Autor: Bogdan Kukić, ekonomista
U postindustrijskom dobu, prihodi urbanih sredina ne zasnivaju se više na parnim mašinama ili birokratskim taksama i drugim konvencionalnim načinima punjenja budžeta – naprotiv, sve je izraženija tendencija da se privrede takvih sredina zasnivaju na kulturnoj ponudi, a da ona istovremeno zavisi od bogatsva tradicije sa jedne i geo uslova sa druge strane. Imajući u vidu potrebu praćenja trendova u globalističkim okolnostima poslovanja koje nameće svetsko i regionalno tržište, jasno je da Novi Sad strategijski i konceptualno mora odabrati ovaj put i iskoristiti svaki od potencijala i komparativnih prednosti, kako ne bi kaskao za gradovima u regionu i postao crna rupa na ekonomskoj, kulturnoj i svakoj drugoj mapi.
U naučnim krugovima, posebnu pažnju dobio je koncept koji neguju slovenački gradovi u alpskom regionu, kao i italijanske varošice, a koje su uz pomoć PR službi, marketing stručnjaka i kvalifikovanih poznavalaca umetnosti, uz neposredno učešće lokalnih vlasti, uspeli ne samo da brendiraju lokalne i do tada anonimne stvaraoce, već da ih predstave širem turističkom auditorijumu i od njih zabeleže značajne prihode, kao i da za relativno kratko vreme višestruko unaprede svoju reputaciju i ponudu koju nude i tako se svrstaju u red tradicionalnih turističkih destinacija.
Iz tog ugla, treba uzeti nekoliko parametara i opipljivih, po kriterijumu isplativosti, oprvadanih argumenata koja bi tradicionalno interna turistička organizacija Novog Sada mogla predstaviti kako domaćem tako i internacionalnom tržištu:
Nemali broj stvaralaca iz oblasti književnosti, likovne kulture, vajarstva koji predstavljaju lokalne simbole, uključujući i anegdote, mitove i urbane priče vezane za njihovo stvaralaštvo, društvene i političke okolnosti u kojima su živeli i njihove osobenosti, kao i osobenosti perioda u kojem su delovali.
Romantičarska arhitektura austrougarskog stila, koja je autentična i predstavlja istovremeno i turistčki potencijal.
Duh multikulturalnosti koji se uklapa u prototipe turističkih destinacija širom Evrope i koji se izdvaja po autentičnosti u moru tipičnih, stereotipnih i monolitnih ponuda, što jeste odluka globalističke ere.
Gradske vlasti preduzimaju napore kako bi Novi Sad od provincijske sredine i palanačkog ambijenta, napredovao, evoluirao i dostigao kriterijume, norme i postavljenje uslove, kako bi postao konkurentan na širem planu.
U turističko-ekonomskom kompleksu Novog Sada, u svojevrsnom „jing-jang“ fenomenu, neophodno je napraviti istančan i strogo definisan balans između tradicionalno-romantičarskog (Laza Kostić, Đura Jakšić) i urbano-modernog, pre svega oličenog u Egzit festivalu kao dominantnom predstavniku ovog duha, ali i u drugim, donekle manje popularizovanim festivalima i dešavanjima.
Novi Sad ima ne samo potencijal, nego i istorijsku šansu i priliku da ekonomskim, muzičkim, kulturnim i gastronomskim sadržajima postane dominantan u sve izraženijem trendu razvoja dunavske regije i sve intezivnijom obliku povezivanja i uže saradnje dunavskih gradova.
Najveći deo tih aktivnosti pripada Turističkoj organizaciji Novog Sada, ali i samom civilnom sektoru, nažalost još uvek nedovoljno edukovanog, stimulisanog i agilnog u ovoj sferi delovanja.
