Autor: Spasoje Tomić, magistrand istorije i urednik Portala 083
OPŠTI PODACI – UVOD
Početkom Prvog svjetskog rata Srbija je Niškom deklaracijom pokazala da su njeni ratni ciljevi ujedinjenje Srba, Hrvata i Slovenaca. „Uverena u rešenost celog srpskog naroda da istraje u svetoj borbi za odbranu svoga ognjišta i svoje slobode, vlada Kraljevine smatra kao svoj najvažniji i u ovim sudbonosnim trenucima jedini zadatak da obezbedi uspešan kraj ovog velikog vojevanja koje je, u trenutku kad je započeto, postalo ujedno borbom za oslobođenje i ujedinjenje sve naše neslobodne braće Srba, Hrvata i Slovenaca“, objavila je tada srpska Skupština.
Istaknuti Srbi, Hrvati i Slovenci sa prostora tadašnje Austrougarske formirali su Jugoslovenski odbor 1915. godine s idejom stvaranja nove zajednice Južnih Slovena. Ono što je bilo bitno jeste i donošenje Krfske deklaracije 1917. godine, a zatim i Ženevski sporazum novembra 1918. Pomenutom skupu u Ženevi su prisustvovali predstavnici Kraljevine Srbije, Narodnog vijeća iz Zagreba i Jugoslovenskog odbora sa centralom u Londonu.
U vremenu kada se raspadala Austrougarska desio se bitan događaj kada je Jugoslovenski odbor u Zagrebu proglasio Državu Slovenaca, Hrvata i Srba, koja je u stvari bila zajednica dotadašnjih zemalja Južnih Slovena u Austrougarskoj. Vojvodina je u državnu zajednicu pristupila kao dio Srbije. U Kraljevinu SHS Vojvodina je ušla kao sastavni dio Srbije. Velika narodna skupštine održana 25. novembra 1918. u Novom Sadu donijela je odluku o prisajedinjenju Kraljevini Srbiji. Dan ranije, 24. novembra, isto je učinila i Skupština Srema u Rumi.
Jedan od najbitnijih događaja svakako je i Velika narodna skupština u Podgorici, gde je donesena odluka o pripajanju Crne Gore Kraljevini Srbiji. Oko ovog pitanja se i danas vode velike polemike, pa ćemo u sledećem tekstu posebnu pažnju obratiti upravo na ovo pitanje.
Postoje četiri gledišta po ovom pitanju, što je svakako obradio dr Budimir Aleksić, pa ćemo upravo citirajući neke djelove iz njegove knjige „Četiri rasprave o Podgoričkoj skupštini“ nastojati da objasnimo ulogu i položaj Crne Gore (Zetske Banovine) u Kraljevini SHS, tj. sukob bjelaša i zelenaša i kasnije političke borbe.
Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca proglasio je 1. decembra 1918. godine regent, a od 1921. kralj Aleksandar Karađorđević u palati „Krsmanović“ na Terazijama u Beogradu.
Ono što želim da još istaknem jeste da ću osim Podgoričke skupštine obrađivati događaje koji su presudno oblikovali život Kraljevine a to su: Vidovdanski Ustav 1921, podjela na banovine, uticaj komunizma u Kraljevini i njihova teroristička djelatnost, kriza iz 1928, Puniša Račić, konvertizam Sekule Drljevića i početak antisrpske politike u Crnoj Gori, šestojanuarska diktatura, Ustav iz 1931, bistvo kralja Aleksandra 1934.
Poseban dio ovog serijala biće posvećen događajima 1934–1945.
Ostavi komentar