Autor: dr Aleksandra Kolaković
Kada je 24. aprila Emanuel Makron ponovo izabran za predsednika Francuske, jedno od glavnih pitanja, pored njegovog odnosa prema Rusiji i ratu u Ukrajini, kao i daljeg funkcionisanja Evropske unije, bilo je i pitanje Zapadnog Balkana. U nameri da osvetlimo mogući odnos nove administracije Emanuela Makrona prema državama u regiji, a posebno u kontekstu evrointegracija i učestalih zahteva iz EU da se spoljna politika Srbije uskladi sa evropskom, u ovom eseju ćemo nastojati da istražimo kako su ključna evropska pitanja u kontekstu Zapadnog Balkana posmatrana u Francuskoj u periodu od 2012. godine, kada je na vlast došao Fransoa Oland do 2022. godine i kraja prvog mandata Emanuela Makrona. Posebno je značajno istaći da je 2013. godine Hrvatska, bivša jugoslovenska republika postala članica Evropske unije, kao i da je od juna 2022. godine Francuska predsedavajuća Savetom EU. Stoga je i važno detektovati evoluciju stavova i mišljenja francuskih predsednika o Zapadnom Balkanu u periodu od 2012. do 2022. godine.
Glavne tačke programa Fransoa Olanda u predsedničkoj kampanji 2012. godine bile su ekonomske. Cilj je bio da Francuska prebrodi ekonomsku krizu i osnaži svoju ekonomiju. Unutrašnja pitanja, kao što su borba protiv korupcije, povećanje poreza za bogate i veća socijalna davanja imala su prednost, ali je u tim okvirima Oland gradio i svoju poziciju u Evropi. Fransoa Oland je obećao da će raditi na stvaranju evroobveznica i nove trgovinske politike koja će onemogućiti nelojalnu konkurenciju. Izazovi sa kojima se susreo tokom svog mandata, koji je započeo maja 2012. godine, pre svega su normalizovanje evrozone i rešavanje problema migratornog talasa. U ovom eseju nećemo se previše zadržavati na uspesima i neuspesima Olandove vladavine, već ćemo pažnju usmeriti na države Balkana koje su ostale van granica EU i na odnos Olanda i Francuske u kontekstu procesa evrointegracija regiona.
Važno je naglasiti da je Oland više puta isticao kako „Evropa ima puno nedostatakaˮ, kao i da je potrebno urediti odnose u EU, ojačati ekonomiju i suzbiti evrskepticizam koji je počeo da raste. Pomenuti evroskepticizam se prelio i na odnos prema potencijalnim novim članicama EU. Uporedo, dakle, već i ovom periodu postoje sumnje u samoj EU da je moguć prijem novih članica, dok se i u zemljama kandidatima, kao i onima koje pretenduju da postanu kandidati, od ovog doba u brojnim istraživanjima naglašava i rast evroskepticizma.
Jula 2013. godine, tokom zvanične posete Sloveniji, Oland je poslao poruku regionu Zapadnog Balkana. Naglasio je tada da je proces pomirenja i stabilizacije regiona ključan, rečima: „Vrata Evrope ostaju otvorena za balkanske nacije spremne da igraju na kartu pomirenjaˮ. U ovom periodu još je bila posebno živa slika sukoba na prostoru Zapadnog Balkana, kao i brojna nerešena pitanja. Normalizacija odnosa i osnaživanje bilateralne saradnje u regionu za Olandovu administraciju, koja je sledila Nemačku i ostale članice EU, bili su prioritetni u evrointegrativnim procesima Zapadnog Balakana.
