu ulazi iz smera Turske, a zatim preko Balkana dalje u zemlje Zapadne Evrope. Kako je i ova priča ranije zvučala kao utopija, a danas predstavlja realnost, treba spomenuti i projekat koji u ovom trenutku možda deluje nerealno. To je povezivanje prugom Kine i Amerike preko Pacifika. Prema pisanju kineskih medija (državnih ‘’Beijing Times’’ i ’’China Daily’’) Kina i Rusija razmišljaju o izgradnji železničke pruge koja bi počinjala od severoistoka Kine, zatim nastavila kroz severoistočni Sibir te se podokeanskim tunelom spojila sa Aljaskom, odakle bi opet, duž Kanade, vodila do Amerike.
Dužina pruge iznosila bi oko 13.000 kilometara što je za 3.000 kilometara više od transsibirske. Posebno je interesantan planiran i još uvek samo imaginaran projekat izgradnje podmorskog tunela ispod Beringovog mora, na njegovom najužem delu koji razdvaja rusko tj. azijsko kopno od onog američkog. Tunel bi bio dugačak neverovatnih 200 kilometara, što je čak četiri puta duže od istog takvog koji se nalazi ispod kanala La Manš koji povezuje Evropu sa Velikom Britanijom.
Putovanje čitavom dužinom zamišljene pruge trajalo bi dva dana, pri srednjoj brzini od 350 km/č. Međutim, prema ovom megaprojektu ne odnose se svi podjednako, dok je za neke on izvestan, neki su vrlo skeptični. Pojedini kineski stručnjaci projekat uopšte ne podržavaju, a neizvesno je i to da li su kineske vlasti obavile konsultacije sa Rusijom, Amerikom i Kanadom. Izgradnja tunela bila bi do sada nezamisliv poduhvat koji bi iziskivao još neviđeno inženjersko umeće. Ali, prema rečima kineskog dnevnika “China Daily“, tehnologija za takav poduhvat već postoji. Projekat, prema rečima navedenog izdanja, u potpunosti je osmišljen i biće finansiran od strane Kine, a njegovi se detalji još uvek utvrđuju. “Beijing Times“ je magistralnu železničku prugu između Kine i SAD-a nazvao jednom od 3 međunarodna projekta brzih železničkih pruga.
Prva od njih je pruga čija bi trasa išla iz Londona, preko Pariza, Berlina, Varšave i Kijeva u Moskvu. Pretpostavlja se kako bi se tamo pruga račvala na dve strane od kojih bi jedna vodila kroz Kazahstan u Kinu, a druga kroz Istočni Sibir. Drugi projekat brze pruge počinje u zapadnokineskom gradu Urumchi i vodi kroz Kazahstan, Uzbekistan, Turkmeniju, Iran, Tursku, balkanske zemlje u Nemačku. Treća brza pruga počinjala bi u gradu Kunmine na jugozapadu Kine, a završavala bi u Singapuru.
Prema kineskim izvorima svi ti projekti nalaze se trenutno u različitim fazama izgradnje ili razrade. Prema navedenom, Srbija bi svoju ulogu i interese trebala tražiti kroz gore opisani drugi projekat koji bi, prolazeći iz Turske, morao nastaviti Balkanom do Nemačke.
U tom smislu u aprilu ove godine potpisan je Memorandum o razumevanju za železnički teretni Alpsko – zapadnobalkanski koridor, koji će povezati Austriju, Hrvatsku, Sloveniju, Srbiju, Bugarsku i Tursku. Cilj ovog memoranduma je da železnički saobraćaj postane konkurentniji u odnosu na druge vidove transporta, kao i zajednički rad na uklanjanju nefizičkih barijera koje usporavaju prevoz robe železnicom. Memorandum je potpisan u okviru Transevropskih transportnih dana (TEN-T Days), konferencije o transportnom povezivanju koja se održava pod pokroviteljstvom Evropske komisije.
Otvaranje teretnog koridora od Austrije do Turske treba da obezbedi kontinuitet transporta robe železnicom kroz bolje povezivanje korišćenjem postojeće železničke infrastrukture. Istaknuto je da pri prekograničnom povezivanju EU, Zapadnog Balkana i Turske, dugo zadržavanje na granicama proizvodi velike troškove železničkim prevoznicima
Luke Rijeka i Kopar se intenzivno spremaju za veći protok robe iz Kine, a kako je luka Pirej postala kineska i Srbija traži svoju šansu da “Novi put svile“ ide preko Makedonije i naše zemlje. Da bi roba preko Srbije išla dalje na Zapad intenzivno se radi na osposobljavanju pruge za vozove velikih brzina Beograd-Budimpešta. Radovi se već izvode na deonici Stara Pazova – Novi Sad i njihov izvođač je ruska kompanija „RŽD internešnel“. Ostale deonice od Batajnice do Stare Pazove i od Novog Sada do Subotice izvodiće kineski partneri. Planirana je maksimalna brzina vozova do 200 km/č.
