Autorka: dr Aleksandra Kolaković
Ove godine navršava se 160 godina od rođenja i 90 godina od smrti Ogista Govena (Auguste Gauvain, 1861–1931), francuskog diplomate, publiciste i novinara. Na prelazu dva veka Goven je uživao veliki ugled u Francuskoj i među Srbima, dok ga se danas sećaju samo istoričari. Savremenici su rado čitali njegove tekstove jer je precizno analizirao međunarodne odnose u predvečerje i tokom Velikog rata, dok je imao i značajan uticaj u novinarsko-publicističkom svetu Francuske i Evrope početka 20. veka. Istovremeno, Goven je pokazao i značajno interesovanje za Balkan i Srbe. Kao rezultat njegovih aktivnosti i saradnje sa srpskim intelektualcima nakon Velikog rata postao je počasni građanin Beograda što je danas jedna od zaboravljenih epizoda francusko-srpske istorije. Ovaj esej je omaž ličnosti i delu Ogista Govena, odnosno njegovoj ulozi u izgradnji francusko-srpskih odnosa.
Krajem 19. i početkom 20. veka postojao je mali i ograničen broj specijalista u Evropi koji su poznavali Balkan, Srbiju i Srbe. U Francuskoj je stvaralaštvo Luja Ležea bila početna osnova, ali je ovaj prostor van zapadnoevropskog i centralnoevropskog političko-kulturnog kruga, a koji nije bio ni blokovski opredeljen tek trebalo upoznavati. Bilo je francuskih naučnika, profesora i diplomata, koji su shvatali značaj boljeg poznavanja regiona, posebno u kontekstu međunarodnih odnosa, a među njima se ističe Ogist Goven. Potomak porodice sitne buržoazije, Goven je rođen 1861. godine u Vezulu, gradiću u blizini Alzasa, gde je i započeo svoje školovanje. Život u blizini Alzasa, sukob Francuske i Pruske i posledice poraza obeležili su njegovo odrastanje i oblikovali interesovanja. Visoko obrazovanje je stekao u Parizu, gde je završio prava i Školu političkih nauka. Odlično obrazovanje stekao je na najprestižnijim školama kao i činjenicu da je bio pripadnik generacije koja je stupila „u javni život posle toga strašnog rata (misli se na poraz u ratu sa Pruskom 1871, primedba A.K.) sa punom verom u veliku duhovnu snagu francuskog naroda i konačnu odmazdu za narodni poraz”. Goven je svoj život u potpunosti posvetio nastojanjima da i na frontu pisane reči njegova otadžbina ojača i pobedi Nemačku u krvavom ratu.
Goven je planirao da kao pravnik i politikolog započne diplomatsku karijeru, stoga se prijavio na konkurs Ministarstva spoljnih poslova Francuske. Ipak nije uspeo da realizuje svoju zamisao. Kao odličan student bio je dobar kandidat i primljen je na konkurs za diplomatsku struku, ali iz razloga unutrašnje politike ministar ga briše sa liste kandidata. Nakon neuspelog ulaska u diplomatiju, Goven se opredelio za novinarsko-publicističku karijeru. Od 1887. godine bio je sekretar časopisa Le Droit international privé (Žurnal za međunarodno privatno pravo), odakle je 1889. godine prešao u uticajni Le Journal des Débats. Sa grupom prijatelja pokrenuo je i godišnjak za spoljnu politiku pod nazivom La vie politique à l’étrange (Politički život u inostranstvu) na čelu koga je jedno vreme bio profesor Ernest Lavis. Govenovo poznavanje međunarodnih odnosa i politike, uz opšta strujanja u intelektualnim krugovima Francuske obeležena aferom Drajfus i germanofobijom, francuske intelektualce okrenula su analizi spoljne politike i uticali su da se već u ovom periodu zainteresuje za Balkan i posredno za Srbiju i Srbe. Ipak, na početku novinarske karijere Goven nije obratio značajniju pažnju na Srbe, već je sakupljao znanja i informacije.
Govena je povratak u diplomatiju onemogućio da ostavi više novinarskih tektova o Srbiji i Srbima na kraju 19. veka. Aleksandar Ribo, ministar inostranih poslova, angažovao ga je za francuske diplomatske misije u okviru međunarodnih organizacija. Goven je period od 1892. do 1904. godine proveo u Galacu (Rumunija) kao sekretar Commission du Danube (Dunavska komisija), odakle je prešao u Bern kao počasni sekretar ambasade Francuske pri L’Office cental de transports internationaux (Centralni biro za međunarodni prenos robe). Već u ovom periodu Goven je sarađivao sa srpskim intelektualcima, pre svega, preko poznanstva sa Bogdanom Popovićem i Grgurom Jakšićem, koji je od kraja 19. veka razvijao mrežu kontakata i poznanstava u visokom francuskom društvu. Miodrag Ibrovac piše da je Goven 1896. godine prisustvovao svečanom otvaranju Đerdapskog kanala, koje je bilo okupilo tri vladara: Kralja Aleksandra, Kralja Karola i Franca Josifa, a potom je kao član Biroa za međunarodni prenos robe pomogao Srbiji prilikom pristupanja ovoj organizaciji.
