Evropa i postbipolarizam
Autor: Milorad Vukašinović
Završetak Hladnog rata i nova podela interesnih sfera, nametnuli su kao prvorazredno geopolitičko pitanje temu evropskog identiteta. Na zasedanju Trilateralne komisije od 20. do 22. aprila 1991. godine u Tokiju, predstavnici ove „elitističke“ organizacije, problematiku „postbipolarnog“ identiteta Evrope i njenih političkih i kulturno-civilizacijskih granica, razmatrali su iz dve različite perspektive. Generalni sekretar tadašnje Evropske zajednice Žak Delor, zastupao je stanovište o potrebi ujedinjenja Evrope po principu „koncentričnih krugova“. NJegova početna premisa bila je ona o 1989. godini „kao nultoj godini“ kada je definitivno prevaziđena podela Evrope na njen zapadni i istočni deo. Za Delora je priključenje nekadašnjih socijalističkih država bio „izazov koji se mora prihvatiti“ uz sve rizike koje je, pre svega, uočavao u razorenim ekonomijama, nedostatku privatne inicijative i menadžerske klase. Delor je, još u to vreme, smatrao da bi brzo ujedinjenje Evrope moglo da podstakne nove podele na bogate i siromašne države, kao i unutrašnje migracije sa istoka na zapad, koje su, kao što je poznato, realnost današnje Evropske unije. Zbog toga je zastupao koncepciju postepenih evrointegracija i to najpre jačanjem institucionalne strukture „Zajednice dvanaestorice“, a zatim u drugom krugu proširenje državama tadašnje EFTE i Poljskom, Mađarskom i Čehoslovačkom. Delorov „treći koncentrični krug“ predviđao je objedinjavanje sa Sovjetskim Savezom i državama Balkana i Jugoistočne Evrope, što je umnogome podsećalo na tadašnji stav Gorbačova o „zajedničkom evropskom domu“.
Nasuprot Deloru, većina članova evropskog ogranka Trilaterale, zalagala se za drugačiji način objedinjavanja Evrope, koji je u startu isključivao „treći koncentrični krug“. Prema zagovornicima ovakve geopolitičke budućnosti Evrope, završetkom Hladnog rata, stara istorijska podela na „rimski i vizantijski deo“ nije prevaziđena, pa je, upravo zbog toga, potrebno povući liniju strogog razgraničenja. U teorijskom smislu ovu koncepciju je do kraja izveo teoretičar Hantington, koji je u svom znamenitom ogledu o „sudaru civilizacija“ zastupao gledište suprotno Fukujaminom „kraju istorije“. Naime, Hantington je smatrao da „zapadna civilizacija“ ne treba da svoje vrednosti nameće drugima, nego da kao takva (zapadna) unutar sebe ojača, kako bi bila u stanju da se suprotstavi ostalim civilizacijama (ima ih ukupno sedam). Kasniji događaji u Evropi, pre svega, raspad Sovjetskog Saveza i razaranje SFRJ, a potom politika „proširenja“ NATO-a i EU na Istok, potvrdili su da je na sednici TK u Tokiju (april 1991. godine) usvojena upravo linija podele Evrope na „rimski i vizantijski deo“, koja se uz izvesne modalitete i do danas disciplinovano sprovodi.
Geopolitička podela Evrope na „rimski i vizantijski“ deo, imala je, kao što je već navedeno, svoj autentičan odjek i na „postjugoslovenskom prostoru“. Tako su, prokatoličke Slovenija i Hrvatska, na fonu ove strategije primljene u „evroatlantske strukture“, dok je „vizantijski deo Jugoslavije“ preimenovan u „Zapadni Balkan“ i pretvoren u „sivu zonu“ sa veoma neizvesnom geopolitičkom perspektivom. Osnovana je pretpostavka i da je NATO agresija 1999. godine na SRJ bila u funkciji učvršćivanja novog „kulturno-civilizacijskog limesa“ u ovom delu Evrope (pomenuti Hantington je 1996. godine izjavio da se „Evropa završava tamo gde počinju pravoslavlje i islam“), o čemu svedoči i poznato pismo nemačkog diplomate Vilija Vimera nemačkom kancelaru Šrederu, o zaključcima NATO konferencije koja je održana u Bratislavi 2000. godine, a na kojoj je između ostalog saopšteno „da Srbija (verovatno zbog nesmetanog obezbeđenja vojnog prisustva SAD-a) trajno mora da bude isključena iz evropskog razvoja“. Nema nikakve sumnje da su aktuelni događaji u Evropi (Ukrajina), ali i nedavno usvojena Strategija EU za Zapadni Balkan, u okviru koje se Srbiji nude „maglovite evropske perspektive“ (2025. godina), u strateškom smislu su na talasu jedne geopolitičke orijentacije, koja je usvojena još 1991. godine.
Ostavi komentar