Ipak, postoji niz pozitivnih primera, koji su uspeli da izgrade adekvatnu reputaciju i koji su postali regionalno i šire prepoznati, a u saradnji ili pod direktnom kontrolom TONS-a:
- Festival uličnih svirača, autentična i jedinstvena manifestacija, koja unosi kolorit i živost u novosadske ulice uz prekopotrebnu društvenu poruku i notu odgovornost
- Tamburica fest, koji na idealan način kombinuje komercijalni i umetnički aspekt, tradicionalni element kulture i moderan, evropski, dunavski pristup
- Niz gastronomskih festivala (pasuljijade i slično)
- Brojni programi u Kulturnom centru Novog Sada
- DŽez festival, kao muzička komponentna koja dodatno obogaćuje turističku ponudu grada
- Sterijino pozorje i niz drugih teatarskih i drugih ponuda iz sfere glume
- Atraktivne lokacije za filmove, koji su korišćeni u prethodnom periodu
Nezabilazni deo turističkog potencijala Novog Sada je i Fruška Gora, čiji najveći vrh Crveni Čot, dostiže visinu od 539 metara, ona je ipak za sve Novosađane planina. Među najznačajniju kulturnu baštinu Fruške gore ubrajamo srpske pravoslavne manastire: Krušedol, Grgeteg, Staro i Novo Hopovo, Vrdnik, Jazak, Velika Remeta, Mala Remeta, Beočin, Rakovac, Đipša, Privina Glava, Kuveždin, Petkovica, Bešenovo i Šišatovac. Takođe Fruška gora je poznata i po svojim izletištima kao što su: Stražilovo, Glavica, Popovica, Iriški venac, TV toranj, Zmajevac, Brankovac, Andrevlje, Osovlje, Ležimir, Letenka i Testera. Zatim banje Vrdnik i Slankamen . Za sve ljubitelje vina nezabilazna mesta koja trebaju da posete su 3 centra za proizvodnju vina: Irig, Sremski Karlovci i Šid. Na glasu su sledeća vina: rizling, bermet, frankovka, merlo, game, vranac, portugizer, ausbruh…
Kada se priča o kulturno turističkom potencijalu, koji se može unovčiti, ne smeju se zaboraviti ni čuveni salaši, koji odišu duhom vojvođanske prošlosti. Među salašima, koji se mogu posetiti, ukoliko turiste interesuje ovakav vid turizma su: Salaš 137, Pajin salaš, Brkin salaš, Mitin salaš, Cvejin salaš, Etno kuća i sl.
Takođe ono što se treba napomenuti da je grad Novi Sad proglašen u top 10 destinacija u Evropi za 2016. godinu i da je grad kandidat za Evropsku prestonicu kulture 2021. goine.
Činjenica je da su potencijali Novog Sada još uvek veći od nivoa realizacije i stepena iskorišćenja, ali je neophodno uočiti napore gradskih vlasti, institucija i organizacija u cilju dalje eksploatacije mogućnosti i korišćenja onoga što je potencijalno iskoristivo.
Ekonomski potencijal Dunava
Dunav je, nakon Volge, druga najduža i druga vodom najbogatija reka. Iako ne najveća, sigurno je najznačajnija evropska reka i predstavlja evropski saobraćajni koridor 7. Dunav je, svojim tokom deo transevropskog plovidbenog sistema Dunav-Rajna-Majna, koji spaja istok i krajnji zapad Evrope. Ovaj transevropski plovidbeni sistem je dugačak čak 3504 km, i svojom dužinom spaja Severno more sa Crnim morem.
Dunav nastaje u Švarcvaldu od svojih izvorišnih krakova Breg i Brigah, kod grada Donaueschingena, Nemačka. Dunav je dugačak 2850 km, protiče kroz nekoliko glavnih centralnoevropskih gradova, pre nego što se ulije u Crno more.