Boravak Govena u međunarodnim organizacijama, a pre svega u blizini Srbije u Rumuniji, i prijateljski i diplomatski kontakti sa Srbima, kao i razvoj međunarodnih odnosa i sve veći značaj Balkana, presudno su usmerili dalje aktivnosti francuskog intelektualaca. Jedanaestogodišnji boravak u Galacu Goven je iskoristio da nauči nekoliko jezika i prouči noviju istoriju Balkana, „a to ga je odvelo da dublje pozna sva nerešena krupna pitanja koja su jače ili slabije tinjala: bosansko-hercegovačko, makedonsko, albansko i pitanje o Carigradu i o moreuzima, dakle, sva ona iz kojih su se svakog časa mogli izroditi opasni nesporazumi“. Unutrašnji problemi francuske su ga samo posredno interesovali i u onoj meri koliko su bili povezani sa spoljnopolitičkim interesima Francuske.
Dosadašnja istraživanja ukazuju da je Goven sarađivao sa Milovanom Milovanovićem, a kasnije sa Milenkom Vesnićem, poslanikom (ambasadorom) Kraljevine Srbije u Parizu. Verovatno su srpski intelektualci upoznali Govena još dok je bio francuski diplomata u Dunavskoj komisiji. Milovanović je krajem svog školovanja u Parizu (1888) postao dopisnik Le Journal des débats, a ubrzo i lista Le Temps i od ovog perioda je u prepisci sa Ogistom Govenom. Paralelno, Grgur Jakšić je bio važna spona u saradnji Govena i srpskih intelektualca. On je kasnije u vreme balkanskih ratova (1912–1913) predlagao i odlikovanja za ugledne Francuze, koji pomažu srpske interese. Jedan deo predloga bio je da se odlikuju i novinari Journal des Debats. Zahvaljujući svojim poznanstvima u krugovima visoke francuske politike i javnog života, Goven je bio ključna ličnost preko koje su srpski intelektualci plasirali narative o Srbiji i Srbima u doba Velikog rata, kada je borba na tzv. frontu propagande bila važna koliko i ona na bojnim poljima širom Evrope i sveta. Ibrovac je u sećanjima povodom smrti Ogista Govena posebno naglasio ulogu koju je za Srbe imao ovaj francuski intelektualac: „Zahvaljujući vezama koje je bio stekao s ljudima od visokih položaja, Goven je bio odlično obavešten o svim krupnijim pitanjima međunarodne politike. Vreme će pokazati koliko je korisnih saveta taj prijatelj dao našim diplomatama i državnicima, u najtežim trenutcima naše novije istorije“.
Govenovo interesovanje u pravcu Balkana i Srba dodatno je uvećala austrougarska aneksija Bosne i Hercegovine 1908. godine i povratak u novinarstvo. Nekoliko dana uoči aneksije Goven se ponovo opredelio za rad u Le Journal des Débats, gde je pisao o međunarodnim odnosima u Evropi. Ubrzo je zahvaljujući poznavanju činjenica, informisanosti i oštroumnosti stekao ugled stručnjaka za međunarodne odnose. Kao direktor spoljnopolitičke rubrike jednog od najčitanijih časopisa u Francuskoj toga doba bio je u poziciji da ostvari značajan uticaj na predstavljanje srpskih interesa od vremena Aneksione krze. U publicističkim krugovima Francuske interesovanje uglednog Le Journal des Débats za Srbiju i Srbe omogućilo je iznošenje srpskih problema i interesa u francuskoj javnosti. Među francuskim intelektualcima okupljenim oko pomenutog lista isticale su se analize Ogista Govena. U ovom periodu angažovanje srpskih intelektualaca na afirmaciji srpskog pitanja i ukazivanje na opasnosti germanskih imperijalističkih planova, što nije bilo u skladu sa interesima Francuske, dodatno je francuske intelektualce, među kojima su pored Govena, bili Alber Male, Ernest Deni, Emil Oman i Viktor Berar, opredelilio da podrže Srbiju i Srbe. Odbranu srpskih interesa, protest protiv aneksije, francuski intelektualci su osećali kao odbranu Francuske i njene pozicije u nekom narednom sukobu sa nemačkim ambicijama ekonomske i političke prevlasti.
