Autor: dr Jelena Todorović Lazić
Tokom 2016. godine Le Monde objavljuje pet članaka u kojima se pominju Srbija i Zapadni Balkan. Interesantno je da se prvi tekst pojavljuje već u februaru, drugi odmah zatim u martu. Oba ova teksta su posvećena temi koja je dominirala tokom 2015. godine – problemima koji su se javljali na tzv. balkanskoj ruti. Ostale tekstove koji su objavljeni tokom 2016. karakteriše veća heterogenost tema i povoda. Dok su 2015. godine migranti i balkanska ruta bili u fokusu, sada dolaze do izražaja i druge teme: ocene prošlosti balkanskih naroda i država (posebno u kontekstu sukoba koji su pratili kraj Jugoslavije i odnosa Srba i Albanaca), analiza evrointegracija i ruski uticaji u regionu.
„Postavljanje prepreka, pooštravanje kontrole, uvođenje kvota: balkanska ruta je sve više zatvorena za izbeglice koje žele da stignu do Zapadne Evrope. Dok je 65.000 ljudi od januara prošlo ovom rutom koja vodi od Grčke do Nemačke, sve države strahuju da će njihov sused naglo zatvoriti vrata, ostavljajući hiljade migranata na njihovim teritorijama” piše u prvom članku objavljenom 2016. godine. U njemu se navodi i da Angela Merkel ističe zabrinutost zbog ove lančane reakcije i poziva na zaštitu spoljnih granica EU, bez povećanja unutrašnjih barijera i uz sporazum sa Turskom. Kao posebni problemi u tekstu se označavaju zemlje Višegradske grupe, kao i protok migranata između Grčke i Makedonije, gde je zbog zastoja propuštanja migranata došlo do uvećanja ilegalnih prelazaka, novih puteva i krijumčarenja.
Drugi tekst iz marta 2016. godine evocira sećanje na savremene izbegličke talase u Evropi. Paralelno, u njemu se komparira slika hiljade migranata iz Sirije i Avganistana koji se kreću balkanskim putevima sa hiljadama jugoslovenskih izbeglica koje su 90-ih godina 20. veka bežale od rata. „Balkanska ruta je ponovo sinonim za egzil i neizvesnost” naglašava se u tekstu, dok se istovremeno koncizno objašnjava kako je zatvaranjem granica i uvođenjem kvota došlo do novih problema koji čekaju da ih Evropa reši.
Treći tekst objavljen juna 2016. godine posvećen je viđenju bivše Jugoslavije od strane Krisa Markera, a povodom objavljivanja DVD-a pod nazivom Balkanska trilogija. Reč je o čoveku koji je poznat u filmskom svetu kao „neumorni hroničar”, a kroz DVD u izdanju Arte produkcije je nastojao da pruži sliku ratom zahvaćenih prostora 90-ih godina. Kroz tri filma prepliću se autentične i zanimljive ličnosti od izbeglica iz Bosne do učesnika mirovnih misija u Bosni, čak i hirurga bliskog OVK koji je postao gradonačelnik grada Kosovske Mitrovice. Ipak, veoma je bitno istaći da autor kroz filmove daje kritiku medijske slike događaja, posebno u kontekstu uloge zapadnih sila u sukobu na prostoru bivše Jugoslavije.
Tek se četvrti tekst iz 2016. godine bavi procesom evrointegracija Zapadnog Balkana. Jula 2016. godine održan je Samit u Parizu koji je okupio šefove država ili vlada Albanije, BiH, Makedonije, Crne Gore, Srbije i Kosova* i država članica (Francuska, Nemačka, Austrija, Hrvatska, Slovenija) zajedno sa predstavnicima EU. Ovo pitanje bilo je aktuelno i u kontekstu Bregzita, odnosno, tumačenja da ovaj događaj komplikuje dalje odlaganje proširenje EU. Fransoa Oland istakao je da bi bilo „važno potvrditi vrlo jasno da britanska odluka ni na koji način ne dovodi u pitanje obaveze preuzete prema zemljama Balkana”. Slično je izjavila i Merkelova. Ipak, Le Monde naglašava da je proces „već bio zaglavljen”, kao i da je 2014. godine pri stupanju na dužnost Žan Klod Junker proglasio da neće biti daljeg proširenja tokom njegovog mandata.
