Autor: Msr Vanja Vučenović, pravnik i politikolog
U uticajnom ruskom glasilu Novo videlo, pojavio se pre nekoliko godina izuzetno interesantan tekst – strateška platforma Aleksandra Ignatova, nekadašnjeg di-rektora Informaciono-analitičkog odeljenja pri kabinetu predsednika Vladimira Putina, i tada je pobudio neočekivanu pažnju. Ipak, čini se da je ovaj tekst danas, zbog svoje sadržine, kao i u situaciji kada se međunarodni poredak menja munjevitom brzinom, aktuelniji nego ikada pre.
Za neupućene, bio je priličan šok da saznaju kako Rusija ima ozbiljnih ambicija u 21. veku. Takva ruska stremljenja su potpuno suprotna onome što je uobičajena i tipična predstava o „ruskoj duši” i sentimentu iz bogate ruske literature 19. veka.
Ruski resursi u službi preuzimanja globalnog vođstva
Rusija, prema toj strategiji, ima tri varijante daljeg razvoja. Ukoliko pokuša da ide mimo globalizacionih procesa, tada će u sledećih 25 godina prestati da postoji kao država, narod i kulturna zajednica. Zajedno sa Rusijom prestaće da postoji i njena elita.
S druge strane, ukoliko bude prosto pratila globalizacione procese, postoji visoki rizik da se nađe u ulozi svetske sirovinske baze koju će drugi crpeti i iskorišćavati do iznemoglosti. Tako nešto Rusija najmanje želi.
Najbolja mogućnost je da Rusija postane jedan od lidera Novog svetskog poretka, obezbeđujući svom narodu i svojoj eliti dostojno mesto u daljem razvoju čovečanstva. Ako je nemoguće boriti se sa poretkom, onda treba istom stati na čelo. To, ipak, nije lak zadatak i podrazumeva preduzimanje ozbiljnih zahvata.
Prema navodima Ignatova, uloga i mesto Rusije u budućem planetarnom ustrojstvu zavisiće u prvom redu od stanja četiri kritična resursa:
– mentalne sfere ruskog naroda,
– demografske situacije u Rusiji,
– stepena globalizacije upravljanja i
– bloka sile.
Već prilikom razmatranja prvog resursa, Ignatov pokazuje da je dobar poznavalac ideologije Iluminata. Ukidanje religije, hrišćanstva i njenog najzdravijeg dela – pravoslavlja, nalazi se u vrhu prioriteta ovog postojećeg, iluminatskog Novog poretka sveta.
„Ubijanje Boga u ljudima” je siguran put ka stvaranju robotizovanog, obezduhovljenog modernog roba, čiji će jedini duhovni horizont biti izmanipulisana stvarnost u kojoj je „čovek postao Bog”. Prva etapa predviđa stvaranje sinkretističke religije „u kojoj su svi jednaki”, odnosno posredno dokazivanje da sve religije u osnovi imaju istog Boga, što doktrina hrišćanstva smatra duboko pogrešnom, odnosno jeretičkom mišlju koju potpuno odbacuje i negira.
Kao odgovor na takve pretnje, Rusija može da postane prva zemlja gde će biti realizovana politika integracije svetskih religija. Po slovu pomenutog dokumenta, trebalo bi što pre u zakonodavnom poretku uvesti pojam – državna religija – u koju će spadati i pravoslavlje i islam. Izuzetno značajnim se naglašava podjednako priznavanje pravoslavlja i islama kao religioznih sistema koju ispoveda jedinstvena slaveno – turska etnička zajednica. Ovaj korak dozvoliće da se na kvaltativno novom nivou grade odnosi sa islamskim svetom. Od dobijanja investicionih resursa moćne Islamske banke do prekidanja podrške čečenskim terorističkim formacijama.
Za zadatke u ideološkoj sferi bilo bi, prema rečima ove strategije, smisleno i opravdano otvoriti u Rusiji ministarstvo ideologije i propagande. Određena iskustva u radu sličnih organizacija mogu biti iskorišćena pri realizaciji strategije globalnog liderstva.
Rus mora biti zdrav
U sledećem poglavlju, kod analize drugog resursa, Ignatov se zapliće u sopstvene neraščišćene dileme oko demografskih pitanja i „zdravlja nacije”. Ideolozi Novog svetskog poretka smatraju prioritetnim potpuno moralno razbijanje ličnosti i porodice u okviru globalne strategije. To je siguran način da članovi društva postanu neadaptirani pojedinci podložni teroru institucija jedne svemoćne superdržave. Ohrabrivanje asocijalnog ponašanja i razmišljanja je model guranja pojedinca u pravcu potpune moralne degradacije gde alkoholizam, narkomanija, seksualna permisivnost, imaju zadatak da ubrzaju te procese.