Sagledavanjem međunarodnih događaja obeleženih imperijalističkim interesima velikih sila, koji su se reflektovali kroz Prvu marokansku krizu 1905. godine, Goven je uobličio i korišćenjem naučnih argumenata ukazivao na nemačke i austrougarske planove prodora na jug. Bogdan Gavrilović je istakao da je Goven ubrajan u red retkih publicista „u čijim su člancima i spisima sjaj stila i intuitivna moć jednog darovitog političara bili u potpunoj harmoniji sa objektivnošću i s dubokim znanjem jednog naučnika“. U vreme Druge marokanske krize 1911. godine Goven je predvideo da će u bliskoj budućnosti doći do oružanog sukoba dva bloka sila, kao i da će veliki značaj u tom događaju imati javno mnjenje.
Pre Velikog rata Goven se posvetio pisanju članaka o aktuelnim međunarodnim odnosima koje je publikovao u Le Journal des Débats. Kada je rat počeo, kao deo borbe na frontu javnog mnjenja, Goven se angažovao i na pisanju brošura i studija. Do kraja rata napisao je studije o Balkanskim ratovima (1912–1913) i Evropi pre Velikog rata rata, kao i o uzrocima prvog ratnog sukoba svetskih razmera, potom grčkom i jugoslovenskom pitanju. Goven je svoje članke štampane u periodu od 1908. do 1920. godine u Le Journal des Débats objedinio u okviru 14 tomova, pod naslovom L’Europe au jour le jour (Evropa iz dana u dan). Edicija opisuje odnose između Velikih sila i ključne događaje epohe (Marokanske krize, Aneksionu krizu, Balkanske ratove), kao i uzroke i povode Velikog rata, a autor se kasnije posvetio i toku rata. Miodrag Ibrovac je ocenio da je upravo pomenuto delo, u kome su prikazani duboki uzroci Svetskoga rata, omogućilo da Goven postane član Francuskog instituta i zauzme jedno od prvih mesta među političkim piscima u Evropi. U kontekstu jugoslovenskog pitanja važno je naglasiti da je na Austrougarsku gledao kao na produženu ruku nemačke ekspanzije na Istok, stoga je bio mišljenja da treba podržati ujedinjenje slovenskih naroda. Ove ideje je uneo u dela: Les Origines de la guerre européenne i La question yougoslave.
Pored poštovanja i stručnog ugleda u okvirima novinarske struke, Ogist Goven je bio uticajan među francuskim diplomatama i političarima. U Francuskoj je bio član Akademije moralnih i političkih nauka, kao i dobitnik prestižne nagrade Le prix Halphen (1917) za delo Les origines de la guerre européenne. Goven je bio i nosilac priznanja Oficir Legije časti. Zahvaljujući čitanosti Le Journal des Débats i van granica Francuske, njegove reči su imale posredan uticaj na državnike, diplomate i poslovne ljude širom Evrope. Sažet, odmeren i jasan stil pripovedanja, bogata erudicija i enciklopedijsko znanje uneto u posmatranje i izražavanje perioda velikih kriza i kasnije Velikog rata, opredelili su savremenike da Govena nazovu „gorostasni vojvoda javne reči“. O Ogistu Govenu, političkom direktoru Le Journal des Débats i članu Srpske kraljevske akademije nauka, Ernest Deni je zapisao da je reč o „eminentnom žurnalisti koji sjedinjuje sa retkom jasnoćom pogleda moralnu hrabrost i koga njegove značajne kampanje stavljaju bez premca na prvo mesto među savremenim publicistima“. Nakon rata, Goven je izabran i za počasnog građanina Beograda, kao i za počasnog doktora Filozofskog fakulteta u Beogradu decembara 1928. godine.
Umesto zaključka ovog eseja ukazujem na bibliografiju Ogista Govena, koja je većinom dostupna u PDF formatu preko brojnih svetskih biblioteka i specijalizovanih sajtova, a primerci ovih knjiga mogu se pronaći i u antikvarnicama. Kao dragocena za razumevanje međunarodnih odnosa na prelazu dva veka nezaobilazna su Govenova dela Les origines de la guerre européenne, L’Europe avant la guerre, L’Affaire grecque, La première guerre balkanique 1912, La deuxième guerre balkanique 1913, La question yougoslave, L’Encerclement de l’Allemagne i L’Europe au jour le jour, vol. 1–14. Ona su svedočanstvo o kakvom intelektualcu i polihistoru je reč, kao i koliko je bitan deo istoriografskih istraživanja i kao akter istorije, ali i izvor za bolje razmevanje perioda i duha epohe u kojoj je živeo. Nadamo se da je ovaj esej put ka revalorizaciji Govenovog dela u svetlu novih pogleda na istoriju i traganja za zaboravljenim ličnostima i događajima iz prošlih vekova i epoha.
Ostavi komentar