U tekstu se naglašavaju problemi regiona: loše stanje u ekonomijama, visoka stopa nezaposlenosti mladih (60% BiH, još više na Kosovu*), nelegalna trgovina, rasprostranjena korupcija, neuspeh u uspostavljanju vladavine prava, unutrašnje etničke i političke tenzije koje su lako zapaljive, problem Beograd – Priština, spor oko imena između Makedonije (BJRM) i Grčke. „Evopski san je do sada izbegavao velike krize”, piše Le Monde, i dodaje: „sada javno mnjenje u ovim zemljama postaje sve jasnije evroskeptično, razočarano nedostacima i prekršenim obećanjima EU”. Ove tvrdnje su potkrepljene podacima da je 2006. oko 61% Srba smatralo da je pristupanje EU dobro, a 2016. godine taj procenat je oko 40%.
Žak Rupnik, profesor na Fakultetu političkih nauka, osoba koju Le Monde često konsultuje i citira u ocenama događaja u regionu Zapadnog Balkana, tokom samita civilnog društva koje je održano na marginama Samita u Parizu naglasio je da se period čekanja mora iskoristiti za sprovođenje ekonomskih reformi i uspostavljanje vladavine prava. Kao prioriteti EU u ovom članku se ističu i garantovanje stabilnosti regiona kroz regionalnu saradnju i razvoj zajedničke infrastrukture, jačanje ekonomije i pokretanje inicijativa u čijem je središtu mobilnost mladih.
Peti tekst iz 2016. godine posvećen je prodaji ruske vojne opreme Srbiji. Pred kraj decembra 2016. godine u Moskvi je postignut dogovor o kupovini šest MIG-29, 30 tenkova T-72 i 30 borbenih vozila. Le Monde naglašava da do ovog ugovora „dolazi usred visokih tenzija u regionu” koje se potom pojašnjavaju: „Pokušaj državnog udara koji su organizovali srpski i ruski nacionalisti destabilizovao je Crnu Goru u oktobru. Što se tiče hrvatskog suseda on se trenutno protivi ulasku Srbije u EU”. Zaključak je i da Rusija „nastoji da povrati svoj uticaj na Balkanu jer su Hrvatska i Crna Gora odlučile da gledaju prema Zapadu, EU i Severnoatlantskom savezu”. Ističe se i da Srbija ima „jako negodovanje prema NATO-u od bombardovanja 1999”.
Tokom 2017. godine objavljeno je 11 tekstova u kojima se pominje Zapadni Balkan, odnosno, Balkan. Teme su dosta raznovrsne – od migrantske krize, preko uticaja drugih aktera na region, ekonomskog povezivanja i proširenja, ali ono što se razlikuje u odnosu na prethodne godine, jeste to što je skoro polovina objavljena u rubrici Tribina. Prvi tekst objavljen je 15. marta pod naslovom Izbeglice blokirane na Balkanu potpuno raštrkane. Tekst se bavi migrantima koji su blokirani u Bugarskoj i Srbiji jer im nije dozvoljeno da idu dalje ka EU. Akcenat je stavljen na predstavljanje kvaliteta njihovog života tamo gde su se zatekli kad je usledila blokada. Autor na osnovu razgovora sa izbeglicama, godinu dana nakon što su zatvorene granice, izvlači zaključak da su oni mahom depresivni, kao i da sanjaju otvaranje granica.