Kroz istoriju bio je jedna od najznačajnijih granica duž evropskog dela Rimskog carstva. Danas reka protiče ili čini granicu između 10 država, a to su redom od izvora prema ušću: Nemačka ( 7,5% ), Austrija (10,3% ), Slovačka ( 5,8% ), Hrvatska ( 4,5% ), Srbija (10,3%), Bugarska (5,2%), Rumunija (28,9%), Moldavija (1,7%) i Ukrajina (3,8%).
Kroz Srbiju, Dunav teče u dužini od 588 kilometara, od Bezdana do Prahova. Plovan je celim svojim tokom, dok mu se u Srbiji ulivaju Drava, Tisa, Tamiš, Velika Morava i Timok i Nera.
Kada se sve ovo uzme u obzir, Dunav predstavlja ogroman potencijal za razvoj Srbije, pa samim tim i Novog Sada. Najznačajniji uticaj Dunava za ekonomski razvoj Srbije, pa samim tim i Novog Sada, se može sagledati kroz nekoliko polja i to: kroz plovidbenu infrastrukturu i transport, zatim obnovljive izvore energije, kao voda za piće, navodnjavanje zemljišta, unapređivanje turističke ponude Srbije, razvoj ribolova…
Srbija je u pogledu bogatstva sa sopstvenim vodama, relativno siromašna, ali zato ima ogromne količine tranzitnih voda, koje Dunav sa svojim slivom unosi u Srbiju. Samim tim to nameće potrebu, za pametnim upravljanjem sa tim neprocenjivim resursom u cilju sveobuhvatnog privrednog i društvenog razvoja.
Obnovljivi izvori energije
Obnovljivi izvori energije u svetu, a pogotovo u Evropi, igraju sve značajniju ulogu, pre svega jer je to čista energija i zbog posledice da se očekuje da će u skorijoj budućnosti nestati nafte. Sistem Đerdap koji je instaliran na Dunavu , predstavlja najvećeg proizvođača higroenergije u Jugoistočnoj Evropi. Sistem Đerdap čine dve hidroelektrane na Dunavu i to Đerdap 1 sa snagom od 1026MW i Đerdap 2 sa snagom od 270MW.
U pogledu Đerdapa, instaliranog na Dunavu, on zadovoljava 22% nacionalnih potreba za energijom. Ukupna instalirana snaga u okviru EPS-a je 7190 MW, ako ne računamo snagu termoelektrana na teritoriji Kosova. Dakle, ukupna snaga sistema Đerdap čini 18% ukupnog elektroenergetskog potencijala Srbije, odnosno 54% hidroenergetskog potencijala.
Navodnjavanje zemljišta
Srbija je na poslednjem mestu u Evropi po procentu navodnjavanja obradivog zemljišta. Ukupna površina obradivog zemljišta za navodnjavanje je 3,6 miliona hektara, od toga se navodnjava nepunih 4%, mada stručnjaci za ovu temu ističu, da je stvarni procenat još manji. Od ove količine zemljišta koje ima mogućnost da se navodnjava na prostoru i oko dunavskog sliva od navedene količine zemljišta taj procenat je preko 60%. Problem sa navdonjavanjem dugo je prisutan i mnogi projekti nisu realizovani. Tako je npr. pre par godina bio dogovoren kredit sa Svetskom bankom od 800 miliona dolara, a Srbija je mogla da povuče svega 5% za projekte za koje je imala dokumentaciju, pa je taj kredit na kraju ugašen. Ovo nije jedinstven slučaj, sa druge strane često su pravljene strategije, koje u praksi nikada nisu ni počele da se realizuju. Glavni problem je što svake sezone u vreme kad je puna vegetacija, ima manje padavina, pa se usevi zbog toga suše. Slabiji prinosi po hektaru direktno utiču na prihode poljoprivrednika, izvoz žitarica i sl. U Evropi teže da u takvim uslovima reše problem, pa se pripremaju za suše, što kod nas nije slučaj, pa shodno tome može da se kaže da nemamo svest o navodnjavanju.
