U okviru programa Sa kulturom kod kuće, predavanje Danila Koprivice na temu: „Suočavanje sa prošlošću – Italijanska Libija“ ( 19.03.2020. ) može se pogledati na zvaničnom Jutjub kanalu Kulturnog centra Novog Sada.
Četrdeset četvrta Zelena debata je šesta sesija serijala „Suočavanje sa prošlošću – iskustva demokratskih društava“ i nastavak priče o italijanskim kolonijalnim osvajanjima.
Italijanska Libija bila je kolonija Kraljevine Italije, formirana 1934. godine od Kirenaike, Tripolitanije i Fezana, koje je Kraljevina Italija preuzela od Otomanskog carstva tokom rata 1911-1912. godine. Krajem tridesetih godina Tripolitanija je doživela značajan ekonomski razvoj, a oko 60.000 Italijana u njoj je našlo novi dom. 1939. godine 40% stanovništva grada Tripolija i 35% stanovništva Bengazija činili su italijanski doseljenici. Libijcima, koje je Musolini nazivao „italijanskim muslimanima“, od 1935. godine je zagarantovana individualna sloboda, nepovredivost vlasništva i pravo na službu u italijanskoj vojsci i civilnoj administraciji. Istorija je zabeležila da su libijski vojnici bili najlojalnije jedinice fašističke armade, sa kojom su u savezu bili mnogi muslimanski narodi severoistočne Afrike.
Ali istorija pamti i period krvave vladavine i brutalnog terora koji su tome prethodili. Zbog žestokog otpora pojedinih libijskih pokreta i plemena koji je trajao gotovo dve decenije, Italijani su primenjivali neodmerenu i krajnje nehumanu odmazdu nad civilnim stanovništvom. Libijcima je masovno oduzimana imovina radi ustupanja italijanskim doseljenicima, a beduinska plemena su izmeštena u neku vrstu koncentracionih kampova, dok im je stoka desetkovana. Sve to, kao i masovne egzekucije pobunjenika i upotreba hemijskog naoružanja, bio je sasvim dovoljan povod da italijanski premijer Silvio Berluskoni, tokom posete Libiji i Gadafiju (2008), uputi javno izvinjenje i najavi isplatu odštete od 5 milijardi dolara.
Ostavi komentar