Sledeći tekst objavljen je 31. marta pod naslovom „Ruski uticaj raste u vakuumu koji je EU ostavila na Balkanu”. U njemu se ističe zabrinutost albanskog premijera Edija Rame da bi se zbog slabosti EU region mogao ponovo pretvoriti u „bure baruta”. Takvoj situaciji je donekle doprineo stav predsednika Komisije koji je prilikom preuzimanja dužnosti 2014. rekao da neće biti novih proširenja do 2020. godine. U zaključku se navodi da EU mora biti prisutna u regionu kako ne bi rastao uticaj Rusije i nekih drugih aktera. Treći tekst objavljen je već sledećeg dana, 1. aprila 2017. Tekst pod naslovom Kina se dodatno angažuje na Balkanu kako bi primenila novu politiku puta svile nadovezuje se na prethodni u delu gde se govori o jačanju drugih aktera u regionu, u ovom slučaju radi se o Kini. U tekstu se ističe da Kina finansira puteve, železnice, mostove i aerodrome u Srbiji, Makedoniji, Albaniji, a sve to sa ciljem da bi se razvila trgovinska razmena sa Evropom.
Sledeća dva teksta u kojima se pominju Balkan ili Zapadni Balkan su tekstovi objavljeni u rubrici Tribina. U prvom takvom tekstu svoje stavove iznosi bugarski književnik, u drugom, književnik iz Bosne i Hercegovine. Tekst pod naslovom Evropa, to je takođe i Balkan objavljen je 13. maja. U njemu bugarski književnik Jordan Pleneš pozdravlja izbor Emenuela Makrona za predsednika Francuske. Pleneš naglašava da je ono što se dešava na rubu Evrope – na Balkanu, podjedanko važno i da je istorija to više puta potvrdila, ali i to da se na Balkanu ne dešavaju samo događaji sa negativnim predznakom već da ima i onih drugih poput festivala Balkan Trafik održanog u Briselu koji je okupio stotinak umetnika iz svih šest država regiona koji su zajedno pokazali želju da se pridruže zajedničkom domu koji je osmislio Žan Mone.
Drugi tekst pod naslovom Da li će Evropa izgubiti Balkan? objavljen je 1. jula. U njemu stavove iznosi hrvatski književnik iz BiH Miljenko Jergović. On upozorava na mogućnost novog sukoba i poziva Evropu da se dodatno angažuje. Jergović navodi primere iz kojih se može zaljučiti da je turski predsednik Erdogan „omiljeni političar” Bakira Izetbegovića i da se zato mora pripaziti na rast turskog uticaja u regionu.
Šesti tekst u 2017. godini objavljen je 11. jula. U tekstu pod naslovom Balkan mora da pronađe novi model rasta, šef Evropske banke za obnovu i razvoj Sergej Gurjev iznosi stavove o stvaranju zajedničkog tržišta na Zapadnom Balkanu i tvrdi da bi to donelo ekonomski rast regionu. Pored toga, on iznosi i strah jer su podele među državama dosta izražene, a i postojanje velikog broja administrativnih barijera koči realizaciju takve ideje. Istog dana objavljen je još jedan tekst pod naslovom Delikatna ekonomska integracija Zapadnog Balkana koji govori o tome da li će na Samitu u Trstu (12. jula) biti moguće lansiranje ideje zajedničkog tržišta Zapadnog Balkana. Cilj Brisela je da se olakša kretanje ljudi, dobara i usluga, kroz istovremeno usklađivanje propisa. Ove ideje mogu se posmatrati kao preteče regionalne inicijative Otvoreni Balkan, koja je realizovana nekoliko godina kasnije na predlog lidera nekih od država Zapadnog Balkana.
Osmi tekst objavljen je 12. jula pod naslovom U Trstu se Balkan približava Evropskoj uniji. U njemu se ističe da je cilj ovog Samita uspostavljanje zajedničkog tržišta u regionu. Glavni razlozi za ovakvu ideju zasnivaju se na porastu skepticizma prema Uniji, ali i povratku nacionalizma, kao i jačanju uticaja Rusije, Kine i Turske u regionu.