Ignatov očigledno svestan te duboke moralne krize Rusije, u kojoj upravo ovi devijantni oblici ponašanja poprimaju razmere nezaustavljive epidemije, pokušava da izvede svojevrstan salto mortale. On je u ovoj fazi za „ozdravljenje nacije”, što je u suprotnosti sa osnovama doktrine Novog svetskog poretka, prema kojoj društva moraju biti bolesna kako bi se lako izvršila promena političkog sistema sveta i uvela moderna varijanta ropstva, odnedavno podrugljivo nazvana „demokratska diktatura”.
U oblasti demografske politike treba jasno razumeti cilj – dostizanje takvog tempa priraštaja stanovništva, kako bi Rusija ponovo izbila na treće mesto u svetu po broju stanovnika, odmah posle Kine i Indije. Ozdravljenje postojećeg stanovništva, povećanje rađanja u porodicama sa visokim prihodima, potrebno je postaviti kao prioritetan zadatak u segmentu populacione politike, zatim, sadejstvovanje u procesima etničke asimilacije u formi međunacionalnih brakova i program preseljavanja etničkih grupa, kao i ograničavanje odlaska kvalifikovanih lica u reproduktivnom uzrastu na stalno mesto stanovanja u inostranstvo putem uvođenja poreza na izlaz iz zemlje.
Potrebno je, prema Ignatovu, privući inostranu radnu snagu za osvajanje istočnih regiona Rusije. Afriku treba isključiti iz reda onih zemalja koje su izvor radne snage zbog previsokog nivoa oboljevanja od side, a Latinska Amerika će se bar još pola veka orijentisati na severnoameričko tržište rada.
U tom smislu, osnovnim izvorima radnih resursa za Rusiju mogu se smatrati Indija i Koreja, čiji stanovnici nisu etnički osvajači. U sklopu sa privlačenjem japanskog kapitala, kojim upravljaju japanski menadžeri i tehnokrate, korišćenje Indusa i Korejaca u novim proizvodnim procesima u istočnim delovima Ruske Federacije omogućiće da se ukloni teritorijalni debalans bez opasnosti za teritorijalnu celovitost zemlje.
Rusija i superkorporacije
Ogromni ekonomski potencijal Rusije može se bazirati na izuzetno bogatom potencijalu resursa ukoliko ostanu u dominantno ruskom vlasništvu. Ignatov u tom smisli ističe: „Jedan od osnovnih zadataka globalizacije upravljanja predstavlja formiranje ruskih superkorporacija: naftno-energetskih, zlatno-dijamantskih, aerokosmičkih i vojno-industrijskih”.
„Gazprom”, RAO, EES Rusije i „Minatom” moraju da postanu jezgro dalje globalizacije, one mogu da postanu alijansa ili ujedinjenje sa naftnim i gasnim i energetskim kompanijama islamskog sveta (naročito sa iranskim). Potrebno je dalje formirati zlatno-dijamantsku superkorporaciju na osnovama kompanije „Alrosa”, ali uz uslov pripajanja njoj svih istraživanja zlata i srebra u Rusiji i zemljama ZND. U njen sastav, takođe, moraju da uđu i platinska odeljenja RAO „Norilski nikl”. Rešiti pitanje povezivanja ruskog aerokosmičkog kompleksa s Evropskim konzorcijumom u jedinstvenu superkorporaciju, gde bi kosmička i helikopterska vojna industrija ostala Rusiji, građevinska avioindustrija išla evropskim partnerima, a vojna avio-izgradnja bila bi zajednički razvijana.
Na ovaj način bi se moglo uspešno konkurisati moćnim i uticajnim američkim aerokosmičkim koncernima koji demonstriraju spremnost za objedinjavanje u globalnu superkorporaciju. Vojno-industrijska superkorporacija mora da objedini u sebi sva ruska državna i privatizovana preduzeća, koja imaju veze sa razvojem, proizvodnjom i trgovinom naoružanjem i vojnom tehnikom.
Dalje, pitanja ekonomske politike moraju biti podeljena između države i superkorporacija. U tom smislu, ruska država zadržava nadležnost u sferi budžetske i poreske politike i ona je usmerena na finansiranje državnih programa. Da se ne bi dozvolile deformacije i zloupotrebe u ekonomskoj politici superkorporacija, ruska država mora da učestvuje kako u kapitalu, tako i u organima upravljanja.
Ignatov smatra da je potrebno sprovesti radikalno smanjenje državnog aparata, ostavljajući sedam ključnih ministarstava: ministarstvo odbrane, inostranih poslova, bezbednosti, unutrašnjih poslova, ideologije i propagande, državnih finansija i ministarstvo za vanredne situacije.