Migratorni talas 2015. godine i tzv. „Balkanska rutaˮ koja je migrante vodila kroz Grčku, preko Makedonije i Srbije do Mađarske i dalje na Zapad, kao i Bregzit uticali su i na interesovanja i stavove Fransoa Olanda prema regionu. Za Olanda i EU je bilo bitno kako se Zapadni Balkan suočava sa izbegličkim talasom i krizom. Angela Merkel i Fransoa Oland su zajedno sa drugim evropskim državnicima, nastojali da formulišu jedinstvenu evropsku politiku prema azilantima i sastavljanje objedinjenog spiska sigurnih zemalja čiji državljani neće biti smatrani za legitimne tražioce azila. Stoga se ova migratorna kriza značajno odrazila i na sadržaj i odluke Pariskog samita o Zapadnom Balkanu jula 2016. godine, kojim je predsedavao Fransoa Oland. Iz njegovih izjava u ovom periodu spoznajemo da je on naglašavao „nesigurnost u regionu Zapadnog Balkana, posebno oko nastojanja tih zemalja da se pridruže EU blokuˮ. Zemlje regiona, koje su u svoje strategije uključile put ka ulasku u EU, dobile su 2016. godine i uveravanja od francuskog predsednika da će održati reč i nastaviti da pomaže proces stabilnosti i bezbednosti na Balkanu. Posebno je bilo važno u kontekstu Bregzita navesti da se proces proširenja EU nastavlja, odnosno da „odluka Velike Britanije ni na koji način neće uticati na angažovanje EU prema balkanskim zemljamaˮ. Na Samitu u Parizu 2016. godine, najznačajnija odluka za zemlje Zapadnog Balkana bila je osnivanje Regionalne kancelarije za saradnju mladih Zapadnog Balkana. Nastala po uzoru na francusko-nemačku Kancelariju za mlade, započela je sa radom 2017. godine. Fransoa Oland je u okvire francuske politike na Zapadnom Balkanu uneo nemačko-francuske primere iz prošlosti za koje je verovao da su važna komponenta u procesima pomirenja i stabilnosti regiona. Regionalna kancelarija za saradnju mladih Zapadnog Balkana nije samo usmerena na propagiranje regionalnog pomirenja i evropske budućnosti, već i na razvoj mobilnosti mladih u regionu, a njeno prisustvo u javnosti postalo je prepoznatljivo od jula 2019. godine kada se Emanuel Makron prilokom zvanične posete Srbiji susreo i sa njenim predstavnicima.
Od izbora Emanuela Makrona maja 2017. godine za novog predsednika Francuske, bilo je jasno da Evropska unija ima bitno mesto u njegovom političkom delovanju. Još u čuvenom govoru na Sorboni septembra 2017. godine, jasno je njegovo pozicioniranje u cilju preuzimanja liderske i reformatorske pozicije u okviru EU. Predložio je niz ekonomskih, bezbednosnih i političkih reformi iz kojih se razvijao i Makronov stav prema državama Zapadnog Balkana i njihovim evrointegrativnim procesima. Nastavio je da u govorima, kao i Oland, ističe da je potrebno da region Zapadnog Balkana prevaziđe nasleđe sukoba iz prošlosti. Ipak, stabilnost regiona i ekonomski interesi Francuske u regionu Zapadnog Balkana, postali su od ovog perioda ključni postulati Makronove politike, čime je uneo specifičnosti u francusko interesovanje za evrointegracije regiona. Već nakon izbora, Makron je naglasio da su Francuzi „izabrali Evropu okrenutu budućnostiˮ, koja „neće biti potpuna bez Zapadnog Balkana, posebno Srbijeˮ. Dakle, pored sebe kao reformatora EU, Makron je u javnosti nastojao da ukaže da planira i snažnije prisustvo Francuske na Zapadnom Balkanu.
Pored cilja da se obezbedi „trajna stabilizacija Zapadnog Balkanaˮ, Makron se opredelio da region dobije pomoć u demokratskoj tranziciji, ekonomskom jačanju i približavanju EU. Istovremeno, Francuska je postala više prisutna i u dijalogu Beograd – Priština. Početak nove francuske politike prema Zapadnom Balkanu u doba Makronovog prvog mandata vezuje se za 2019. godinu i proklamovanu Strategiju za Zapadni Balkan, april 2019. godine (nakon Samita u Berlinu). Pomenuta strategija imala je za cilj da pruži odgovore na političke, ekonomske i bezbednosne izazove, posebno u kontekstu „stranih uticajaˮ, koji „odvraćaju regiju od njene evropske vokacijeˮ. Uporedo sa proklamovanom Strategijom najavljeno je i intenziviranje odnosa sa zemljama Balkana koje nisu članice EU (Albanija, Bosna i Hercegovina, Severna Makedonija, Crna Gora, Srbija i Kosovo*, koje se u Strategiji, a u skladu sa francuskim stavom od ranije, posmatra kao država). Jula 2019. godine, Emanuel Makron je bio u zvaničnoj poseti Srbiji, a nakon toga su usledile posete francuskog ministra spoljnih poslova Tirani i Prištini, kao i drugih ministara regionu, što je pokazatelj nastojanja da se bilateralni odnosi Francuske i država Zapadnog Balkana unaprede.