Poslednja tri teksta iz 2017. godine imaju nešto zajedničko, a to je da su objavljena u rubrici Tribina. Prvi je ugledao svetlost dana 1. avgusta. U tekstu pod naslovom Izuzetak u vezi sa socijaldemokratijom na Zapadnom Balkanu, Denis Mašejn, nekadašnji laburista i član Evropskog parlamenta, govori o cvetanju socijaldemokratije u Albaniji i Makedoniji. Sledeći tekst je objavljen 7. septembra pod naslovom Radikalizacija Balkana – pretnja po evropsku bezbednost. U njemu novinar Šarl Non ističe da je Evropa napustila države Zapadnog Balkana i da je to iskoristila Islamska država da „pusti svoje pipke”. On navodi podatke koliko je dobrovoljaca otišlo u DŽihad sa ovog prostora (Kosovo*, Sandžak, jug Srbije, Bosna i Hercegovina). Pored toga, on navodi i da je balkanska ruta glavni koridor za organizovni kriminal, trgovinu ljudima, drogom i oružjem, i stoga poziva Evropu da ne sedi skrštenih ruku. Poslednji tekst sa tematikom Balkana objavljen je 28. oktobra. U tekstu pod naslovom Katalonija – Balkan, uzajamna inspiracija, Žak Rupnik, uvaženi profesor sa Fakulteta političkih nauka u Parizu, razmatra sličnosti i razlike između Katalonije i Balkana. Rupnik tvrdi da je raspad Jugoslavije dugo služio kao uzor katalonskim liderima, ali je i proglašenje nezavisnosti Katalonije dovelo do različitih tumačenja na Balkanu, posebno među narodima koji nisu zadovoljni izgledom postjugoslovenskog prostora.
Tokom 2018. godine, u francuskom dnevnom listu objavljeno je 9 tekstova koji obrađuju teme u vezi sa Zapadnim Balkanom. Od toga, 7 tekstova se bavi se proširenjem Unije na Zapadni Balkan, dok se preostali tekstovi bave migrantskom krizom, ali i analizom položaja Srbije u evropskim odnosima iz ugla Vuka Jeremića, lidera jedne od srpskih opozicionih stranaka. Prvi tekst pod naslovom Proširenje: EU šalje signal Balkanu, Turska se buni objavljen je 7. februara. Neposredni povod za ovaj tekst je to što je Komisija dan ranije objavila Strategiju za pokretanje procesa proširenja za 6 država i teritorija Zapadnog Balkana u kojoj se navodi 2025. godina, kao najraniji datum kada bi Srbija i Crna Gora mogle da postanu članice. Ovaj datum se u Briselu tumači više indikativno kao motiv da se reforme nastave, nego kao realna mogućnost jer mnoge države članice ne žele da se proces proširenja nastavi. I pored toga, Ankara žali što se članstvo Turske više ni ne pominje dok se za Zapadni Balkan donosi Strategija. U tekstu se ističu stavovi koji dolaze iz Komisije: najpre to da je Balkan u geopolitičkom smislu važno područje koje mora da se zaštiti od rastućeg uticaja Rusije, Kine, Turske i Saudijske Arabije, a zatim i strah da će jednog dana za 5, 10 ili 20 godina države Zapadnog Balkana reći da smo ih izdali ukoliko ne nastavimo sa procesom proširenja.
Dva teksta su objavljena 16. februara 2018. – prvi pod naslovom Balkan: šest država u rasutom redu i drugi Balkan: EU i dileme oko proširenja. U prvom se ističe da se napredak u pregovorima sa EU značajno razlikuje od države do države i predstavlja se detaljno koliko je svaka od tih pet država, plus Kosovo*, napredovala u dosadašnjem procesu pristupanja. Pored toga, opisuju se karakteristike regiona u celini, odnosno navodi se da on ima 18 miliona stanovnika (kao Holandija ili Rumunija) koji su rasuti u šest država, zatim da su odnosi među njima zategnuti, a korupcija i organizovani kriminal zajednički. U drugom tekstu, govori se o reakcijama na predstavljanje Strategije proširenja za Zapadni Balkan u Evropskom parlamentu. Prvo što upada u oči je što je sala u Strazburu bila ¾ prazna, dok je Federika Mogerini govorila o perspektivi potencijalnog pristupanja Srbije i Crne Gore 2025. godine. Ova ideja je prihvaćena uz rezerve, u mnogim evropskim prestonicama ne veruju se da je datum realan. U tekstu se dalje navodi da čitav region do tada ima dosta posla (vladavina prava i demokratizacija), čak i za one koje su dosta odmakle poput Srbije, put neće biti lak i zbog pitanja Kosova i Metohije, pored ostalog.
