Autor: dr Aleksandra Kolaković, naučni saradnik Institut za političke studije
Krajem aprila 2019. godine na sajtu Ambasade Francuske u Severnoj Makedoniji pojavila se informacija o Strategiji za Zapadni Balkan. Izazvala je interesovanje jer je u periodu dužem od dve decenije prisustvo Francuske u regionu, za razliku o drugih ključnih aktera međunarodnih odnosa, bilo povremeno, stihijsko, a u nekim periodima i neprimetno. Do pojave Strategije došlo je u vreme kada je u srpskoj javnosti još bilo sveže gorko sećanje na komemoraciju obeležavanja kraja Velikog rata u Parizu novembra 2018. godine i kada se postavilo pitanje da li će doći do posete francuskog predsednika Emanuela Makrona, koja je decembra 2018. godine otkazana zbog protesta „žutih prsluka“. Pomenute okolnosti, kao i vesti da Francuska ima unutrašnjih problema, potom prisutna tema Bregzita i evropskih izbora i dalje budućnosti EU, zamaglile su svest da je došlo do novog interesovanja Francuske i njenog aktuelnog predsednika da se bolje pozicioniraju u međunarodnim, a pre svega evropskim odnosima, odnosno ojačaju osovinu Francuska – Nemačka. Pored velikih evropskih ambicija Emanuela Makrona da odigra ulogu ključnog lidera, što je demonstrirao ne samo pokretanjem određenih pitanja, kao što su reforma EU i tema evropske vojske, već i na Pariskom mirovnom forumu, koji je pratio obeležavanje 11. novembra 2018. godine, kao i na neformalnom samitu 29. aprila 2019. godine u Berlinu, na kome je zajedno sa nemačkom kancelarkom Angelom Merkel okupio lidere Zapadnog Balkana. Pariski forum je osimšljen sa ciljem da postane godišnji skup na kome će biti predstavljeni projekti, ideje i inicijative koji mogu „efikasno da doprinesu boljoj međunarodnoj saradnji u suočavanju sa najvećim svetskim izazovima, globalizaciji koja je pravednija i ravnopravnija i jednom efikasnijem multilateralizmu“, dok je Samit, kao logičan sled, bio posvećen izazovima vezanim za evropsku perspektivu regiona, a naglašen je značaj pomirenja i regionalne saradnje, a bio je i prilika da se objavi pripremljena Strategija za Zapadni Balakan.
Kakav je plan Francuske politike na Zapadnom Balkanu? Da li je Francuska već počela da realizuje ciljeve Strategije? Pre odgovora na ova pitanja, potrebno je upoznati se sa sadržajem Strategije za Zapadni Balakan. Cilj Strategije jeste da se region „trajno stabilizuje“, kao i da pruži odgovore na nove političke, ekonomske i bezbednosne izazove, kao i da „odgovori“ na „strane uticaje“, koji „odvraćaju regiju od njene evropske vokacije“. Nakon ocene da je ostvaren „značajan napredak“ u demokratskom i ekonomskom razvoju područja od 2000. godine (pri čemu su dve zemlje – Slovenija i Hrvatska članice EU, od 2004, odnosno 2013. godine), ciljevi Strategije se jasno usmeravaju ka reformama i najavi konkretnih poteza Francuske prema zemljama Zapadnog Balakana koje još nisu članice EU – Albanija, Bosna i Hercegovina, Severna Makedonija, Crna Gora, Srbija i Kosovo*, koje se u Strategiji, a u skladu sa francuskim stavom od ranije, posmatra kao šesta država regiona. Tada je najavljeno intenziviranja odnosa Francuske i zemalja regiona Zapadnog Balkana, zvanična poseta francuskog predsednika Srbiji za jul 2019. godine, kao i poseta francuskog ministra za spoljne poslove i Evropu Tirani i Prištini, kao i značajan broj zvaničnih poseta francuskih ministara, delegacija i parlamentaraca svim državama Zapadnog Balkana. U skladu sa pomenutim, svedoci smo da je, na primer, francuska ministarka odbrane Parli posetila Beograd u decembru, što je jedna od napred najavljenih poseta. Pored pomenutog, u Srbiji je došlo do promena diplomatskog osoblja Ambasade Republike Francuske, pri čemu je izbor novog ambasadora Žan Luja Falkonija, osobe sa bogatim isustvom u procesima evrointegracija i prijema novih članica, jasno istaklo i smer buduće Francuske podrške Srbiji.
