Autor: Milorad Vukašinović, novinar i publicista
Koliko aktuelna pošast koronavirusa koja je zadesila ljudsku civilizaciju ima veze s tragedijom 24. marta 1999. godine? Usudio bih se da utvrdim da itekako ima, i da je reč o najmračnijim produktima globalizacije – procesa koji je poslednjih decenija slavodobitno promovisan u vodećim intelektualnim i političkim krugovima Zapada kao nekakvo magično rešenje za probleme savremenog sveta. Stroub Talbot, zamenik američkog državnog sekretara, u izvesnoj meri to je potvrdio istakavši kako je stvarni razlog agresije NATO 1999. godine bio u odbijanju rukovodstva SRJ da prihvati program „neoliberalnih reformi“ MMF-a i Svetske banke, a ne u zvaničnom političko-propagandnom objašnjenju o „humanitarnoj intervenciji“ u korist navodno ugrožene albanske nacionalne manjine na Kosovu i Metohiji. Tu su naravno i razlozi strogo geopolitičke prirode koje treba tumačiti u sklopu jedne šire osmišljene strategije Zapadne vojne alijanse u odnosu, ne samo na Balkan, nego i na ostatak evropskog kontinenta.
Poznati ruski sociolog Zinovjev naglašavao je da je agresija protiv SRJ 1999. godine u suštini bila rat protiv Evrope, potencijalno oslobođene od američkog uticaja, ali svakako i Rusije i Kine. Bio je to rat koji je trebalo da promoviše „novi poredak“ u okviru kojeg ne postoje opšteprihvaćena pravna pravila, nego isključivo interesi jedne transnacionalne vojne organizacije koja ima pravo da interveniše širom sveta po svom nahođenju i da o tome nikome ne polaže račune. Kasnija dešavanja u Iraku, Avganistanu, Libiji i Siriji ovu činjenicu su nedvosmisleno potvrdila. Otuda u naslovu ovog ogleda stoji „sila iznad prava“.
Šta je, međutim, prouzrokovalo agresiju? Zašto je Amerika postupila tako surovo prema nama Srbima, tim pre što su nas Amerikanci dugo vremena tretirali kao najbolje prijatelje u Evropi? Prof. dr Smilja Avramov promenu američke politike prema SFRJ i Srbima objašnjavala je tajno zaključenim sporazumom između predsednika Regana i pape Vojtile, a kojim je još početkom osamdesetih godina dogovorena „nova podela Evrope“ (na rimski i vizantijski) i samim tim izdvajanje katoličkih zemalja Slovenije i Hrvatske iz sastava SFRJ. Rat protiv SRJ 1999. godine nesumnjivo je proistekao i iz šire američke strategije u odnosu na muslimanski svet. Dok je poznati francuski general Galoa američku podršku „balkanskim muslimanima“ povezivao s interesima naftnih kompanija na Bliskom istoku, dotle jedna grupa teoretičara ovu temu povezuje s realizacijom geopolitičkog projekta „Treće američke imperije“ kao „lanca muslimanskih zemalja i naroda u pokretu, od Zaliva zaključno sa Bosnom“, kojim se stvara trajni kopneni koridor za prodor trećesvetskih masa u samo srce Starog kontinenta. Agresija NATO na SRJ 1999. godine svakako je i posledica fenomena „militarizacije američke politike“. Predsednik SAD Ajzenhauer o tome je govorio još 1961. godine, iskazujući pritom strah za budućnost američke demokratije kojoj preti prenaduvani vojnoindustrijski kompleks, a koji se, posle kraja Hladnog rata, našao u grozničavom traganju za globalnim neprijateljem.
Konačno, ubrzanje procesa preoblikovanja svetskog poretka ka smeru višepolarnosti, postalo je očigledno u prvim godinama posle 1999. godine. Rusija i Kina su već 2001. godine zaključile ugovor o strateškom partnerstvu, a zatim i druge sporazume u privrednoj, naučnoj i vojnoj sferi. U prve dve decenije 21. veka dogodile su se i druge tektonske promene u međunarodnoj politici: svetska ekonomska kriza 2008. godine, Arapsko proleće 2011. godine, stvaranje saveza BRIKS i zatim Evroazijske ekonomske zajednice 2015. godine, i konačno Bregzit i pobeda Trampa 2016. godine. U vodećim elitističkim krugovima sazrelo je uverenje o istorijskom kraju zapadnocentričnog hegemonskog koncepta i posledično konceptu globalizacije koji je zasnovan na podilaženju interesima transnacionalnog kapitala uz marginalizaciju uloge države, koja se kao što uočavamo ovih dana nameće kao nezamenljiv subjekt međunarodne politike.
LITERATURA: Pjer Galoa, Poruka srpskom narodu, Beoforum za svet ranopravnih 2009; Milorad Vukašinović, Rat za duše ljudi, autorsko izdanje, Novi Sad 2010; Milomir Stepić, Geopolitika. Ideje, teorije, koncepcije, Institut za političke studije, Beograd 2016.
Ostavi komentar