I četvrti tekst u 2018. godini bavi se proširenjem. Tekst pod naslovom Balkan: uslovi za članstvo u EU objavljen je 5. marta. Ovaj tekst je napisao istoričar sa univerziteta Pariz-Nanter, Pjer Kaban. On ističe da Albanija, isto kao i Kosovo* i Makedonija, posmatraju članstvo u EU kao rešenje za sve svoje probleme. On dalje obrazlaže koji su to problemi sa kojima se Albanija i Kosovo* naročito suočavaju, a to su demografski rast i činjenica da je Kosovo* „mafijaška država”. Sledeći tekst pod naslovom Evropska unija predlaže da se otvore pregovori sa Albanijom i Makedonijom objavljen je 17. aprila. U njemu se ističe da je ovakva odluka Komisije zasnovana na napretku koji su pomenute države ostvarile, ali se istovremeno pominje i da mnoge države članice još oklevaju po tom pitanju, uključujući Austriju i Francusku.
Šesti tekst je objavljen nakon Samita u Sofiji 17. maja, pod naslovom Evropska unija predlaže državama Balkana da sarađuju u nedostatku proširenja. U njemu se ističe da je državama Balkana data evropska perspektiva, ali nije potvrđeno proširenje za 2025. godinu. Umesto toga, obećane su mere pomoći kojima je cilj da se olakša razmena između država regiona, kao i razmena između regiona i EU. Na taj način je potvrđeno da je datum iz februarske Strategije bio indikativan. Kada je reč o pozitivnom mišljenju Komisije o otvaranju pregovora sa Albanijom i Makedonijom, države nisu htele da se izjašnjavaju pre junskog zasedanja Saveta ministara. Tekst se završava isticanjem bojazni da će u regionu Zapadnog Balkana porasti uticaj drugih aktera, Rusije, Kine i Turske usled oklevanja Unije da nastavi proces proširenja.
Jedan od tekstova u kojima se ne pominje proširenje jeste onaj pod naslovom Migrantska kriza: u Briselu mini-samit kako bi se umirile rasprave na tu temu. Tekst je objavljen 25. juna i u njemu se naglašava da je događaj koji je sazvala Angela Merkel završen bez dogovora. U njemu je učestvovalo 16 država članica koje su, kako kaže kancelarka Merkel, imale dobru volju, ali se kao konačni rezultat ovog mini-samita navodi odbijanje predloga koji su iznele Danska i Austrija da se u regionu Zapadnog Balkana stvore centri za odbijene azilante iz EU ili migrante koji su spaseni na Mediteranu. Pretposlednji tekst u 2018. godini opet se vraća na temu proširenja. Tekst pod naslovom EU daje uslovnu saglasnost za proces pristupanja Albanije i Makedonije objavljen je 26. juna. U tekstu se ističe da je Francuska dobila šta je želela, jer ako EU reši da otvori pregovore sa Makedonijom i Albanijom, to neće biti pre evropskih izbora u maju 2019. Pored Francuske, izričit protivnik je i Holandija, pa tako nemački ministar za evropske poslove poziva obe države da pokažu dobru volju jer su „stabilnost, mir i demokratija na Zapadnom Balkanu ključni izazovi s obzirom da je region podložan uticajima Rusije, Turske i država Golfskog zaliva”.
Deveti tekst, koji je ujedno i poslednji, objavljen je 16. jula pod naslovom Oni koji ostaju posvećeni demokratskoj budućnosti Srbije, gledaju u pravcu Francuske. Tekst je nastao u okviru rubrike Tribine i u njemu Vuk Jeremić, predsednik srpske opozicione partije desnog centra, iznosi stavove povodom posete predsednika Srbije Aleksandra Vučića Francuskoj. Jeremić smatra da je predsednik Makron predvodnik otpora oživljavanju autoritarnih tendencija u Evropi. On se slaže sa stavovima predsednika Makrona da je Balkan deo Evrope i da je neophodna njegova transformacija u skladu sa evropskim vrednostima, ali i da je Evropskoj uniji neophodna reforma.
Ostavi komentar