Pruga do Mađarske predstavlja samo deo planiranih investicija Srbije u projekte modernizacije, rekonstrukcije i izgradnje i železnice u koje će biti uloženo ukupno oko 3 milijarde evra. Najvažniji projekti su pre svega oni na Koridoru 10 koji povezuju Srbiju sa Mađarskom, Hrvatskom, Bugarskom i Makedonijom. Takođe, to su i projekti koji su vezani za tzv. rutu 4, tj. magistralnu prugu Beograd – Vrbnica – granica sa Crnom Gorom i magistralnu prugu Beograd – Vršac – granica sa Rumunijom. Kako bi se protok robe i putnika ubrzao u planu je uspostavljanje zajedničke stanice u Tabanovcima na granici Srbije i Makedonije, što će značajno skratiti vreme putovanja železnicom i carinske formalnosti na granici dve zemlje, jer će se vozovi samo jednom zaustavljati.
Austrija je u cilju ovih dešavanja najavila da će do 2024. godine uložiti 17 milijardi evra u modernizaciju svoje železničke mreže, a trenutno je u izgradnji železnički koridor između Graca i Klagenfurta koji će se povezati s prugama u Italiji i Sloveniji i tako dopuniti baltičko – jadranski koridor. Austrijski cilj je da sagrade nove veze sa Slovenijom, kao i da ona poradi na modernizaciji i širenju svojih pruga.
Pored ulaganja u modernizaciju, rekonstrukciju i izgradnju infrastrukture, neophodna su ulaganja u nova moderna vozna sredstva. Tako je “Srbija Kargo“ preduzeće za prevoz robe od kompanije „Siemens“ naručio 8 “Vectron“ multisistemskih[i] lokomotiva koje će saobraćati na Koridoru 10. Lokomotive ’’Vectron’’ dostižu maksimalnu brzinu od 160 km/č i trenutno su sertifikovane za saobraćaj na prugama u Austriji, Mađarskoj, Bugarskoj, Hrvatskoj, Češkoj Republici, Finskoj, Nemačkoj, Italiji, Holandiji, Norveškoj, Poljskoj, Rumuniji, Srbiji, Slovačkoj, Sloveniji, Švedskoj, Švajcarskoj i Turskoj. ’’Vectron’’ je izuzetno fleksibilna generacija lokomotiva koja ispunjava sadašnje i buduće evropske zahteve i transportne potrebe, smišljena tako da se može lako prilagoditi nizu konfiguracija specifičnih za određenu zemlju ili režim rada. To će doprineti budućem kvalitetnijem i bržem obavljanju robnog saobraćaja kroz različite zemlje bez zamene lokomotiva i osoblja.
Srbija se aktivno uključuje u nove železničke globalne infrastrukturne projekte što će joj omogućiti ekonomski, privredni, geopolitički i kulturni razvoj. Budući radovi na izgradnji železničke infrastrukture na “Novom putu svile“ pored transporta robe omogući će i prevoz putnika na udaljene relacije koje su danas nezamislive. Tako će se, na primer, moći vozom putovati iz Srbije do Kine, a odatle i do Kanade i Amerike.
Izvor:
- https://www.dnevni.rs/vesti/svet/12875-uskoro-vozom-od-kine-kroz-pacifik-do-amerike.html
- http://plutonlogistics.com/zeleznicki-transport/srbija-na-novom-zeleznickom-koridoru-od-austrije-do-turske/
- http://plutonlogistics.com/zeleznicki-transport/nove-pruge-za-novi-put-svile-srbija-u-zeleznicu-ulaze-3-mlrd-eur-austrija-17-mlrd-eur/
- http://plutonlogistics.com/zeleznicki-transport/lokomotive-siemens-stizu-u-srbija-kargo/
- http://www.trt.net.tr
- https://rs-lat.sputniknews.com
- http://www.vesti-online.com
[i] Multisistemska lokomotiva je tako konstruisana da može da saobraća na različitim sistemima napajanja lokomotiva koji se razlikuju kako u zemljama EU, tako i u ostalim zemljama. Ovo je značajno pošto se ne moraju menjati lokomotive i osoblje na prelazima između različitih železničkih uprava, što značajno ubrzava prevoz železnicom.
Ostavi komentar