Od ovog doba razvija se saradnja Francuske sa državama regiona u oblastima pravosuđa, ekonomije, bezbednosti i odbrane. Reč je i o saradnji koja obuhvata izuzetno osetljiva područja – vladavinu prava, rešavanje problema trgovine drogom, oružjem i ljudima, kao i problem terorizma. Uporedo, razvija se naučna i kulturna saradnja i razmena. Značajan broj umetnika i naučnika, kao i studenata iz regiona odlaze u Francusku na školovanje i usavršavanje. Pored bilateralnih projekata iz domena prirodnih, tehničkih i društveno-humanističkih nauka, finansiraju se u domenu nauke preko posebnog fonda ES Balk i multilateralnih projekata. Jedan od tih projekata je i Osnaživanje i perspektive naučne saradnje na Zapadnom Balkanu, koji zajednički realizuju INALKO, Institut za političke studije, Pravni fakultet Univerziteta Sv. Kliment Ohridski iz Bitolja i Filološki fakultet Univerziteta Crne Gore u Nikšiću, kao i neakademski partneri iz Francuske – EuropaNovaAcademia i CERCLE.
Od 2019. godine započeo je proces potpisivanja sporazuma sa državama regiona u cilju osnivanja i realizovanja aktivnosti Francuske agencije za razvoj – AFD. Osnivanje kancelarije agancije AFD na Balkanu (sa sedištem u Beogradu), pokazatelj je povratka ekonomskog interesovanja Francuske za Zapadni Balkan. U francuskom fokusu u zadnjim godinama prvog mandata Emanuela Makrona su energetska i ekološka tranzicija. Iako je Makron uspeo da istakne svoje posebnosti u politici prema Zapadnom Balkanu, ipak je prisutna i snažna nemačka komponenta. Ona se vidi u finansijskim uplivima nemačkog Instituta za kreditiranje obnove, potom kroz borbu protiv krijumčarenja malokalibarskim i lakim naoružanjem, kao i podržavanjem Regionalne kancelarije za saradnju mladih na Zapadnom Balkanu (RYKO).
Kada je reč o procesima evrointegracija regiona, Francuska je, nakon odbijanja da se sa Tiranom i Skopljem otvore pregovori o pristupanju u jesen 2019. godine, istakla da će se voditi paralelni proces reforme EU i proces pridruživanja Zapadnog Balkana. Ovo je izazvalo nezadovoljstvo u regionu, iako je početkom februara 2020. godine predstavljena nova metodologija proširenja za Zapadni Balkan, koju su potom prihvatile sve države. Nova metodologija razultat je Makronovih nastojanja da se EU i proces pristupanja reformišu. Francuska je posebno naglašavala mogućnost da zemlja-kandidat napreduje ili da nazaduje, ukoliko ne ispunjava tražene standarde u okviru datog poglavlja. Nova nada za zemlje Zapadnog Balakana da će napredovati u procesima evrointegracija javila se početkom 2022. godine, kada se Zapadni Balkan našao u fokusu francuskog predsedavanja Savetom EU. Ipak, za zemlje koje su već kandidati, nije bilo moguće da napreduju i otvaraju nova poglavlja, odnosno klastere, dok Albanija i Severna Makedonija nisu dobile otvaranje pregovaračkog procesa. Rat u Ukrajini i posledice ekonomske i energetske krize, koja se očekuje, usmerile su pažnju na druga područja.
Ostavi komentar