Kanal Dunav-Tisa-Dunav, koji se nalazi na području Vojvodine, između reka Dunava i Tise, je jedinstven sistem kanala protiv poplave i za navodnjavanje, takođe pogodnosti ovog kanala se mogu koristiti i za plovidbu, lov i ribolov. Kanal Dunav-Tisa-Dunav se proteže u dužini od 929 km, a mogućnost plovidbe kanalom je na 664 km. Kanal omogućava navodnjavanje za 50 000 hektara zemljišta i isušivanje na 700 000 hektara. Jedna od najznačajnijih građevina na kanalu je brana kod Novog Bečeja na Tisi, preko koje se reguliše vodostaj i navodnjavanje oko 300 000 hektara zemljišta u Banatu.
Prevoz robe
U Evropi je veoma razvijen rečni saobraćaj, prvenstveno zbog visoke rentabilnosti rečnog saobraćaja, koja je moguća zahvaljujući manjoj potrošnji goriva u odnosu na druge transporte. Rečni transport troši svega 17% goriva u odnosu na drumski i 50% u odnosu na železnički saobraćaj, za istu dužinu pređenih kilometara, što za samu posledicu ima njegovu veliku ekonomičnost. Takođe, održavanje infrastrukture je daleko jeftinije u odnosu na drumski i železnički saobraćaj.
Najgušći rečni saobraćaj u Evropi je na Rajni, jer ona spaja industriski najrazvijenije zemlje Evrope i on iznosi čak 100 miliona tona godišnje, dok je taj isti transport na Dunavu iznosi oko 7 miliona tona. Razvitku rečnog transporta u velikoj meri doprinosi napravljeni kanali, kao što je Dunav-Rajna-Majna. Kanali ne samo što dopunjuju plovnu mrežu pojedinih zemalja, već i povezuju plovne mreže pojedinih reka, jezera, mora. Dunav preko ovog kanala Dunav-Rajna-Majna omogućava Srbiji, pa samim tim i Novom Sadu izlazak na Crno more i Severno more. Još jedna bitna pogodnost rečnog saobraćaja je i bezbednost u pogledu oštećenja robe, što je posebno pogodno za prevoz opasnog ili osetljivog tereta, jer u vodenom saobraćaju se eliminiše mogućnost oštećenja prouzrokovano mogućim rupama na putevima. Takođe u pogledu rečnog transporta pored manjih troškova za gorivo i održavalje infrastrukture, manja je i potreba za radnom snagom. Ove sve karakteristike su posebno pogodne za prevoz teških i rasutih tereta. Zahvaljujući niskim troškovima i masovnosti, rečni saobraćaj zauzima relativno stabilno i značajno mesto u saobraćajnom sistemu razvijenih zemalja
U razvijenim zemljama, najveće učešće u strukturi prevoza robe rečnim putem imaju kameni ugalj, koks, ruda, drvo, sve vrste žitarica, nafta, gas. Najznačajnije luke u Srbiji za prevoz robe su Beograd, Pančevo, Smederevo, Prahovo i Novi Sad. Novi Sad poslednjih godina sa promenom menadžmenta je značajno uvećao količinu prevezene robe.
Turizam
Na 37. generalnoj skupštini Dunavske turističke komisije zaključeno je da će u budućnosti u Podunavskim zemljama neki od najpopularnijih vidova odmora biti brodski, biciklistički i kamping turizam.
Prognoza je i da će do 2020. kruzing biznis biti vodeći na planeti u industriji turizma. Zbog velikih potencijala za razvoj nautičkog turizma u ovom regionu, u izrazito perspektivne projekte spadaju oni koji za cilj imaju razvoj i komercijalizovanje nautičkih proizvoda: marina, kao i „rečnih kruzera“.