U skladu sa Strategijom za Zapadni Balakan, može se očekivati da u narednom periodu Francuska ojača bilateralnu saradnju sa zemljama regiona u oblasti pravosuđa, ekonomije, bezbednosti i odbrane, kao i da podrži stabilizaciju i integraciju regiona. Iako je zaključak da su zemlje regiona napredovale, često se, posebno u francuskoj javnosti, može čuti mišljenje da postoje problemi sa vladavinom prava u regionu Zapadnog Balakana, kao i da je još prisutan problem trgovine drogom, oružjem i ljudima, kao i visoka stopa organizovanog kriminala i korupcije. Strategija najavljuje nastavak tehničke saradnje u borbi protiv uočenih problema, kao i uspostavljanje nove saradnje u oblasti finansijskog i privrednog kriminala, borbe protiv trgovine kulturnim dobrima i zaštićenim biljnim i životinjskim vrstama. U središtu ovoga jeste u suštini borba protiv izvora finansiranja terorizma. Takođe, predviđeno je i osnivanje zajedničkih istražnih timova sa svim zemljama Zapadnog Balakana. Pored dela Strategije koja je posvećena pravnoj oblasti, dominira i novi francuski pogled na pitanje bezbednosti. Strategija, pored borbe protiv terorizma i radikalizma, s posebnim osvrtom na uspostavljanje platformi za obaveštavanje o zabranjenom sadržaju na internetu, predviđa jačanje bilateralne saradnje kroz uspostavu stalnih obaveštajnih jedinica. Kao problem protiv bezbednosti regiona prepoznato je i krijumčarenje malokalibarskog i lakog naoružanja. Strategija za Zapadni Balkan podrazumeva i „političko-strateške dijaloge“ i posete vojnih zvaničnika, podršku uključivanju zemalja Zapadnog Balkana u operacije očuvanja mira u inostranstvu, zajedno sa Francuskom. U skladu sa pomenutim, može se očekivati i organizovanje školovanja u francuskim vojnim školama, kao i usavršavanja. Očekuje se i odlazak oficira sa Zapadnog Balakna na usavršavanje u Institut za visoke studije nacionalne odbrane, što nije bila česta praksa još od perioda pre Drugog svetskog rata. Za države na Zapadnom Balkanu, posebno je važan i deo Strategije koji najavljuje povratak ekonomskog interesovanja Francuske za region. Francuska je od početka 2019. godine započela proces potpisivanja sporazuma sa državama regiona u cilju osnivanja i realizovanja aktivnosti Francuske agencije za razvoj – AFD. Strategija predviđa da će ADF podržati tranziciju ka održivom razvoju. Pomnenuto se pre svega odnosi na energetsku i ekološku tranziciju, ali i teritorijalnu tranziciju, kroz francusku ekspertizu i isksutvo. Ovakvi projekti su već započeli u ranijem periodu u većini zemalja regiona, a u narednom periodu se može očekivati ekspanzija. Ipak, planirani ekonomski prodor u Strategiji ima i nemačku komponentu. Predviđena je početna godišnja pomoć od 100 do 150 miliona evra, u cilju podrške za unapređenje finansiranja drugih donatora, posebno nemačkog Instituta za kreditiranje obnove (KfNJ). Ovo je jedna od tri tačke nove ili „prave“ Strategije, kako je označio francuski predsednik, u kome se kroz region prepliće francusko-nemačka saradnja. Druga je borba protiv krijumčarenja malokalibarskim i lakim naoružanjem, a treća podržati pomirenje regiona kroz podršku inicijativama mladih, odnosno Regionalni ured za saradnju mladih na Zapadnom Balkanu (RYKO), koji je osmišljen po modelu francusko-nemačkog pomirenja.
