Tribina „Dimitrije Cincar-Marković – tvorac najvećih srpskih vojnih pobeda“ održana je u ponedeljak 16. decembra u klubu „Tribina mladih“ Kulturnog centra Novog Sada. Autor i predavač bio je msr Srđan Graovac, istoričar.
Dimitrije Cincar-Marković rođen je 1849. godine u Šapcu i bio je tvorac svih najvećih srpskih vojničkih pobeda u 20. veku, prvenstveno u oslobodilačkim ratovima od 1912. do 1918. godine, mada direktno u tim ratovima nije učestvovao. Ubijen je kao predsednik Vlade 1903. godine. Zahvaljujući tome što je bio ključna ličnost reformi srpske vojske, on se smatra utemeljivačem srpske vojske.
Cincar-Marković izučio je najpre vojnu školu u Beogradu, a zatim kao državni pitomac boravio je 1872. i 1873. u Nemačkoj gde je služio u konjici. Bilo je to, bez sumnje, značajno iskustvo u prusko-nemačkoj vojnoj školi, koja je u to vreme imala najbolju vojsku koja je u ratu posramila dotad vodeću kontinentalnu silu, Francusku.
U Prvom srpsko-turskom ratu 1876. godine, Cincar-Marković dobio je više odlikovanja za hrabrost. U Drugom srpsko-turskom ratu, u zimu 1877/78, bio je šef Štaba Moravske divizije. Usledio je neslavni Srpsko-bugarski rat 1885, u kojem se major Cincar-Marković dobro pokazao, tako što je komandujući 11. pukom uspešno započeo bitku na Slivnici, ali se, potom, vojnička sreća okrenula na bugarsku stranu.
Godine 1897. kralj Aleksandar Obrenović za komandanta srpske vojske postavio je svog oca, bivšeg kralja Milana, koji je krenuo u proces modernizacije vojske, procenjujući da bi rat sa Turcima mogao da izbije već za koju godinu.
Koncept nove srpske vojne doktrine zasnivao se na prethodnim ratovima i analizi dotadašnjih pobeda i poraza, počev od Prvog srpskog ustanka, pa do katastrofalnog Srpsko-bugarskog rata 1885. godine. Ispravno je primećeno da su Srbi svoje pobede uglavnom zadobijali u defanzivnoj ulozi, kao i da im ofanzive nisu naročito išle od ruke.
Naglasak je stavljen na odbranu zemlje. Na rezultate ovakvog viđenja ustrojstva ratovanja srpske vojske nije se dugo čekalo: zahvaljujući ovoj koncepciji, Srbija se 1914. uspešno nosila sa višestruko jačim neprijateljem.
Kolubarska bitka udžbenički je primer pobede osvojene u povlačenju, što je retkost u ratnoj istoriji, defanzivnom taktikom i protivudarom, koji je besprekorno izveo vojvoda Živojin Mišić.
„Po drugi put Cincar-Marković je stradao u našem kolektivnom pamćenju, jer gotovo da ga danas ni ne pominjemo. Nedavno je sa visokog mesta bilo zalaganja da se u zemlju vrate posmrtni ostaci vođe njegovih ubica, pukovnika Dragutina Dimitrijevića Apisa. Istovremeno, u celoj Srbiji postoje možda jedna ili dve ulice sa imenom Cincara-Markovića. To potvrđuje koliko imamo loš odnos prema sopstvenoj prošlosti“, zaključio je Graovac.
Ostavi komentar