Kad se govori o rečnom turizmu, najveći deo tržišnog kolača odlazi na kružna putovanja kroz veći broj Evropskih zemalja. Po putovanju rečnim kruzerima, Dunav je najpopularnija reka, čak ispred Nila, Jangce, Misisipija i svih drugih Evropskih reka. Oba panevropska reka u Srbiju ulazi na samoj tromeđi sa Mađarskom i Hrvatskom, a kroz Srbiju, Dunav svoj tok počinje kroz živopisnu vojvođansku ravnicu i nacionalne parkove “Fruška gora” i “Đerdap”, zatim Apatinski rit, Karađorđevo, Petrovaradinsko-Koviljski rit i Deliblatsku peščaru. Značajan potencijal predstavlja blizina arheoloških nalazišta, kao što su: Neolitska – Starčevo, Vinča, Lepenski vir; Rimska – Rimski drum na Đerdapu, Viminacium, Trajanova tabla i mnoga rimska utvrđenja.
Turističku atrakciju predstavljaju i podunavski gradovi i mesta sa brojnim kulturno-istorijskim spomenicima, kao i bogate muzejske zbirke u Muzeju Vojvodine u Novom Sadu, u narodnim muzejima Zrenjanina, Vršca, Pančeva, gradskim muzejima Subotice i Sombora, kao i Muzeju Srema u Sremskoj Mitrovici. Ceo tok Dunava kroz Srbiju, obiluje bogatim kulturno-istoriskim nasleđem i duhovno stvaralaštvom: Srba, Mađara, Slovaka, Rumuna, Rusina, i drugih.
Krstarenje Dunavom kroz Srbiju, nezaboravno sećanje na turiste mogu da ostave i srednjevekovne tvrđave. Poput tvrđave u Petrovaradinu, Beogradu, Smederevu i Golubačka tvrđava. Mnogi turisti smatraju Golubačku tvrđavu njajlepšim srednjevekovnim spomenikom na celom toku Dunava.
Dunav je najpopularnija reka na svetu za rečna krstarenja, te predstavlja veliki turistički potencijal Srbije, sa dva najveća gradska centra u Srbiji na svojoj obali – Beograd i Novi Sad. Pogotovo Novi Sad ilisrpska Atina sa svojim bogatim kulturnim sadržajem ima šta da ponudistranim turistima na krstarenju kroz Srbiju.
Ako Beograd ili Novi Sad uporedimo sa sličnim gradovima u Evropi, tek tad možemo da uvidimo koliko je potencijal rečnog turizma u Srbiji slabo iskorišćen. Tako npr. Slovačka presstonica Bratislava, koja je značajno manja od Beograda, u nju godišnje rečnim turizmom stigne 150 000 ljudi, dok severni sused Mađarska , koja ima svega 100 kilometara plovnog puta Dunavom, primi 400 000 turista. Srbija iako ima, sve prirodne i kulturno-istoriske predispozicije, pa čak skoro 6 puta veći tok Dunava od Mađarske, godišnje primi ispod 100 000 turista.
Ipak poslednjih par godina, vidljiv je porast turista, ali sama Srbija treba da osmisli nove turističke aranžmane, da uradi više na samopromisanju. Zvaničan cilj vlade Srbije je da do 2025. godine poveća obim prometa sa 5,5 miliona tona robe na godišnjem nivou na 8,5 miliona, a broj putnika sa 74.000 na 174.000. Potezi koji mogu doprineti ka ostvarenju tog cilja je predstavljanje na turističkim sajmovima u Evropi, kao što je bio slučaj ove godine na sajmovima u Utrehtu, Štutgartu, Istanbulu, Londonu, Sofiji, Bukureštu, Beogradu, Berlinu i Moskvi.
Poseban uspeh zabeležio je film „Dunav u Srbiji – 588 utisaka“, koji je na Sajmu turizma u Berlinu u okviru kojeg se održava veoma cenjeni internacionalni festival turističkog filma osvojio drugo mesto i „Srebrnu zvezdu“ u kategoriji „Turistički film“ u konkurenciji 1.500 filmova iz 42 zemlje.
Ostavi komentar