Na Zapadnom Balaknu Strategija je odmah po objavljivanju jednim značajnim delom shvaćena i kao signal podrške evrointegracijama regiona, međutim, na jesen 2019. godine Francuska je Savetu Evropske unije predložila da razmotri ideju modernizacije procesa proširenja, što je u zemljama Zapadnog Balakna, pre svega Albaniji i Severnoj Makedoniji, koje nisu dobile „zeleno svetlo“ za otpočinjanje pregovora, shvaćeno kao ne procesu pridruživanja EU. Zvanična Francuska je tada oštro kritikovana, ne samo u regionu, već i unutar EU. Francuska je pred evropsku javnost iznela predlog za reformu pregovaračkog procesa, koji više ne bi imao 35 pregovaračkih poglavlja, već 7 faza, podeljenih po oblastima. Nakon uspešnog sprovođenje reformi iz preve faze, država kandidat bi bila član EU u toj oblasti, što bi značilo pristup fondovima, dostupnim u okviru prve faze, i prelazak u narednu fazu do punopravnog članstva. Ono što je posebno važno jeste da ukoliko država ne ispunjava obaveze iz neke faze, dolazi do vraćanja u neku od ranijih faza. Ovaj francuski predlog, koji je došao šest meseci nakon proklamovane Strategije za Zapadni Balkan, označio je potvrdu onoga što je francuski predsednik najavio prilikom posete Beogradu jula 2019. godine da je potrebna reforma EU, kao i brži i jasniji pregovarački proces i pristup EU zemalja Zapadnog Balakana. Na prvi pogled, učinilo se da postoji nesklad između Strategije i pomenutog stava Francuske. Međutim, francuski zvaničnici ističu da ovaj njihov predlog podstiče evrointegracije regiona, tako što dosadašnji spori proces postaje „brži, progresivniji i reverzibilan“. Zemljama kandidatima omogućili bi, pošto ispune kriterijume, da u pojedinim oblastima brže koriste fondove, resurse i prednosti EU članstva, bez čekanja na kraj procesa. Ovakav stav Francuske, naišao je na kritike, pre svega jer se postavilo pitanje šta sa zemljama, kao što je Srbija, koje su već započele pregovore i otvaranje poglavlja, kao i kako prevazići problem predložene prve faze, koja obuhvata vladavinu prava, sloboda medija i izgradnja stabilnih institucija, a koja je u sistemu otvaranja poglavlja prvo otvorena, ali i predviđeno da se poslednja zatvara, zbog kompleksnosti. Takođe, ovo je nanelo i štetu velikim očekivanjima od „povratka“ Francuske na Balakan, pre svega u sferi ekonomije, kao i nastojanjima da se izgradi nova slika Francuske u zemljama regiona. U javnosti se posebno razmatrao motiv Francuske za ovakav stav i većinom se dovodio u vezu sa lokalnim izborima u martu 2020. i predsedničkim izborima u aprilu 2022. godine u Francuskoj, odnosno političkom taktikom francuskog predsednika da dobije poene u okviru unutrašnje francuske politike.