Razmatranja političkih pitanja i pozicioniranje Rusije u svetskim okvirima, mogu da deluju opominjuće. Rusija predviđa jačanje vojno-industrijskog kompleksa i stvaranje globalne ravnoteže snaga što veoma podseća na teorije bipolarne vojne doktrine kao garanta svetskog mira.
„Rusija ne ulazi ni u jedan od teritorijalnih blokova kao učesnik, već predstavlja kritični faktor za podršku svakog bloka”. Orijentacija se zasniva na tesnoj saradnji sa Nemačkom u Evropi, Japanom u tihookeanskoj zoni i Iranom u islamskom svetu. Bez podrške Rusije liderstvo ovih zemalja u odgovarajućim blokovima može da bude osporeno od strane drugih učesnika, a njihov geopolitički položaj lako ugrožen.
Ruski vladari iz senke
Ruska elita, prema ovoj strategiji, mora ući u svetsku vladu i njene strukture u cilju suštinskih korekcija ciljeva i načina globalizacije. Za realizaciju naznačenog zadatka sva sredstva su dobra. Popunjavati ruskim kadrovima što više međunarodnih organizacija na nivou izvršnih organa, a ne samo na nivou predstavničkih struktura. Ruska biznis elita mora da postavi pitanje o neophodnosti stvaranja pandana Organizaciji Ujedinjenih nacija u sferi odnosa i poslovanja superkorporacija.
Važan i delikatan zadatak je stupanje ruskih predstavnika u mnogobrojne tajne organizacije, koje čine nevidljivu osnovu svetske vlade – masonske, paramasonske lože, tajni redovi i druge slične tajne ili polutajne organizacije.
Rusija više neće biti aktivni pomagač zemalja trećeg sveta, sem ukoliko se to ne uklapa u njenu novu doktrinu izgradnje globalne liderske pozicije. Neće voditi ideološku bitku protiv imperijalizma, jer sama ponovo želi da bude imperijalna sila. Kao i svi ostali nosioci doktrine „novog, vrlog sveta” pisaće nova pravila ponašanja, aktivna u svim svetskim institucijama u kojima se pravila smišljaju. Naravno, nigde se u tezama ove strategije ne spominju građani i njihova građanska prava.
Subverzija demokratije u svetu traje još od vremena Vajmarske republike, ali se to javno ne priznaje. Obrnuto, od velikih i glasnih priča o demokratiji zapadnog sveta bubne opne samo što ne puknu, nemoćne da odole verbalnom, agresivnom trućanju o „ljudskim pravima”, „slobodi”, „demokratiji“, „demokratskom poretku u svetu”, „zemljama demokrat-skim liderima slobodnog sveta”, i ostalih priča iz arsenala kontrole uma. Znaju novi ideolozi ruskog imperijalizma, kao i sam Ignatov, kako je demokratsko uređenje prepreka državnoj efikasnosti. Zato im neće biti teško da prihvate „prosvećeni apsolutizam” kao idealni oblik društvene vladavine na čiji pomen lideri Novog svetskog poretka „padaju od radosti na leđa“.
Pitanje je da li će Rusija ikada, ili u celosti uspeti da ostvari ovaj plan svetske dominacije. Takođe, postavlja se pitanje kako će na nove ruske ambicije reagovati Amerika, koja je na ovom putu odmakla bar 20 ili 30 godina ispred Rusije, i čiji su svi resursi već odavno stavljeni u funkciju ostvarenja globalne liderske pozicije. Ipak, to nije više ona ista Amerika, kao od pre dve decenije, kada je unipolarizam predstavljao dogmu u koju se nije smelo sumnjati.
Jasno je liderima SAD da onaj koji je na vrhu, zapravo, beskrajno je sâm i da takva pozicija teško obezbeđuje dalji progres. Kada se doživi saznanje da „dalje” ne postoji i da je dosegnut „kraj istorije“, tada otpočinje pakao u glavama i dušama onih koji ne znaju drugačije da razmišljaju, osim da budu prvi. A to se upravo dešava.
I tu počinje realna opasnost da ne (zlo)upotrebe svoju moć na onima koji nisu krivi, ali sjajno bi odigrali ulogu krivca baš zato što ne mogu da se adekvatno suprotstave. Setite se naše pozicije 1999. godine. Da li Rusija trenutno vidi sebe u poziciji potencijalnog dežurnog krivca kome bi jednog dana za „kaznu” moglo biti oduzeto sve što ima? Da li baš iz tog razloga i žuri i pokušava da se izdigne iz mase onih koji će večno plaćati cehove tuđeg rasta, kako bi jednog dana i sama počela da nekome „naplaćuje račune”, nakon što bude preuzela vođstvo u Novom svetskom poretku? Ishod rata u Ukrajini označiće i jednu novu eru u međunarodnim odnosima. Novi svet koji se rađa više neće imati samo jednog neprikosnovenog lidera. To je, za sada, jedino izvesno.
Ostavi komentar