Opšte je mišljnje da EU ne funkcioniše dobro, stoga je i ovaj francuski stav potrebno posmatrati kao proces poboljšanja funkcionisanja EU. Francuski predsednik je i u ranijem peirodu isticao da je posebno potrebno unaprediti politiku odbrane i socijalnu politiku, kao i način sklapanja trgovinskih sporazuma. Pojašnjenja koja su došla sa francuske strane nakon odbijanja da se Tirani i Skoplju omogući ulazak u pregovore, ističu da će se voditi paralelni proces reforme EU i proces pridruživanja Zapadnog Balakana, odnosno da zemlje regiona nisu dobile odgovor „ne“ već „da, ali“ ili „da, ako“. Od ovoga perioda, kako će dalje teći proces ulaska država Zapadnog Balkana, očekuje se da će odgovor dati Samit EU – Zapadni Balkan u Zagrebu, maja 2020. godine. Početkom februara, međutim, došlo je do predstavljanja nove metodologije proširenja za Zapadni Balakan. Evropski zvaničnici su isticali da su prilikom razmatranja nove metodologije u obzir uzeli stavove zemalja članica i dobrobiti za zemlje kandidate, geopolitičke interese EU, među kojima je važno i „zaokruživanje evropskog projekta“. Ursula fon der Lajen, predsednica Evropske komisije, pozdravila „kredibilan i dinamičan plan“, koji podrazumeva otvaranje pristupnih pregovora sa Albanijom i Severnom Makedonijom, a nova metodologija se neće primenjivati na Srbiju i Crnu Goru, iako je ostavljena mogućnost da ukoliko žele budu obuhvaćene novim pristupkom. Francuska je ocenila da je reč o „važnom i pozitivnom koraku“. Nova metodologija nije u potpunosti u skladu sa francuskim predlogom iz oktobra 2019. godine, mada najvećim delom jeste, a nije ni u koliziji sa Strategijom za Zapadni Balakan iz aprila 2019. godine. Pre svega, nova metodologija je razultat francuskih nastojanja da se unija i proces pridruživanja reformišu, a u kojoj meri će Francuska prihvatiti novi predlog saznaćemo u bliskoj budućnosti. Kao ključna reč do sada je za Francusku, pored reforme, bila – reverzibilnost – mogućnost da zemlja kandidat napreduje ili da nazaduje ukoliko ne ispunjava tražene standarde u okviru poglavlja.
Dok stučnjaci i analitičari razmatraju da li je nova metodologija Evropske komisije za pretpristupne pregovore s državama Zapadnog Balakna ustupak Emanuelu Makronu, da li rešava ili ne rešava suštinu problema da su do sada pregovori bili komplikovani, birokratski i konfuzni, kao i šta predlogu nedostaje, postavlja se pitanje u kojoj meri je Francuska baveći se metodologijom posvećena sprovođenju plana Strategije za Zapadni Balakan? Za sada Francuska postepeno, ali kontinuirano, primenjuje odluke proklamovane aprila 2019. godine. Intenzivinirana je bilateralna saradnja sa zemljama regiona, pokazuje ekonomsko interesovanje, razvija projekte u oblasti nauke, prosvete i kulture, a za temu evrointegracija posebno važna je francuska podrška reformi različitih sektora u cilju usklađivanja sa evropskim standardima (javna uprava, pravosuđe i slično). Nedavni susret Ameli de Monšalen, državne sekretarke ministra za Evropu i spoljne poslove, nadležnog za evropske poslove sa Jadrankom Joksimović, srpskom ministarkom za evropske integracije, jedan je od pokazatelja koji ukazuju da Francuska ne odustaje od Strategije za Zapadni Balakan i nastavlja podršku transformaciji zemljama regiona u cilju uključivanja u EU. Monšalan je u razgovorima sa srpskom ministarkom istakla da Francuska zaista želi da se aktivno vrati na Zapadni Balkan. Takođe, očigledno je da će u centru francuskih očekivanja, od svih zemalja Zapadnog Balakana, biti zahtevi u oblasti pravne države, koja je ocenjena kao „srž evropskog procesa“ i kao takva ključna u novoj metodologiji. Dok se očekuje detaljnija razrada primene nove metodologije, važan segment predstavlja i novi investicioni plan za Zapadni Balkan koji bi Oliver Varhelji, komesar za proširenje, trebalo da predstavi na Samitu u Zagrebu. Posmatrano u celini, nova metodologija je jednim delom komponenta francuske Strategije za Zapadni Balakan, a u narednom periodu videćemo odluke i domete novog političkog, ekonomskog i kulturnog interesovanja Francuske za region.
Ostavi komentar